VRIJEDAN JUBILEJ ....

26.12.2018. NAVRŠILO SE 22 GODINE OD OSNIVANJA PRVE CRNOGORSKE ETNIČKE ZAJEDNICE AUSTRALIJE

 

Godišnjica osnivanja Crnogorske etničke zajednice Australije

26.12.2018. navršavaju se 22 godine od osnivanja prve etničke zajednice Crnogoraca u Australiji. Valja se podsjetiti da su se u to vrijeme mogle na prstima jedne ruke nabrojati crnogorske zajednice koje su od prvog dana osnivanja nedvosmisleno stale u borbu za obnovu crnogorske drzavnosti. Predstavlja nam posebnu čast što je Crnogorska etnička zajednica Australije jedna od njih i što je i do današnjeg dana ostala uzor većini naše dijaspore širom svijeta i na isti način kao takva prepoznata od mnogih značajnih ličnosti i institucija u samoj Crnoj Gori.

Ti prvi koraci našeg organizovanja i način djelovanja bio je snažan impuls našoj dijaspori, a trn u oku protivnicima Crne Gore i negatorima njene državnosti i nacionalnosti. 
Od njih smo znali da se odbranimo kao što ćemo se odbraniti i od novokomponovanih turbo folk aktivista koji pokušavaju da obezvrijede svima znane uspjehe ove Zajednice.
Zato je ovo i vrijeme i način da se podsjetimo na neka od udruženja i pojedince koji su bili u tom prvom ešalonu borbe za nezavisnu Crnu Goru!

Šta je značio naš web sajt montenegro.org.au koji je sa preko 500 dnevnih posjeta najposjećeniji sajt naše dijaspore najbolje govore riječi jednog od crnogorskih negatora (Aleksandar Raković) kojemu je zabranjen ulazak u Crnu Goru, kada je u jednoj prepisci davne 1996. izjavio:

-“Konačno, ako biste me pitali za skromno misljenje kao Internet profesionalca, bio bih slobodan da zaključim kako imate najbolji separatistički (ili kako ga Vi god nazivali, recimo etnički crnogorski) sajt na Internetu. Molim Vas prihvatite to kao kompliment, ako Vam nije neprijatno od Srbina”.

Sada smo svjedoci da su se u cijelom svijetu formirala mnogobrojna udruženja koja vode porijeklo iz Crne Gore. Nastala je jedna hiperprodukcija koja je proizvela mnoge negativnosti. Kako je očito da se polagano brišu tragovi djelovanja udruženja i pojedinaca koji su svoj život poklonili borbi za crnogorsku nezavisnost osjećamo potrebu da i o ovome iznesemo svoje mišljenje.
 

Djelovanje naših udruženja, treba, ipak, razdvojiti u dvije grupe. 


Jedna je ona koja je slijedila zavičajna okupljanja i uglavnom su se družili uz svoje pjesme i igre, upoznavali i razmijenjivali iskustva. Generalno gledajući - njih politika nije interesovala (zvanično) ili bolje rečeno nijesu se miješali ni u šta niti izjašnjavali po bilo kojem pitanju, pa se ima osjećaj da bi nastavili sa pjesmama i igrama da je Crna Gora postala i dio Tunguzije ili promijenila ime u sasvim neko novo!

Druga grupa je bila ona koja je u odlučujućim vremenima ustala u odbrani crnogorskih nacionalnih interesa i otvorenoj borbi za crnogorsku nezavisnost.

Prvi su se družili i čekali rasplet, drugi su organizovali Susrete, Kongrese, slali peticije, reagovanja, saopštenja, deklaracije itd itd. - budili iseljeničku svijest ka crnogorskoj nezavisnosti i jasno slali poruku gradjanima Crne Gore o putu koji slijedimo.


I upravo to početno organizovanje crnogorske dijaspore na svjetskom nivou, okrenutih nezavisnoj i medjunarodno priznatoj Crnoj Gori, predstavljao je jedan revolucionarni pokret. U tu borbu, bez ikakve pomoći od strane naših vlasti u Crnoj Gori - izuzimajući Maticu Crne Gore, PEN Centar i tadašnje medije koji su bili na istim talasima i koji su objavljivali naše apele, reagovanja, podrške, a koja su sva bila samo i jedino doprinos u borbi za nezavisnu Crnu Goru: Monitor, Liberal, Republika, Crnogorski knjizevni list, Pobjeda (nakon onog huškačkog ratnog perioda) pa u početku list Vijesti i pojedina studentska glasila - mi smo borbu i povezivanje naše dijaspore vodili putem nekoliko web sajtova koji su dobro poznati crnogorskoj dijaspori, ali ne i našima ovdje u Crnoj Gori. Čak i oni kojima je dužnost da prate rad naših udruženja, nemaju dovoljno saznanja šta je sve naša pomenuta dijaspora do danas uradila.

Nabrojat ću ih, uz izvinjenje ukoliko sam neko ili nekoga propustio:


Crnogorski kulturni centar NY,
Kulturni centar Rumija Čikago,
Udruženje Crnogoraca iz San Franciska,
Društvo Crna Gora - Toronto,
Montenegrin Association of Amerika, 
Montenegrin ethnic association of Australia,
Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske,

a od pojedinaca se sjećam sledećih imena: 

Vesna Radunović,
Bosa Bakrač,
Sreten Djuretić,
Blažo Sredanović,
Rašo Kršikapa,
pok Vojislav Rašović,
Branko Aleksić,
Savić Rašović,
Jovan Radonjić,
Mihailo Mandić, koji je predstavljao i evropsku zajednicu Crnogoraca pod nazivom Monteuro uz odobrenje tadašnjeg predsjednika i dr Nenada Popovića koji je dio i ove dijaspore,
Bećo Čubić,
Fado Redzović,
Ivo Djukanović,
Stanko Bubanja,
Dušan Petranović,
Ruždija Jarović i još ne tako veliki broj naših iseljenika.


Crnogorska etnička zajednica ostaje posvećena promociji Crne Gore u pravom smislu te riječi i otvorena za saradnju sa svim udruženjima koji Crnu Goru doživljavaju svojom domovinom.


Dipl el ing Mihailo Mandić
predsjednik CEZA

decembar 2018.