Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Negdje pocetkom 1995. pocele su da se sire glasine da ce ubrzo doci neki novi i mladi doseljenici i da ce se uclaniti u drustvo i doprinijeti da ono krene novim putem. Koji su to novi koji ce da dodu, sve nas ili bar neke od nas je vrlo interesovalo.

Sto se dolaska bilo koga iz nasih krajeva tice, uvijek smo bili raspolozeni da, po mogucnosti, nasim doseljenicima u neku ruku pomognemo i uputimo ih na prave adrese, mada moram da budem veoma precizan i kazem da su u vecini slucajeva ti ljudi mnogo bolje znali svoja prava i gdje i kome da se obrate za bilo kakvu pomoc i od nas samih.

Mi smo se radovali svakom poznanstvu sa nasim ljudima i racunali smo da cemo njihovim dolaskom upotpuniti nase clanstvo na korist citavog drustva. No, izgleda da su njihova razmisljanja bilo daleko od naseg stvamog angazovanja tokom proteklih godina.

Ako su takva bila razmisljanja tih novih Cmogoraca koji su dosli u Australiju, onda je to bilo strasno lose i pogresno. Umjesto da se svi slozno zalozimo i da se zajednicki udruzimo u interesu svih nasih doseljenika koji su vet tu i onih koji treba da dodu i onih koji nastaju oni, sa takvim razmisljanjima nijesu bili na dobrom putu u emigraciji u Australiji. Oni su, vidjelo se, imali namjeru da se i politicki predodrede onome za koga su smatrali da je njihova opcija. No koliko god da nas je bilo, svi smo imali svoju opciju, a sarno drustvo, od samog osnivanja nije zeljelo da se opredijeli za bilo koju opciju. Naravno, njegovi clanovi su mogli, ali ne da to bude opcija drustva.

Jedina opcija je bila moguca: cuvati svoje kultumo nasljede u ovoj dalekoj zemlji od naseg zavicaja, gajiti bratske odnose sa svojim najblizim. Smanjiti politicke razgovore na sto je moguce

-----------------         KOMENTAR          ------------------

Kao i obično Lazović govori neodredjeno, osim kada je riječ o Mihailu Mandiću.
Dobro se znalo ko to dolazi i koji su to ''neki novi i mladji doseljenici'', i tu je riječ o svega dvije familije koje su ovdje imale svoje rodjačke i kumovske veze, a ti rodjaci su bili dobro uvučeni u rad ovog društva pa ove ''neke nove i mladje doseljenike'' nikada niko, radi mira u kući, nije prozivao. Ne zbog ovih "nekih novih i mladjih doseljenika" vec zbog njihovih rodjaka, starosjedioca! Koliko su lijepo o njima mislili to samo mozemo da pretpostavimo. Stoga su sav bijes, kletve i ogovaranja iskaljivali na meni. No meni je bila važnija iskrena pomoć ovih novodošlih, obrazovanih doseljenika no sva ta njihova podmetanja i ogovaranja. Što se tiče mene lično ni ja sam nijesam znao do mjesec dana ranije da ću završiti u Australiji. Boravio sam u Italiji kao izbjeglica i onda nam je stigla ponuda da idemo za Australiju u mjesto koje sami izaberemo. Imali smo svu neophodnu pomoć od države tako da nam ničija pomoć nije bila potrebna, a ni ovim drugim dvjema novodošlim familijama! Porodica Špadijer je godinama živjela u Australiji i priključila se društvu nekih godinu-godinu i po dana ranije. Milovan Gojović je isto tako došao na godinu prije nas oženivši sestru jednog od uglednih članova društva pa ni njegov dolazak nije bio tajna. Jedino nam se našim dolaskom pridružila familija pok. Ruždije Salagića.

O kakvoj to pomoći Lazović priča nikako mi nije jasno? Kome su to oni pomogli??? Radovali su se što su došli ''neki novi ljudi'' i što se radilo o učenim licima da bi nam se izrugivali sa diplomama tješeći nas riječima ''Zaboravite na diplome...pidžama, posao i kuća - to je život u Australiji!'' Slušajući njihove medjusobne priče i ogovaranja nije nam padalo na pamet da bilo šta od njih tražimo. Čak ni običnu informaciju. Uostalom bio je to pravi moralni šok za sve nas ''nove mlade doseljenike''.

Lazović je u pravu kada kaže da smo mnogo bolje znali naša prava iz jednostavnog razloga što se radilo o školovanim osobama koje su znale da se obrate na prave adrese za svaku potrebnu informaciju.

Lazović je u opet u pravu i kada kaže da smo imali namjeru da se politički odredimo.
Da malo pojasnim - nijesmo imali namjeru već smo se odmah jasno i glasno odredili, a to je bila nezavisna i medjunarodno priznata Crna Gora! Na isti način su i ONI bili odredili sebe - Srbija, Milošević i Karadžić. Kada se neko potpisuje kao predsjednik društva onda, valjda, taj neko predstavlja to društvo. Kada to društvo organizuje guslanje nekom političkom vodji onda, valjda, to društvo podržava i politiku tog vodje. Koliko je Lazović u pravu kada tvrdi da su oni bili i ostali kulturno-umjetnički i humanitarno orjentisani, a ne politički kao naše udruženje, govore i neke od kopija dokumenata pa se sami uvjerite u istinitost Lazovićevih tvrdnji (Lazović se ponavlja sa pričom o njihovoj, tobože, humanitarnosti i političkoj neopredijeljenosti i našoj opredijeljenosti pa se i mi ponavljamo sa još više dokumenata o njihovoj političkoj opredijeljenosti):