BOŽIĆ kod pravoslavnih u Dobroti - Boka

S obzirom na specifičnosti običaja u vezi sa proslavom Božića kod pravoslavaca u Boki, ovdje ćemo u cjelini navesti odlomak iz knjige Sava Nakimovića (izdata u Beogradu 1908.godine), u kojoj je, takođe, obrađena ova problematika.

"Običaji o Božiću u Dobroti - Imaju mnogi Dobročani svojih zemalja. Ljudi su i kiceljivi. Na pr. Ako imaju jedno oveće svoje zemljište, podijele ga makar u desetoro, samo da imaju deset kmetova. Tad se fale: 'Imam kmetova deset'. Ti su gospodari bili sve pravoslavni, pa su primorani da pređu u Rimokatolicku vjeru još u doba mletačko, a njima je isto ostalo u običaju slaviti krsno ime i Božić. Zato treba o Božiću kmet svaki da im donese nekoliko božićnjih badnjaka na ognjišta; tad gologlavi govore ove riječi:' O Bože i Božiću, podaj nezi što i đetiću!" Tad prekroči preko vrata kužine, te poviče:' Dobar veče, gospodaru ili kapetane, čestoto ti večerašnja večer, i na zdravlje od godine do stotine!' Na to kapetanova žena, ili nevjesta, ili koja đevojčica, drži u rukama jedan tanjir pun zrna pšenice, i u tomu slatki šipak, pa kmeta zaspe pšenicom, a kmet priloži badnjak na vatru.

Tad dođe domaćin gospodar gologlav sa svijećom voštanom i sa kadionicom i sa bardakom punim vina, okadi badnjake tamjanom i zaspe pšenicom, prelije vinom unakrst, govoreći:" U ime oca i svetoga duha, amin". Pošto se tako prelije, više se ne zovu badnjaci, nego 'veseljaci'. Tad puške pucaju i vina iz bardaka svak po malo srkne.

Tad razastru slamu šeničnu po kući, te na njoj donesu večeru. Ovo biva u mrak. Pri večeri ustane domaćin gologlav, uzme bardak s vinom u ruke i reče:"O Bože i Božiću, i sveta majko Hristova, budi nama zastupnica i po moru i na suvu, brodovi nam pučinom plovili, a doline pšenicom rodile i s vinovom lozicom. Živjeli kmetovi i njihove motike, te nam lozu gojile, da pijemo vina izobilja, kako sretni i čestiti Dobročani!"

Po večeri, iznese kapetan pušaka i praha, pa ti onda pale sa svojijeh prozora, i sve viču:"Živio domaćin i njegov dom! Božić njemu na zdravlje dolazio!"

Lože dobro vatre, da se sva kuhinja užari vatrom. Donesu gusle dobro urešene, da kmetovi pjevaju. Tada bi kmetovi ispjevali po nekoliko božićnih pjesama, a i narodnih.

Malo pred ponoća pođu spavati, a kmetovi ustanu rano, popiju kavu i rakiju, pođu u kuhinju, potaknu badnjake, te učine dobar oganj. Skinu dobro pecivo, ma najviše običavaju dobru prasicu, u kojoj ima od 15-20 oka, pa je metnu da se peče cijela. Kad misle da je pečena, ubodu prstom ispod pleća, pa, ako ne pari prst, onda je gotova, biva, dobro pečena. Tada je odalje od vatre, a kad je skinu sa ražnja, opale pušku, te time daju znak, da se skinula božura.

U to se i gospodari dignu iz kreveta i viču:" Na zdravlje Božić, na mnogo godina!" Popiju kavu, pa ti pođu u crkvu, da se mole Bogu.

Kad se vrate iz crkve, to je obično pred podne, svako domaće čeljade uzme svijeću voštanicu u ruci, upale ih, pa se stanu ljubiti, i sve govore: 'mir Božji', 'Hristos se rodi', klanjamo se 'Hristovu roždestvu'. Poslije tog sve one svijeće metnu u šenicu zajedno, da gore skupa. Tad uzmu mač, pa sijeku pecivo i počnu blagovati iz jednijeh načvi.

Kad se tako dobro ponaprave, uzmu kmetovi džeferdare, pa stanu pucati, a kapetan, oliti gospodar, naređiva kmetu, koga će zvati da mu čestita Božić. Od prilike ovako se zove oz glasa: 'O kapetan Jovo Ivov!' - On se (kmet njegov) odzivlje: 'Evo ga oooo!' - Prvi će:' Aaa aj, čestito ti Božić, na mnogo ti ljeta dolazio!', te ispali džeferdar, a on će njemu:' I stobom zajedno!' te opali džeferdar. Tako se izredi svo mjesto, samo ne oni, koji su u žalosti.

Ako je koje siroče staro ali ti potrebno, spravi mu se svaka kuća pleće pečeno, i vina, i svega, i po jedan zuti dukat, da i ono siroće veselo stoji.

Posto čestitaju jedan drugom Božić, idu u polaženje sa narančama, u njima zabodu srebrna novca, a đe ko i dukat, i idu da polaze kuće. Obično zet, ako je iz mjesta oženjen, polazi ženin rod. To polaženje biva ovako: polaznik ulazi u kuću i čestita Božić. U to ga domaćica dočeka, zaspe šakom šenice i reče: 'Dobro došao sretni polazniče!' To je znak, da još nijesu polaženi, biva, da, osim domaćih, niko nije na Božić te godine u kuću ulazio. Tada polaznik ide u kužinu, potakne badnjake i na pridevak metne šipak ili naranču sa novcem. Počnu pjevati pjesme od Božića i pale iz pušaka. A domaćica treba da pripravi polazniku lijepe navezene čarape.

Na onoj slami, na kojoj se je jelo uoči Božića, jede se sve do prvog dana od godine, a tad se skupi, te nosi na baštine, zasiplje voćke, da ne bi na voćku pala guba oliti lišaj. Ostave i bokun (komad) božićnjeg badnjaka zbog gusjenica, da ne bi napale s proljećem u vrtove.

Ovi su običaji i po svoj Boki, samo je u Dobroti razlika, jer ima i kmetova.

Badnjaci se lože još uoči Vasiljev-dana i Bogojavljanja, a kod pravoslavnih i uoči Sv.Save. Koliko je muških glava u kući, toliko loze i badnjaka, i jedan suviše u napredak. Đe je kuća ostala na ženski rod, tu se ne lože badnjaci, kao što se ne lomi o krsnom imenu ni krsni kruv".