Nijesu se još osušila ni slova od članka „Suludi vapaji su zbilja Crne Gore“, a evo već drugoga. Niko kome je na srcu Crna Gora, kao nezavisna, gradjanska i multikulturalna moderna evropska država, ne može šutnjom pratiti najnovije očigledne pokušaje njene destabilizacije. Postavljeni mizanscen neodoljivo podsjeća na čuvenu Antibirokratsku revoluciju kojom je poništen crnogorski državni i nacionalni individualitet, a Crna Gora svedena na slijepog poslušnika zločinačke politike dedinjskoga kasapina Slobodana Miloševića. Samoj AB revoluciji prethodila je pažljivo pripremljena medijska haranga iz Srbije na ondašnje crnogorsko rukovodstvo, potom je krenulo „dogadjanje naroda“, a zapravo od strane srpskoga DB orkestrirano podbunjivanje „radničke klase“, mitinzi na kojima su se prizivali Rusi, klicalo velikom srpskom voždu, a crnogorsko rukovodstvo optuživano za pljačku i veliku izdaju.

Baš kao tada, prije ravno 30 godina, i u naše dane pokrenuta je još šira i obuhvatnija medijska kampanja protiv Crne Gore. Haranga je nova, ali su ciljevi stari! Još od ljetošnjih bestijalnih izjava srpskoga patrijarha, preko sramotne proslave Podgoričke skupštine, do najnovije kampanje u čijem je središtu lice koje je zbog finansijskih pronevjera sudski gonjeno u čak četiri države, od Rusije i Srbije, pa do Kipra i Crne Gore, naziru se jasne konture organizirane kampanje čiji je ponovni cilj oburdavanje crnogorske države i uništenje svih atributa crnogorske samobitnosti. S tim što predvodnici medijske harange nijesu samo ruski i srpski mediji, već i znatan broj domaćih medija, od onih otvoreno klerofašističkih, kakav je IN4S, do onih koji su se u raljama medijske mafije transformisali u najcrnje zastidje novinarstva, kakav je razgranati kancer Vijesti (i sve grane te opake hobotnice, današnji Monitor, Centar za istraživačko novinarstvo i brojne umrežene NVO, poznatije pod imenom Zvijezde Granta), tobož se boreći za gradjanska prava, a služeći samo kao javni topli zec za one koji ne pristaju da im plaćaju reket.

Na političkoj se, pak, sceni pored struktura koje se otvoreno hvale da rade za interese drugih država, ne krijući da ih prevoze službeni avioni tudjih država na prijem instrukcija u inostranstvu, što se u svakoj državi svijeta osim Crne Gore može jedino nazvati pravim imenom – izdaja, pojavili su se i novi lovci u mutnom. Pod krinkom ustavnoga patriotizma, kao najobičnije magla-rabote, ovih se dana pokušava izmanipulirati dijelom suverenističkoga biračkoga tijela ne bi li lasnije zaveli Crnogorce za Goleš planinu! Ako je suditi po stavovima koje iznosi potonjih dana bivši poslanik u skupštini Republike Srbije, a aktuelni lider jedne vanparlamentarne stranke u Crnoj Gori, jedina stranka koja u svom imenu ima naziv „crnogorska“ na dobrome je putu da taj pridjev zamijeni s „ravnogorska“.

