|
NASLON ZA JUTARNJU MAGLU
SVETOZAR N.POPOVIĆ
BAGREM
Stara procvali bagrem
Miriše mirom presvetim
Stablo sa mnogo godova
Priča ispričanu priču tuđih godina
Usamljen stoji kraj sječe
Sačuvan za ovo vrijeme
Svetog imena za molitvu
Prošlih zaboravljenih drvosječa
Na bagremu ko u nekoj košnici
Lijek ovog vremena liječi prošlost
Priča nemire koji nas pretociše
U priču tuđeg imena s grobovima
Stari bagrem je priča u nama
Otkos u pokošenim sjenokosima
Izvor davno presušilog vrela
Spomenik novih izvora i previranja
Bagrem je priča i njegova i naša
Vrijeme koje sporo hoda
Ne prolazi dok traži novo ime
U tuđim ispričanim ratovima
Bagrem prkosi i svake godine
Iznova mirom bagrema miriše
Brane nas oni što nas poubijaše
Na staroj raskrsnici ovih ratova
Bagrem je svjedok ove priče
Misao mislećih graditelja
I prva priča u redu za sječu
Umjesto sječe novih knezova
Ovo je novo vrijeme vlasti
U drvoredu našminkanih idiota
Ovo je još jedno prodato sjutra
Bez cvijeta i starog bagrema
Hocu da budem brana usahlog potoka
Hocu da idem uzvodno ka ponorima
Neću da me ponovo oni brane
Neću da budem meso njihovih ptica
ORAŠKA JAMA
Posvađaše se dan i jutro
Oblak sadje izmedju Garčeva
Kapi dolećeše do prašnjavih obaja
Svanu još jedan dan uz pomoć Boga
Zamršena kosa prekri čelo
Prameni čuperak razdvoji oči
Sanjiva nada jutro prelomi preko koljena
Laganim korakom odoh do izvorište
Kuda - ču se glas odnekuda
Ovdje su kupine ljuta draca
Ovdje se lagano hoda po kamenu
Ovdje je Oraška jama
Ovdje je izavrela moja snaga
Ovdje ponire budućnost moja
Ovdje je uvrela moja nada
Izavreće ko zna koji put ova jama
Gledam je nijemo ko prošlost
Koja je prošla mimo nas i ovog vremena
Koja je nestala u pećini tvoga hlada
Gladam kako te ubiše pored ovih livada
Prođe i ode u nepovrat blagoslov sveca
Odoše zakletve martinićkih ratnika
Ostade ti osvještana od svetog Petra
I pokopana od ovih novih ratnika
Izvireš danas ogađena prljavim rukama
Boriš se sama sa sobom i sa nama
I čekaš svoga sveca s kandilom i molitvom
Da te ponovo pred bogom i ljudima osvješta
O K O
Odlaziš lagano u staru kafanu
Ostavljaš tvoje oko drugome na dlanu
Lagano dolaziš do prvog stola
Sijedaš da bi gledao obalu znanu
Gledaš slijepo govoriš nijemo
Ostalo ti je oko ili obadva
Na pločniku na bunjištu
U drvoredu posječenih topola
Ne budi slijepac na obali u drvoredu
Ne ostavljaj svoje oko svakome
Ne ostavljaj svoje oko nikome
Ne budi prijeklad ničije nemoći
Slijep si od čekanja da čuješ
Da ispiniš zavjet pred sobom
Da poćeraš ponovo pored obale
One iz prvog reda za čekanje
Ostavio si oko na tuđem dlanu
Ostavi ga u nesigurnim prljavim rukama
Nečiste su od blaćenja tuđih imena
Poštenih ljudi i ovog nevremena
Ostavio si oko da prazno gleda
U ničije ruke i prljava sjećanja
Takvo oko nije kontakt sa poniženima
Ono te nemože svrstati među moćnima
Tvoje oko je ničije danas i diće sjutra
To je oko je malo za malo prljavog uživanja
To oko glrda u prošlost i prljava čekanja
Prazna je takva milost za tuđa stradanja
Prlavo je takvo oko bježi od njega
Ostavljene oči nijesu vjera u sjutra
Budi jači i spremniji od takve istine
Ovdje ostavljenog oka i tuđeg lajanja
ZELENA ZETA
Orosiše te prljavo zelena Zeto
Orosiše tvoje strme obale
Porobiše moje i tvoje uspomene
Praštaj po navici i tuguj zelena Zeto
Praštaj nam tvoje obale i naš nehat
Izlizani kamen od proticanja godina
Dok su tekli vjekovi u nama i oko nas
I čuvali naše tajne u starim topolama
Negdje su stme a negdje blage
Tvoje obale vječnog proticanja
Skrivajući uspomene i sjećanja
Pod mostom starih i novih ljubakanja
Oprosti dok protičeš zelena Zeto
Oprosti bagere na tvojim obalama
Prkosi i budi velika i još veća
Od tvojih novih tek stasalih neimara
Teci zelena Zeto i prkosi vremenu
Operi njihovo neznanje sa sebe
