Tekst sa stranice br 269 iz knjige "Njegoševci petog kontinenta" i moj komentar: 

 

 

Nista nijesmo imali protiv cilja i namjene novoosnovanog udruženja jer to svako po svojoj volji i sposobnostima čini i utvrdjuje svoje aktivnosti.

Sada, sa ove razdaljine i njemu je (Mandiću) jasno da smo mi ipak učinili dosta toga prije "srpskog OKTOIHA " , pa vjerovatno on sam ne bi to više ni iznosio, iako je bio prilično upoznat sa radom društva, u kojem je bio nešto manje od tri mjeseca predsjednik. Što se tiče naše tijesne saradnje sa Mitropolitom crnogorsko-primorskim, Arnfilohijem, nama su to bili baš prvi kontakti oko OKTOIH-a i vrlo uspješni, mada ne i prvi sa našom Mitropolijom sa kojom smo bili u kontaktu još za vrijeme Mitropolita Danila.

Mi smo načuli da će se osnovati nova crnogorska organizacija, osluškivali smo pomalo stidljivo, pa smo mislili da ne potežemo nešto što može štetiti svima nama ovdje, no da vidimo kako će to ići. Izgleda da niko od crnogorskih doseljenika nije znao za to do ovih nekoliko koji su na spisku. Takođe znali smo da su imali i podršku naših zajedničkih poznanika, no pošto se vidjelo kuda to ide neki su digli ruke od toga sa žaljenjem što su uopšte i pokušali išta da urade, a neki su, iz "viših interesa", nastavili kontakte sa obadvije strane.

Dajte da se upitamo koji su to viši interesi u doseljeništvu nego okupljanje svojih sunarodnika, bez političkih dioba, i usmjeravanje na stari kraj.

Nikada im se nijesmo miješali u njihov rad sve ovo vrijeme, a oni nama jesu sa njihovim napisima, a kasnije koristeći svoju elektronsku stranicu. Tekstove  koje su tu objavljivalii dobijali smo od pojedinaca poštom. Nijesmo obraćali pažnju na to iako su društvo i sve nas ružno, bez argumenata napadali. Sve je bilo netačno, što govori o onima koji tako rade i neistinom se služe, zaboravljajući da sve to na duži rok postaje providno. Ne može se na neistini graditi ništa dobro, a ako neko ostvari neku korist, ni ona mu neće za dugo potrajati.

Uostalom, ne znamo zašto su nas uzimali uopšte za bilo kakav primjer, jer mi smo bili i ostali kulturno-umjetnički i humaritarno orijentisani, a oni pak čisto politički opredijeljeni. Mi nijesmo htjeli niti smo imali ikakvih potreba da se eksponiramo drugačije nego što smo. U ostalom, mi konflikte nijesmo tražili, oni su za vrlo kratko vrijeme uspieli sa mnogima prekinuti još ...

strana 269

 

----------- MOJ    KOMENTAR ---------------

 

Ne treba Lazović da me podsjeća šta je sve Njegoš uradio prije srpskog OKTOIHA. Ja sam to i sam u nekoliko navrata naveo. Bila su druga vremena kada su svi naši iseljenici sa prostora bivše Jugoslavije rado dolazili u crnogorska udruženja. Tako su hrlili i na Njegoševe zabave i punili im debelo kasu. Pričali su mi svi odreda da su svi dobro prolazili. Ali kako knjige nijesu uredno vodjenje, barem u poslednje vrijeme, uvijek se davalo povoda raznim špekulacijama!

Skače Lazović sa tajnog osnivanja pa preko Oktoiha opet na naše udruženje. Oni sve nešto iz prikrajka prate, osluškuju i špijuniraju! Da se radilo o tipičnim špijunima od kojih je i one u Konzulatu više glava boljela pričali su mi svi koji su bili zaposleni u Konzulatu, a i sam generalni konzul Iličković je o tome pisao. 
Valjda im je to patriotska dužnost nalagala da redovno idu 'na kafu' i 'čašicu razgovora'  i tako 'onako bez veze' ispričaju gdje su bili, u kakvom društvu su sjedjeli i šta je ko za koga rekao .... tek onako bez veze!
Već sam ranije naveo da sam se i sam u to uvjerio kada su mi odmah po mom izboru za predsjednika Njegoš-a banuli u stan da me savjetuju da redovno obilazim konzulat! A što ću ja tamo - pitam ih, a oni meni ' ada onako, navratiš i popiješ kafu i malo popričaš sa našima'!
Ovi iz konzulata sa velikim osmijehom mi objasniše šta je ta kafa značila.

Lazović nije nikada direktan pa tako ni ovoga puta! Kaže 'neki iz viših interesa' nastavili kontakte sa obadvije strane, a misli samo i jedino na porodicu Špadijer!!! Špadijeri imaju četiri prekrasne djevojčice koje su u to vrijeme sve bile u osnovnoj školi i tu su imale svoje društvo. Bilo je glupo otrgnuti ih od njih i ja sam isti savjetovao Špadijerima da to nema nikakve veze sa politikom. Kada su djeca odrasla i oni su napustili Njegoš! Špadijeri su uvijek javno bili uz Crnogorsku etničku zajednicu i nikada nijesu izostali sa bilo kakvog našeg druženja i javno su bili za očuvanje crnogorske tradicije, CPC i crnogorskog jezika!
Ko je svo vrijeme sjedio na dvije stolice govori i prilog Ka' svinje za punim koritom iz pera srpskog novinara. I njima je ta dvolična igra CKUD Njegoš bila dojadila!

Koliko je Lazović u pravu kada tvrdi da su oni bili i ostali kulturno-umjetnički i humanitarno orjentisani, a ne politički kao naše udruženje, govore i neke od kopija dokumenata pa se sami uvjerite u istinitost Lazovićevih tvrdnji (Lazović se ponavlja sa pričom o njihovoj tobože humanitarnosti i našoj opredijeljenosti pa se i mi ponavljamo sa još vise dokumenata o njihovoj političkoj opredijeljenosti, mada smo ovo već apsolvirali na stranici 250!):

 

           
 

 
     

Ili podnaslov u srpskim Vestima:

VESTI; 31.1.2006.

AKCIJE SOLIDARNOSTI SRPSKA NARODNA ODBRANA
APEL DRUŠTVA "NJEGOŠ" RAČUN ZA KAPETANA DRAGANA

---------------------


Ili ovaj primjer iz lista Novosti od 14. marta 2008., kada je Crna Gora već uveliko nezavisna država, vidimo kako se i Lazovic mijenja, pa više ne priča o  SRPSKOM već o Oktoixu južnih Slovena!:

NOVOSTI,  Petak, 14. mart 2008.

..."Posebno poglavlje u izlaganju Slobodana Lazovića bilo je ono o proslavi 500. godišnjice Oktoiha, prve ćirilicne knjige kod Južnih Slovena, održana pre 15 godina, kao i angažovanju svih članova i prijatelja CKUD “Njegoš” Sydney u akcijama na pružanju materijalne pomoći starom kraju prilikom prirodnih nesreća koje su ga zadesile".

................................................

strana 268 ............... strana 270

 

 

 

Vrati se na početak
www.montenegro.org.au