Program | O nama | Reagovanja, pisma... | Prezimena u CG l Plemena u CG
|
|
|
Program | O nama | Reagovanja, pisma... | Prezimena u CG l Plemena u CG |
| Crnogorska nacionalna
jela:
Mlijecni proizvodi Mlijeko O mlijeku i njegovoj energetskoj vrijednosti se zna sve. Kvalitet mlijeka je posebna stvar, a Crna Gora se može podičiti visokim kvalitetom istog. Na planinskim pašnjacima sjevera Crne Gore i plodnim ravnima Zete i Bjelopavlića, krave, ovce i koze dobijaju najkvalitetniju ispašu u ovom dijelu Evrope. Daleko od zagađivača i industrijskih zona, crnogorska poljoprivreda postaje primjer borbe za zdravu hranu i život. Mlijeko koje se ‘vari’ – varenika, izuzetno je bogato mliječnom masti i proteinima – a proizvodi koji se daljom preradom dobijaju, poput povlake ili masla, stoga su, vrhunskog kvaliteta. Kisjelo mlijeko - osvježavajući napitak – gotovo istovjetan sa jogurtom, iako se neki crnogorski proizvođači ne slažu sa ovom konstatacijom, može se naći na svakoj trpezi jer ga svako domaćinstvo pravi. Ukusom zna biti i kisjelije, i gušće od jogurta, pa se preporučuje degustacija posebno ovčijeg kiselog mlijeka zbog nivoa mliječne masti. Grušavina Pitki specijalitet od ovčijeg mlijeka. Pravi se u kasnim ljetnjim i ranim jesenjim mjesecima jer je ispaša tokom tih mjeseci bogatija i mlijeko se lakše 'gruša' tj. zgušnjava. Mlijeko se vari, miješa i blago soli tokom kuvanja. Rezultat je ukusan i slaniji proizvod sa više masnoće. Pretežno se jede sa kačamakom, drugim domaćim specijalitetom. Sir Tradicija pravljenja sira najstarija je kada je u pitanju proizvodnja hrane na ovim prostorima. Kvalitet i iskustvo, prenošeni generacijama, učinili su sir najomiljenijim crnogorskim jelom – nezaobilaznim dijelom svakog obroka. Geografski položaj Crne Gore kojim dominiraju visije bogate pašnjacima išlo je na ruku razvoju stočarstva, a samim tim i mljekarstva kada je u pitanju proizvodnja hrane. Danas ćete u skoro svakom kutku Crne Gore naići na specifičan način proizvodnje koji se ne razlikuje mnogo od onog sa početka prošlog vijeka. Nešto južnije – naićićete na izvrstan i zdrav kozji sir, preporučljiv za dobar rad respiratornih organa. U okolini Cetinja na Njegušima pravi se nadaleko poznati njeguški sir kao izvrstan pratilac pršuta. On se nakon sirenja čuva na hladovitom ali prozrazčnom mjestu i do 3 mjeseca prije degustacije. Suv i bogat mliječnim mastima – jednostavno izvrstan. Sir koji se uglavnom proizvodi na sjeveru Crne Gore – ‘puni sir’ možda je i najkvalitetniji, posebno ukoliko se sprema od mješavine kravljeg i ovčijeg mlijeka. Posebnu draž i aromu, crnogorski sir dobija od kace, drvene posude u koju se odlaže mladi sir na koji se stavlja poklopac i kamen kako bi se zgusnuo. Danas se kace proizvode sve manje i polako postaju suveniri koji će nas samo podsjećati na način na koji su naši preci spremali sir i kajmak. Žetica – sir koji se dobija od nevarenog mlijeka. Riječ je tzv. ‘najmlađem’ siru koji još nije postao dovoljno tvrd da bi se kupio u kacu. Riječ je o hranljivom produktu koji svi ljekari savjetuju kao neophodan za pravilan rad i regeneraciju jetre. Urda je nešto siromašniji sir po pitanju proteina, ali je izvrstan dijetetski proizvod. Sir iz mješine, sa svojom specifičnijom aromom i većom tvrdoćom, kao i atraktivnim izgledom mješine koja se pravi od specifične kože, najčešće jagnjeće koja prolazi kroz zanimljiv proces čišćenja, nešto je što morate probati. O samim vrstama i tehnikama proizvodnje moglo bi se naširoko pisati – jedna stvar je stalna i uvijek istinita: ukoliko se odlučite za sir iz bilo koje crnogorske domaće radinosti-izabrali ste zdrav i ukusan način upoznavanja Crne Gore. Kajmak Zaštitini znak ne samo crnogorske već i bliskoistočnih kuhinja. Izuzetno ukusan i bogat mliječni proizvod koji se u Crnoj Gori naziva i ‘skorup’ nešto je što morate okusiti kako biste saznali odakle Crnogorcima izrazita fizička snaga i svježina. Način njegovog spremanja vijekovima je isti – nakon što se sa ključalog mlijeka skine kajmak, isti se odlaže u drvene kace gdje se tokom vremena formira kremasta masa sa bogatim i pomalo kiselkastim ukusom, u zavisnosti od dužine stajanja. Posebno ukusan, ali i skuplji i rjeđi je onaj koji se čuva u mješini (napravljenoj od životinjske kože ili iznutrice). Jede se kao dio hladne zakuske – meze, a nerijetko ćete ga naći i u restoranima brze hrane gdje se jede sa lepinjom.