U takvoj atmosferi s velikom gorčinom dočekao sam svojevrsni medijski linč kojem je izložen gospodin Slavoljub Stijepović. Gospodina Stijepovića upoznao sam prije petnaestah godina tokom priprema za organiziranje jedne od kulturno-znanstvenih manifestacija na koje moderna Crna Gora može s pravom biti ponosna, „Dana Ivana Mažuranića u Crnoj Gori“ (2008). Složeni program manifestacije, u okviru koje je pored velikoga medjunarodnog znanstvenoga skupa na Cetinju i brojnih pratećih sadržaja, postavljena bista velikoga hrvatskoga pjesnika, koji je proslavio Crnogorce, u dvorištu Nacionalne biblioteke „Djurdje Crnojević“, zahtijevao je potporu Crne Gore i Republike Hrvatske. Odlukom dvije države da pokrovitelji manifestacije budu Sabor Republike Hrvatske i Skupština Crne Gore, uspjelo smo prebrodili mnoge organizacione teškoće. Upravo je tadašnji potpredsjednik crnogorske skupštine Slavoljub Stijepović bio ključna ličnost zahvaljujući čijem je autoritetu i agilnosti cijeli projekat uspješno realiziran na ponos i Cetinja i sve Crne Gore. I u godinama koje su uslijedile, što kao ministar prosvjete što kao gradonačelnik Podgorice, Stijepović je nesebično pomagao brojne projekte od kapitalnoga značaja za crnogorsku nauku i kulturu. Kad je na red došao kapitalni projekt Crne Gore poput Istorije crnogorske književnosti (autora Radoslava Rotkovića, Novaka Kilibarde i Milorada Nikčevića), rekao mi je odrješito: „makar prodali pet rala zemlje u Zeti, Istorija crnogorske književnosti će se štampati“. Nesebičan je bio i kod petotomne Bibliografije Njegoš i brojnih drugih crnogorskih projekata! Stijepovića sam upoznao, dakle, kao časnoga čovjeka, ličnost od riječi i sluha da prepozna vrijednosti crnogorskoga multikulturalnoga društva i izdašno pomogne njegovu afirmaciju. Najveća je mana Slavoljuba Stijepovića, onakvog kakvog sam ga upoznao, što je u svakom trenutku bio dostupan za sve nas, bez obzira na političke ili kakve druge razlike, svakom sagovorniku neposredno i iskreno spreman da pomogne u svemu što je u domenu njegove ljudske i profesionalne moći. Poznajući takvoga Slavoljuba Stijepovića s velikim gadjenjem pratim razne medijske spekulacije i kvalifikacije koje se posljednjih dana mogu u javnome životu Crne Gore čuti na njegov račun i njegovu osobnost.
U Crnoj je Gori, onoj klasičnoj i herojskoj, riječ imala najvišu cijenu. Danas, sva je prilika, ne vrijedi ni boba! Medijski strvinari danas tako bez i trunke skrupula izriču presudu čovjeku koji se, bez ikakve zadrške, nesebično stavio na raspolaganje državnim organima Crne Gore da preduzmu sve raspoložive radnje kako bi se utvrdile činjenice vezane za moguće kršenje zakona, dok se glorifikuje i kao kredibilan svjedok afirmiše čovjek koji je utekao od ruke zakona van granica Crne Gore, osumnjičen za višemilionske pronevjere u četiri evropske države i koji je, sad je to već očito, samo instrument za novi pokušaj destabiliziranja Crne Gore! K tome, ta je ista osobnost godinama unazad bila predmetom brojnih optužbi tih istih medijskih vedeta koji je danas beatificiraju! O tempora, o mores!

Umjesto radnika crnogorskih industrijskih giganata od prije 30 godina, danas se okupljaju lažna udruženja gradjana, da pokušaju ono što eksponentima tudjinske politike nije pošlo za rukom silom u oktobru 2016. godine, da jednom za svagda Crnu Goru pretvore u rusku i srpsku koloniju! Nemoćni da vlast preuzmu na demokratski način, na izborima, crnogorski potudjenici osporavaju sve elemente crnogorske vlasti, i sudsku i zakonodavnu i izvršnu, stvarajući privid nefunkcionisanja sistema, s namjerom da preko ulice ponovo, kao 1918. i 1989. godine, unište sve atribute crnogorske državnosti. Kao i tada, i danas su centri njihova organiziranja izvan Crne Gore, na poznatim adresama! Crnogorska država i njeni organi još jednom su na povijesnome ispitu. Nadam se ipak da će Crnogorci na vrijeme prozrijeti opasnu igru i prezreti one koji za tudje interese jurišaju na svoju jedinu državu!



Prof. dr sci Milorad Nikčević, akademik DANU