BOŽIĆ kod pravoslavnih u Dobroti - Boka
S obzirom na specifičnosti
običaja u vezi sa proslavom Božića
kod pravoslavaca u Boki, ovdje ćemo u cjelini navesti odlomak iz
knjige Sava Nakimovića (izdata u Beogradu 1908.godine), u kojoj
je, takođe, obrađena ova problematika. "Običaji o Božiću u Dobroti - Imaju mnogi
Dobročani svojih zemalja. Ljudi su i kiceljivi. Na pr. Ako imaju jedno
oveće svoje zemljište, podijele ga makar u desetoro, samo da imaju deset
kmetova. Tad se fale: 'Imam kmetova deset'. Ti su gospodari bili sve
pravoslavni, pa su primorani da pređu u Rimokatolicku vjeru još u
doba mletačko, a njima je isto ostalo u običaju slaviti krsno ime i
Božić. Zato treba o Božiću kmet svaki da im donese nekoliko
božićnjih badnjaka na ognjišta; tad gologlavi govore ove riječi:' O
Bože i Božiću, podaj nezi što i đetiću!" Tad
prekroči preko vrata kužine, te poviče:' Dobar veče, gospodaru ili
kapetane, čestoto ti večerašnja večer, i na zdravlje od godine do
stotine!' Na to
kapetanova žena, ili nevjesta, ili koja đevojčica, drži u rukama
jedan tanjir pun zrna pšenice, i u tomu slatki šipak, pa kmeta zaspe
pšenicom, a kmet priloži badnjak na vatru. Tad dođe domaćin gospodar gologlav sa
svijećom voštanom i sa
kadionicom i sa bardakom punim vina, okadi badnjake tamjanom i zaspe
pšenicom, prelije vinom unakrst, govoreći:" U ime oca i svetoga
duha, amin". Pošto se tako prelije, više se ne zovu badnjaci, nego
'veseljaci'. Tad puške pucaju i vina iz bardaka svak po malo srkne. Tad razastru slamu šeničnu po
kući, te na njoj donesu večeru.
Ovo biva u mrak. Pri večeri ustane domaćin gologlav, uzme bardak s
vinom u ruke i reče:"O Bože i Božiću, i sveta majko
Hristova, budi
nama zastupnica i po moru i na suvu, brodovi nam pučinom
plovili, a
doline pšenicom rodile i s vinovom lozicom. Živjeli kmetovi i
njihove motike, te nam lozu gojile, da pijemo vina izobilja, kako
sretni i čestiti Dobročani!" Po večeri, iznese kapetan
pušaka i praha, pa ti onda pale sa
svojijeh prozora, i sve viču:"Živio domaćin i njegov
dom! Božić
njemu na zdravlje dolazio!" Lože dobro vatre, da se sva kuhinja
užari vatrom. Donesu
gusle dobro urešene, da kmetovi pjevaju. Tada bi kmetovi ispjevali
po nekoliko božićnih pjesama, a i narodnih. Malo pred ponoća pođu
spavati, a kmetovi ustanu rano, popiju
kavu i rakiju, pođu u kuhinju, potaknu badnjake, te učine dobar
oganj. Skinu dobro pecivo, ma najviše običavaju dobru prasicu, u
kojoj ima od 15-20 oka, pa je metnu da se peče cijela. Kad misle da
je pečena, ubodu prstom ispod pleća, pa, ako ne pari prst, onda je
gotova, biva, dobro pečena. Tada je odalje od vatre, a kad je skinu
sa ražnja, opale pušku, te time daju znak, da se skinula božura. U to se i gospodari dignu iz kreveta i
viču:" Na zdravlje Božić, na mnogo godina!" Popiju
kavu, pa ti pođu u crkvu, da se
mole Bogu. Kad se vrate iz crkve, to je obično pred
podne, svako domaće čeljade uzme svijeću voštanicu u
ruci, upale ih, pa se stanu ljubiti, i sve govore: 'mir Božji', 'Hristos se
rodi', klanjamo se 'Hristovu roždestvu'. Poslije tog sve one svijeće metnu u
šenicu zajedno, da gore skupa. Tad uzmu mač, pa sijeku pecivo i
počnu
blagovati iz jednijeh načvi. Kad se tako dobro ponaprave, uzmu kmetovi
džeferdare, pa
stanu pucati, a kapetan, oliti gospodar, naređiva kmetu, koga
će
zvati da mu čestita Božić. Od prilike ovako se zove oz
glasa: 'O
kapetan Jovo Ivov!' - On se (kmet njegov) odzivlje: 'Evo ga oooo!' -
Prvi će:' Aaa aj, čestito ti Božić, na mnogo ti ljeta
dolazio!', te
ispali džeferdar, a on će njemu:' I stobom zajedno!' te opali
džeferdar. Tako se izredi svo mjesto, samo ne oni, koji su u žalosti. Ako je koje siroče staro ali ti
potrebno, spravi mu se svaka kuća pleće pečeno, i
vina, i svega, i po jedan zuti dukat, da i ono siroće veselo
stoji. Posto čestitaju jedan drugom
Božić, idu u polaženje sa narančama, u njima zabodu srebrna
novca, a đe ko i dukat, i idu da
polaze kuće. Obično zet, ako je iz mjesta oženjen, polazi
ženin rod.
To polaženje biva ovako: polaznik ulazi u kuću i čestita
Božić. U to
ga domaćica dočeka, zaspe šakom šenice i reče: 'Dobro
došao sretni polazniče!' To je znak, da još nijesu polaženi,
biva, da, osim domaćih, niko nije na Božić te godine u kuću
ulazio. Tada polaznik
ide u kužinu, potakne badnjake i na pridevak metne šipak ili naranču
sa novcem. Počnu pjevati pjesme od Božića i pale iz pušaka. A
domaćica treba da pripravi polazniku lijepe navezene čarape. Na onoj slami, na kojoj se je jelo
uoči Božića, jede se sve
do prvog dana od godine, a tad se skupi, te nosi na baštine,
zasiplje voćke, da ne bi na voćku pala guba oliti lišaj. Ostave i
bokun (komad) božićnjeg badnjaka zbog gusjenica, da ne bi napale s
proljećem u vrtove. Ovi su običaji i po svoj
Boki, samo je u Dobroti razlika, jer
ima i kmetova. Badnjaci se lože još uoči Vasiljev-dana i
Bogojavljanja, a
kod pravoslavnih i uoči Sv.Save. Koliko je muških glava u kući,
toliko loze i badnjaka, i jedan suviše u napredak. Đe je kuća
ostala na ženski rod, tu se ne lože badnjaci, kao što se ne lomi o
krsnom imenu ni krsni kruv". Vasilije Mujo Spasojević - "Običaji u Crnoj Gori"
|