Pečurke Sjeverni dio Crne Gore izuzetno je bogat jestivim vrstama pečurki, pa ne čudi veliko interesovanje međunarodnih korporacija za eksploataciju ovog prirodnog bogatstva. Lokalno stanovništvo vas može uputiti na neke od lokacija gdje skrivene leže vrsta poput vrgnja, lisičarke i smrčka, od koji neke koštaju i po stotinu eura po kilogramu. Ako se pitate zašto – degustacija će vam biti najbolji odgovor. Ukus smrčka je, pored svih energetskih i ljekovitih svojstava, božanski. Med Bogata biljnim vrstama koje leže širom zemlje na pašnjacima, Crna Gora je pravi mali raj kada je pčelarstvo u pitanju. Svjetski priznata kada je u pitanju kvalitet meda, pogotovu kada su u pitanju planinska Crna Gora i durmitorski kraj, naša zemlja se ističe i potpuno prirodnom tehnologijom kada je u pitanju proizvodnja. Finalni proizvod se dobija po receptima majstora koji traju i po više vijekova – neki od njih i danas sebično čuvaju tajnu dobijanja kvalitetnog meda. Med kao proizvod dozvoljava veliku lepezu propratnih proizvoda – propolis, izuzetno sredstvo za imunitet, potom razne kozmetičke efekte. Na pašnjacima obiluju pelin i vrijes – od kojih se dobijaju rani ljetni (junsko vrcanje) i kasni jesenji med (septembarsko vrcanje), pa je najbolje da tražite ove dvije vrste. U zavisnosti od želje kupca možete dobiti bagremom, šumski, cvijetni, livadski i lipov med koji svaki za sebe odgovara različitiom metabolizmu. U crnogorskoj tradiciji med opstaje kao hrana i lijek, proizvodi se gotovo od kako se zna proizvodnju meda na Balkanu. Na tradicionalnoj crnogorskoj trpezi nezaobilazne su priganice sa medom, a u nekim ruralnim krajevima Crne Gore imaćete priliku i da ga probate uz hranu uz neke od lokalnih specijaliteta poput pečenja i sl. Pite Vrlo popularna i hranljiva jela, pomalo se razlikuju od zapadnoevropske varijante ovog jela. Viševjekovno prisustvo Otomanske imperije na ovim prostorima posebno je uticalo na kuhinju balkanskih naroda. Pita, u svojim raznim oblicima, najduže je ostala lokalnim specijalitetom. Crnogorske domaćice danas spremaju više vrsta pita:
Proces spremanja je umjetnost za sebe, posebno kada je u pitanju pita sukača. Pite od domaćeg integralnog brašna pravi su delikates – preporučujemo vam sve proizvode od heljde – izuzetno zdrave i nešto rjeđe žitarice.
