Turbulentni nastup 20. vijeka protutnjao je balkanskim poluostrvom, ostavivši za
sobom nove karte, političke ideje i pokrete. Iako je prijetio progresivnim
idejama, rušeći pred sobom tvrde monarhističke sisteme, 20. vijek donio je
socijalna, društvena, a naročito ratna razaranja. U nekom slučaju, 20. vijek se
može nazvati i vijekom novih društvenih standarda i vrijednosnim ljestvicama
koje će oblikovati narode i nacije, prijeteći da neke zatre, asimiluje i zbriše
iz civilizacijskih tokova kojima ide čitav svijet.
Životna zbilja, uzdrmana potresima koji se uopšteno nazivaju procesima, imala je
za posljedicu smjene različitih političkih ideja, od onih tradicionalnih pa do
krajnje modernih.
Dolaskom tehnologija, jačanjem medija i novim političkim previranjima i
ciljevima, moderno društvo postaje svjesno značaja očuvanja, ojačanja i
afirmacije etničkih i nacionalnih zajednica. Iz ugla crnogorske društvene
situacije, ulazak u 21. vijek zaprijetio je pojavom snažnih propagandnih
projekata, koji za cilj imaju ugrožavanje crnogorske multietničnosti i
raznolikosti.
Naročitu ugroženost osjećaju crnogorski Muslimani, autohtoni crnogorski narod,
koji na područiju Crne Gore živi vjekovima unazad. Iako nikad zvanično potvrđeno,
uz argumentovanu sumnju na isto, crnogorska nacionalna zajednica Muslimana je
pod snažnim uticajem politike iz susjednih država. Nerijetko, u nedostatku
argumenata, motivisani snažnom potrebom jačanja etničkih zajednica okupljenih
oko države koja, po nekom nepisanom pravilu, mora imati istovjetno ime sa
narodom, osporava se pravo muslimanskog naroda da u Crnoj Gori izabere pravo na
nacionalnu odrednicu Musliman.
Na popisu sprovedenom u aprilu 2011. godine, u Crnoj Gori Muslimani broje oko
3,11 % ukupnog stanovništva. Praćenjem podataka sa popisa iz 2003. godine, taj
broj je iznosio 3,97% stanovništva Crne Gore. Poređenja radi, Muslimani su 1991.
godine brojali 14,57% ukupnog crnogorskog stanovništva. Hronološki, ne dalje od
1991. godine, uočljiva je snažna asimilacija nacionalnih Muslimana, sa ciljem
snaženja drugih nacionalnih zajednica. Besmislenost nacionalne transformacije i
konverzacije Muslimana u neke druge nacije, kojima prirodno i istorijski
muslimanski narod nikada nije pripadao, ogleda se u tradiciji i kulturi
crnogorskih Muslimana. Uska povezanost sa narodima koji žive na ovim prostorima,
uslovljena i zajednički porijeklom, istorijom i običajima, snažan su
protivargument nametanju neprirodnih naziva muslimanskom stanovništvu koje živi
u Crnoj Gori.
Crnogorski državni dokumenti Muslimane najprije poznaju kao Turke, zatim
Poturice i Muhamedance, dajući im nacionalnost u skladu sa vjerskom odrednicom,
što čini istorijsko porijeklo nacionalne odrednice muslimanskog naroda. Tek
1974. godine, muslimanski narod Ustavom SFRJ dobija pravo na nacionalnu
odrednicu Musliman, iako postoje podaci da se i koju godinu ranije ista
koristila u zvaničnim i društvenim krugovima. Odrednica Musliman nije slučajno
odabrana: koristila se kao nacionalna odrednica naroda koji se nije mogao vezati
za jednu od šest jugoslovenskih republika, ali i kao odluka muslimanskog
intelektualnog svijeta da se sa takvom nacionalnom odrednicom može očekivati
jedinstvo svih naroda islamske vjere na područiju SFR Jugoslavije. Prihvativši
takvu nacionalnu odrednicu, svjesni uloge u stvaranju i jačanju crnogorske
države kroz istoriju, crnogorski Muslimani nijesu zaboravili na svoje porijeklo.
Od krucijalnog je značaja pitanje oduzimanja ili sporenja prava na odrednicu
Musliman, kod nacionalnog izjašnjenja. Postavlja se pitanje, kako i zašto je
bilo koja druga odrednica tačnija, preciznija i u narodu utemeljenija? Svaka
druga odrednica za posljedicu ima određivanje druge države kao matice (osim
odrednice Crnogorac), te samim tim nametanje neprirodnih jezičkih izraza,
tradicije i običaja, odricanja od porijekla i istorijske uloge. Nametanjem
drugih nacionalnih odrednica, nastoji se obrisati objektivnost teme porijekla
muslimanskog naroda koji živi na područiju današnje Crne Gore: jedni su došli sa
Istoka, drugi iz pravca Makedonije ili odnekud drugo, te je pripadnost Južnim
slovenima obesmišljena i izmišljenim argumentima apsolutno osporena. Genetičkim
i lingvističkim istraživanjem, nauka je davno potvrdila zajedničko porijeklo
svih jugoslovenskih naroda, te je jasno da sva argumentacija
političkopropagandnih mašinerija iz komšiluka nije zasnovana na dokazivim
činjenicama.