Zađi duboko u vrbake uspomena
Ostavi beton kao nemoć novim vladarima
Sijeku i posjekoše ti dušu s drvoredima
Starih topola iz vremena naših pamćenja
Ubiše tvoje protoke lagane i vječne
Uliše u beton tvoje obale i moja stradanja
Ovo vrijeme je sadašnjost tvoja
Lagani huk ispod starog mosta
Bageri riljaju tvoje uspomene
Moja sjećanja i vjekovi proticanja
Prazna smo priča od danas do sjutra
Ovih koji na tvojoj obali grade spomenik
Podižu tuđom pričom i grade svoje ime
Prljavo na tvojim nemoćnim obalama
NASLON
Sanjam te ohola podla i prazna u naslonu
Bijednog ko bijeda svaka pohlepna
Na pragu izlizanoig kamena od stopala
Svojom bijedom se na moja pleća naslonjaš
Misliš dok hodaš lagano oko naslona
I prosiš bijednu milost iz prošlih kajanja
Od onih koji ti kupiše benzin i olizaše stope
A ti ih pogleda blijedo preko ramena
Misliš darovao si sebe svojim imenom
Prijetiš onima koji su za mnoge tvoje oko
Mene koji te prepoznajem nemoćna i prazna
Možeš ponovo danas da mrziš ko nekada
Ne naslanjaj se na jutarnju maglu
Okreni ruke put zalaska sunca nijemo
Izađi na vrh ulice popločane lažima
Jer su i zalasci ponekad nova svitanja
GODINA POSLIJE
Tiho ko troma tišina
Obilazim puste ulice zalađa
Hocu opet da budem istina
Na izvoru novih uviranja
Hocu tiho u tišini nade
Da se nadam s kraja na početk
Da se skrasim kraj potonje humke
I zagrlim izgubljenu sjenku
Neću pokrov od tuđijeh suza
Neću lelek ni plakanja tuđa
Treba spremit sva moja nadanja
Moju prošlost u moja stradanja
Lelek čujem leleče vrijeme
Okolo je naslon za bunjišta
Otišlo je i povratka nema
Blijedi ono što ispisa sreća
Kišne kapi sa vreloga lica
Liju priču proteklih godina
Tamne bore sa mračnoga čela
Ispričaše priču na ova bunjišta
Nema više stare jeke
Utihla je nova nada
Strmi potok sad ne valja
Moju prošlost zagrljaja
Nema više na kraj sela
Moje nade i vapaja
Ode vrtlog od vremena
Čekam potop mjesto raja
SMRT
Obliven smrću silazim u kamenu dolinu
Praštam oproštene grijehe od juče
I tražim milost za sebe i svoju riječ
Koja je ostala u kaljuzi mojih umiranja
Mrtav sam ali niko da me sahrani
Niko da mi očita opijelo pred Bogom
Niko da me odprati u vječni mir bez suza
Koji sam zaslužio Bože među ljudima
Na ovom svijetu prolaznog življenja
U pećini besmrtnnih sradanja dođoh
Preobrazih se u vjeru i vjerovanja
Kako bih stasao za smrt jednku za sve
Umiranje je tvoje moje naše i njihovo
Umiru svi i svi smo jednaki na toj granici
Nema povlašćenih i vlastodržaca na rampi
Svi smo u redu za umirenje osim Boga
Ne budi sit od tuđeg ručka danas i sjutra
Ne spavaj na tuđem krevetu u oblacima
Ne traži tuđu glavu dok je tvoja pod mačevima
Ne budi niko i ništa jer si u redu za umiranje
Tvoja vila na pjeni od mora pjeni našu prošlost
Priča priču moju i tvoju u istoj fotelji
Kad smo zajedno pošli na dalek put života
I ponovo se našli u istom redu za umiranja
Bio si pijan ko metla pijanac usran do guše
U starom poljskom klozetu pored ograde
Bio si govnav a govna u snu znače pare
Obistinilo se san ali si i ti u redu za čekanje
Oni koji su čisti čija duša mirom miriše
Skrivaju nos od tebe jer smrdiš od para
Poltrona ulizica i idijota ovog vremena
Koji te prate a prate te do linije umiranja
Jednog dana nećeš biti prvu u svakom redu
Neće ti skute nositi lakeji bićeš samo sledeći
Sledeći u redu bez čekanja na toj granici
Ne primaju mito doći ćeš na granicu umiranja
Na toj granici nema carinika nema ni policije
Prići ćeš Bogu i shvatiti da ti nijesi Bog
Bićeš mirišljava gomila mesa za crve otrovna
Bićeš neupotrebljiv i na granici umiranja
Umrijet ćeš jer smo pred Bogom svi isti
Svi nosimo istu boljku od iste bolesti bolujemo
Idemo naprijed za naprijed pripremljeni
Pred nama je smrt svi smo u njenom naručju jednaki
Odštampaj stranicu
|