Riblji specijaliteti Jug Crne Gore, posebno dio oko Skadarskog jezera i, naravno, primorje, obiluje kvalitetnom ribom, koje lokalno stanovništvo izvrsno priprema u svim prilikama, Ukljeva, karaš, skakavica, šaran i krap, uz kap crmničkog vina i topao razgovor ostaće vam u najboljoj gastronomskoj uspomeni kada je Crna Gora u pitanju. Ukljeva se suši, a dimljeni krap je delikates par ekselans. Specijaliteti jezerske kuhinje su krap u tavu, sa suvim šljivama, koji se služi i uz drugo voće, krap na luku, jegulja na orizu i jegulja na ražnju, pastrmaka na žaru idr. Riba se inače u Crnoj Gori sprema na više načina – na roštlju uz aromatične dodatke, neizbježni ruzmarin i maslinovo ulje, ili pak pržena uz krompir salatu… jelo od ribe prate i domaći limun, lovor, bijeli luk i peršun. Nalik većini mediteranskih kuhinja, i crnogorska nudi tunj, salatu od hobotnice, mušlje i lignje i škampe. Salate Osvježavajući dio svakog obroka u Crnoj Gori su salate. Izuzetno su populare pošto Crna Gora obiluje povrćem od koga se spremaju. Paradajz salata – sprema se od krupno rezanih dijelova paradajza sa crnim lukom, sa prelivom od ulja i vinskog sirćeta. U južnim krajevima dodaje se ili maslinovo ulje ili same masline. Zelena salata – sprema se rano, već na proljeće od listova zelene salate i pera mladog luka. Dodaju se ulje, sirće i so, a služi se uz laganija jela. Kisjeli kupus – pravi specijalitet čije se spremanje odvija vijekovima na isti način – u velikim buradima, pritisnutim kamenom kako bi se dobio rasol – kisjela tekućina – odlična za mamurluk. Ajvar – ukusni prilog/salata od crvene paprike, malo kisjelijeg ukusa, odlično prati obroke od mesa. Miješana salata – mješavina sitno sječene paprike, zelenog ili crvenog paradajza, šargarepe, kupusa i drugog povrća. Turšija – kisjeli krastavčići, izvrsni za svaku priliku. Dio su tradicionalne crnogorske meze. Tradicionalna Crnogorska jela Kačamak – kašasto, jako jelo koje se sprema od pšeničnog, heljdovnog, ječmenog ili kukuruznog brašna i služi se sa sirom i kisjelim mlijekom. Smočanim kačamakom se naziva onaj kome se dodaje sir, odnosno kajmak i koji se dugo miješa specijalnom drvenom kašikom. Ukus je u ovom slučaju još bolji, a ljudi na selima ga preferiraju jer im daruje energiju koju troše nešto težim radom. Nalazi se u ponudi svakog nacionalnog restorana. Kačamak od krompira je možda i najzanimljivija varijanta ovog jela. Cicvara - Uz ovo jelo obično se služi bijeli kuvani krompir i kisjelo mlijeko. Mladi kravlji sir ili kajmak se miješaju sa brašnom dok se ne oslobodi mast. Riječ je o jelu visoke energetske vrijednosti, prijatnog ukusa – bukvalno se topi u ustima. Popara – miješanjem komada hljeba sa mlijekom uljem i sirom dobija se interesantno i jeftino jelo duboko ukorijenjeno u crnogorsku ishranu, Kuvani krompir – lagan i omiljen obrok, koji prat sir i kiseli kupus. Sprema se jednostavno – polučasovnim kuvanjem krtole tj krompira. Čorbe – čorbe se u Crnoj Gori spremaju uglavnom uz rezance, krompir ili povrće. Posebno je zanimljiva čorba od koprive, a gotovo da nijedna ne izostavlja kuvano svježe meso te su izuzetno hranljive i bogate. Raštan – jako ukusno jelo od lokalnog povrća iz porodice kupusa, kuva se uz bijeli krompir i dosta začina. Japraci - izuzetno bogato i hranljivo jelo. U kilogram raštana i pola kilograma junećeg mesa dodaju se i pirinač, biber, pa čak i suvo meso. Kuvanjem se oslobađa masnoća a jelo dobija na ukusu. Sarma, punjene paprike, đuveč, pilav itd samo su neka od jela koja, pored crnogorskog, karakterišu i prostor ostalih balkanskih zemalja. Svako od ovih jela nosi mali, ali značajan dio i Crne Gore u sebi, pa ih toplo preporučujemo tokom vašeg boravka na ovim prostorima. Crnogorska jagnjetina u mlijeku - pravi je specijalitet. Od oko 2 kg mesa koje se kuvaju u domaćem mlijeku uz dodavanje začina i krompira, može se poslužiti osam osoba, pa se, pogotovu u sjevernijim oblastima, ovo jelo sprema prilikom svečanijih prigoda. Kobasica – priprema se sušenjem, najčešće na Njegušima, posebnom tehnikom. Izuzetno je ukusna i jaka. Pršuta – najpoznatiji pršut, njeguški, prednjači kvalitetom i u odnosu na italijanske proizvođače. Riječ je o mesu o kome se danonoćno vodi računa, dok se suši isključivo na bukovom drvetu i po više mjeseci. Uz njega se služi domaća, najčešće lozova rakija, i njeguški suvi sir. Jagnjetinja ispod sača – kada je riječ o jelima ispod sača, interesantno bi bilo opisati sam proces spremanja. Jela ispod sača su daleko ukusnija od svih jer se spremaju na gotovo prastari način – meso i krompir stavljaju se pod metalni poklopac tzv. sač, koji se zatim prekriva žarom i pepelom. Na ovaj način, zadržava se aroma, a jelo je ravnomjerno pečeno na prirodan način. Jagnjetinja je, recimo, najukusnija ukoliko je spremljena na ovaj način. Crnogorski nacionalni restorani pripremaju je na ovaj način i danas. Podgorički popeci – zanimljivo aranžirano jelo ; u odrezak od telećeg mesa zamota se komad sira ili starijeg kajmaka i komad pršuta, daljim pohovanjem i prženjem dobija se izvrsno jelo sočne i bogate unutrašnjosti, i ukusne i hrskave spoljašnjosti. Hrana sa roštilja – Crnogorci su poznati kao veliki ljubitelji roštilja ; posebno ukusni su ćevapi i pljeskavice koje odlično idu sa crnim lukom. U pitanju su dva najpopularnija jela kod mladih i nalaze se u ponudi restorana brze hrane.