Muslimani u Crnoj Gori svoje porijeklo izvode od domicilnog hrišćanskog
stanovništva, a prelaskom u Islam udaraju temelje svojem nacionalnom biću.
Mješavina teritorijalno određenih običaja i vjerskih rituala, stvaraju
specifičnu nacionalnu zajednicu koja je od početka težila svojoj nacionalnoj
nezavisnosti. Jasno je, muslimanski život oblikovale su religijske i nacionalne
struje drugih naroda, sa kojima su Muslimani nerijetko dijelili sudbinu. Jedan
od praktičnih argumenata, koji ukazuje na porijeklo crnogorskih Muslimana, su
saznanja muslimanskih bratstava od kojih pravoslavnih i katoličkih plemena vuku
porijeklo. Plemensko društvo Crne Gore, poznato je po specifičnosti na ovim
prostorima, te je takvo porijeklo snažan argument u odbrani teze o autohtonosti
Muslimana.
Na porijeklo Muslimana Crne Gore ukazuju kultura i običaji. U običajima
Muslimana mogu se pronaći vjerovanja koja se vezuju za hrišćane sa ovih prostora.
Neka od vjerovanja su da na dan svetovanja hrišćanskog sveca nije dobro raditi
poslove sa vodom i zemljom, zatim ostavljanje peškira i paljenje svijeća na
turbetima do sredine XX vijeka i slično. Sa druge strane, u hrišćanskom
stanovništvu imamo, mada rijetko, poštovanje petka, kao dana džume, vjerovanje u
to da će vrijeme tokom Ramazana vrijeme biti onakvo kakvo je prvog dana Ramazana
i praktikovanje običaja koji se vezuju za Muslimane.
Veza Muslimana sa crnogorskim istorijskim, ali i modernim, prostorom ogleda se i
u muzici. Vjerovanje da je tradicionalna pjesma crnogorskih Muslimana „Sejdefu
majka buđaše“ proizvod muslimanskog naroda sa okolnih prostora neargumentovano
se brani u krugovima van matice Muslimana. Bez obzira što je lađa „na moru“ i
što postoji teorija da je Sejdefa djevojka iz Ulcinja koja je u Ulcinju živjela
u 17. vijeku, jedna od najljepših ljubavnih pjesama se besramno uzima
Muslimanima Crne Gore, uz objašnjenje da je „more“ uzeto kao staroslovenska
riječ „mor“, što znači velika voda, te da Sejdefa nema nikakvih dodirnih tačaka
sa prostorima kojima pripadaju Muslimani. Gusle, kao tradicionalni crnogorski
muzički instrument, prisutne su u svakodnevnici Muslimana, uz posebnost u smislu
samog izvođenja na strunama.
Muslimani su u Crnoj Gori ostavili neizbrisiv istorijski i kulturološki trag.
Problematika asimilacije Muslimana se nerijetko smatra prirodnim procesom, što
je donekle i opasnije od samog procesa negacije nacionalne odrednice „Musliman“.
Kako je već navedeno, problem nestanka Muslimana ogledao bi se u ispitivanju
činjenica o porijeklu i postavilo se pitanje da li su Muslimani narod svoj na
svome? Promjenom imena i dovršavanjem procesa asimilacije nestala bi istorija i
tradicija čitavog jednog naroda, koji sa pravom sebe naziva autohtonim i
državotvornim. Interesi političkih skupina, motivisani ubiranjem sitnih poena,
sa krajnjim ciljem dovođenja u pitanje etničkih granica i istorijskih činjenica,
prijete da ugroze ono što je stvarano vjekovima unazad.
Poučeni istorijskim prilikama, a vođeni krilaticom Kralja Nikole da je „brat mio,
ma koje vjere bio“, crnogorski Muslimani će se boriti da sačuvaju nacionalnu
odrednicu, istoriju i tradiciju. Uostalom, nije ni prvi put: nacionalna
odrednica Musliman je rezultat snažne bitke islamskog intelektualnog svijeta da
zanavijek kodifikuje i pravno utemelje pravo muslimanskog naroda da nacionalnom
odrednicom obuhvati sve elemente koje čine jedan narod postojećim. Argumentovano,
afirmacijom svoje samobitnosti i značaja za savremeno društvo, izražavam
uvjerenje da je svaki javni istup ove prirode skroman doprinos osvješćivanju
tradicionalnih Muslimana, ali i onih kod kojih su podle političke manipulacije
urodile plodom.
Savremeno društvo, ali i oni koji sistemski rade na asimilaciji Muslimana,
moraju znati da su crnogorski Muslimani neodvojivi dio savremene crnogorske
države i da se Crna Gora ne može zamisliti bez istih.
Asmir T. Pućurica