Desert Kada se pomisli na tradicionalni crnogorski desert, misli se na priganice. Priganice se lako i brzo spremaju, a služe se sa medom, džemom ili sirom. Mogu se služiti i kao lakša večera ili kao desert. Baklava – popularni turski kolač sprema se i u Crnoj Gori, sa dosta oraha i suvog grožđa. Krempita, šampita i tulumba česti su kolači na crnogorskoj trpezi. Džem – posebno ukusan voćni desert u Crnoj Gori, sprema se od svake voćne vrste koja postoji u našoj zemlji i izuzetnog je kvaliteta. Izdvojićemo onaj od šljiva i drenjina. Slatko – desert sličan džemu, sa više šećera i većim komadima voća – posebno lijepo je ono od dunja i grožđa. Krofne – ovaj univerzalni desert našao je svoj put i do crnogorske trpeze gdje se uglavnom služi uz sa mljevenim šećerom ili prelivom od čokolade. Zbog svog geografskog položaja i brojnih civilizacija koje su se kraće ili duže zadržavale na ovom prostoru, Crna Gora je u svojoj kulturi zadržala i brojna jela koje su ti narodi donosili sa sobom. Danas je Crna Gora, pored brojnih tradicionalnih jela, i pravi mali mozaik evropskih kuhinja. Uticaj italijanske kuhinje osjetićete ne samo na obali, već i u spremanju tjestenine, posebno hljeba, kao i u pripremanju povrća, spravljanju sireva itd. Sarma, musaka i pilav su nešto što dijeli čitava istočnoevropska civilizacija, a deserti imaju ukus kontinentalne Evrope. Sve ovo Crnu Goru čini jednim interesantnim prostorom na kojem će gurman upoznati cijelu Evropu u samo tri dnevna obroka, istovremeno kušajući i najbolje što Crna Gora moće da ponudi na svom meniju – zdravu, ukusnu i atraktivnu hranu.
Jagnjeći pikljevi u vareniciJoš jedno tradicionalno jelo sa crnogorskih prostora. Sastojci za 4 porcije Priprema
Rastan na koljenicu neobicno kuvano jelo svojstveno samo krajevima oko Cetinja, tzv. „rastan na koljenicu“. Naime, rastan je jedna vrsta zelja (kupusa) tamno zelene boje, koja se uzgaja upravo u Crnoj Gori i krajevima oko Cetinja. Kada se sprema ovo jelo, potrebno je do kraja postovati recept u kojem pise da: rastan najprije treba dobro oprati pod mlazom tekuce vode. Potom treba odstraniti drskice, koje se nalaze na dnu lista. Nakon toga rastan treba malo rastresti i isjeci rukama na manje komade. Dok to pripremite na sporetu treba staviti u jednom vecem loncu vodu, koja treba da vri. Onda se rastan spusta u tu vodu da jos malo provri. U isto vrijeme u drugom sudu, na sporetu, treba staviti suvu svinjsku koljenicu, da bi se obarila. Njoj se jos dodaju komadi suve slanine ili komad suve svinjske glave. (U slucaju da je svinjska koljenica presuva, prethodne veceri mora se malo spustiti u vodu da odstoji). Kada se to sve dobro obari, zajedno sa rastanom, sve treba sjediniti i staviti u veci lonac, da bi se dalje kuvalo. Pri polovini kuvanja, u vodu se spusti i nekoliko polovina ili cijelih oljustenih krompira. Kako je meso sa kojim se rastan kuva dosta suvo, pa samim tim i slano, jelo treba povremeno probati, ili ukoliko nije po ukusu, jelo treba dosoliti. Ako se rastan priprema na tradicionalan nacin, na selu ili u seoskim domacinstvima, onda se jelo kuva u kotlu (bakarnom sudu) koji se stavi iznad ognjista sa vatrom, gdje se kuva. Kako god da se sprema, treba voditi racuna da se rastan ne prekuva. Kada je jelo gotovo rastan se stavlja u tanjire i jede kao lijepo kuvano jelo, dok se meso koje se sa njim kuvalo odvoji na poseban tanjir ili stavi u zdjelu. Tako pripremljeno meso sluzi se uz rastan, ili se servira gostima da to posebno degustiraju.
KACAMAK Dragi moji, P.S.Drugi put cu vam opisati kako smo pocetkom 70-ih godina skupil se mi
Crnogorci Australije i jeli u "Golden grill"-u restoranu U Mebourne kacamak
koji nijesu spremali Crnogorci.
|
