Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Deset godina crnogorske nezavisnosti

KONGRES CRNOGORSKE DIJASPORE 2016.
          

Ovih dana velika većina gradjana Crne Gore slavi desetogodišnjicu obnove crnogorske državnosti. Da je sreće, kao što nije, slavlju bi se radovali svi njeni stanovnici!

Značajan jubilej o kojemu može dosta da se priča i opet da se malo kaže.

Tako mala država, a preživjeti toliko mnogo ratova, biti stalno izložena aspiracijama vecćih od sebe, pritiscima sa svih strana, podvalama, podmetanjima, prepuna petokolonaša, iznjedrila vjersku guju otrovnicu i sve to praćeno nepojmljivom naivnošću naših vladara, a opstati, dokaz je da je Crna Gora nešto posebno.

I jeste nešto posebno, jer i pored svih tih nedaća Crna Gora je u tome uspjela i danas, slaveći deset godina od obnove crnogorske državnosti, mi smo ponosni na činjenicu da smo svjedoci tog velikog dogadjaja. Svima onima koji su svojim djelovanjem doprinijeli ovom istorijskom činu dugujemo izuzetnu zahvalnost.

Moramo ovdje da pomenemo naše pretke i učesnike Božićne pobune, jer da nije bilo njihovih žrtava lako se moglo dogoditi da nam se dogodi još strašnija 1918. godina. Zato još jednom upućujemo jedno veliko hvala Krstu Zrnovu Popoviću i našim Zelenašima koji su se hrabro digli na ustanak i ukazali nam put slobode. Krvavu lekciju koju smo dobili od naših najrodjenijih, lekciju plaćenu nebrojenim životima crnogorskih junaka, gušenjem naše crkve i uspostavljanjem okupatorske SPC koja je sve vrijeme sračunato radila i nastavlja da radi, na uništavanju crnogorskih svetinja sa jednim jedinim ciljem - da Crna Gora nestane za sva vremena Crnogorci ne smiju nikada zaboraviti!

Bila bi velika nepravda ovdje ne pomenuti plamen slobode kojeg su nam upalili Liberali 90-tih godina.  Ne možemo zaboraviti pokliče Liberala "sa Cetinja vila kliče oprosti nam Dubrovniče" "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora"! Bilo je to vrijeme kada smo sa ponosom i punim srcem dizali dva prsta i gutali tadašnji Monitor, Liberal i ostale vapaje rijetkih pojedinaca iz Matice i PEN Centra, koji su nagovještavali nastavak svijetle crnogorske tradicije. Zašto se priča sa Liberalima i pojedinim medijima završila na način kojeg nijesmo željeli odgovor će, možda, dobiti naredne generacije, ali dva visoko uzdignuta prsta ostaju zauvijek simbol slobodne Crne Gore!

Moramo naglasiti i istorijski doprinos DPS-a i SDP-a koji su znali da, u izuzetno teškim uslovima, artikulišu i usmjere gradjane Crne Gore da izaberu sopstveni put, put nezavisnosti, put Evrope i prosperiteta i tako naprave, u pravom trenutku, otklon od pogubne velikosrpske politike. Da nije došlo do zaokreta u politici DPS-a teško da bismo danas bili sudionici Kongresa crnogorskih iseljenika u nezavisnoj Crnoj Gori! Do tog zaokreta sigurno ne bi došlo da nije bilo premijera Djukanovića koji se hrabro upustio u trasiranju puta ka nezavisnoj Crnoj Gori  svo vrijeme na nisanu Beograda i SPC, a sa narodom od kojih mnogi ni dan danas nijesu svjesni svoje nacionalne pripadnosti, počev od njegovih najblizih saradnika.

Kažu da je za potpuni ideološki oporavak potrebno upravo onoliko vremena koliko je istog izgubljeno u procesu indoktrinacije, a ona traje skoro 90 godina. Dakle, tek je prošlo 10 godina i budimo spremni na činjenicu da našim nasljednicima predajemo u amanet nezavršenu borbu koju moraju da nastave u stalnom oprezu da nikada više ne ponove naše greske i da čuvaju Crnu Goru na isti način na koji su se za nju izborili njihovi preci.

Danas treba realno sagledati činjenice i ukazati na dostignuća Crne Gore u ovom periodu.

Neosporno je da je učinjen veliki napredak Crne Gore u evropskim i NATO integracionim procesima, sprovodjenje reformi i dobrosusjedskoj saradnji kao i medjunarodnoj bezbjednosti što je krunisano i pozivom u NATO savez. Ozvaničen je crnogorski jezik, Crnogorska pravoslavna crkva sve više dobija prostora u državnim medijima, sve se više brane crnogorske nacionalne vrijednosti, organizuju simpozijumi i predavanja te obznanjuju dokumenta koja razotkrivaju našu tragiku.

Da li se moglo uraditi više i bolje? Sigurno je da se uvijek može i više i bolje, ali ne treba zaboraviti specifičnost crnogorskog društva u kojemu i dan danas imamo jasno izraženu paralelnu vlast u liku i dijelu Srpske pravoslavne crkve koja je imala ranije potajnu, a sada i otvorenu podršku velikosrpskih i ruskih krugova sa jednim značajnim brojem naših petokolonaša! U takvom ambijentu, nacionalno nezrelog stanovništva, kada još uvijek imamo slučaj da se podilazi okupatorskoj crkvi i kada njenom vodji, koji vodi otvoreni rat protiv Crne Gore i Crnogoraca, podilaze i legalno izabrani pojedinci iz samog državnog vrha, teško da možemo očekivati Crnu Goru o kojoj smo i o kojoj sanjamo. Budimo iskreni pa se zapitajmo koliko je članova i od same vodeće partije naklonjeno SPC, jer je nemoguće da ova crkva, po svim dosadasnjim anketama, ima tako visoku podrsku! Dakle, vodeće partije treba prvo da edukuju svoje članstvo, počev od samog vrha, jer će Crna Gora biti država za sebe samo onda kada se obuzda aspiracija SPC, kada se sva crkvena imovina vrati Crnoj Gori, kada se počne kontrolisati odliv novca i isprave greške skrnavljenja crnogorskih svetinja te odluke donesene povodom limenih atentata na crnogorske vrhove postanu izvršne. Svjesni smo da je ovo borba koja će da potraje, ali se nadamo da ova vlast ima jasnu viziju glavne opasnosti koja stoji iznad Crne Gore. Dosta je bilo zabluda i naivnosti od naših vladara. Čekamo vrijeme kada će Skupština poništiti sve odluke nelegalne Podgoričke skupštine i sve one odluke koje su iz nje proizišle !

Objedinjena crnogorska dijaspora je davne 2009. godine uputila Inicijativu Skupštini Crne Gore kojom se tražila rasprava o tzv podgoričkoj skupštini i poništenju svih njenih odredaba na koju ni do dan danas nijesmo dobili bilo kakav odgovor!?

Upravo ova unutrašnja kriza utiče da Crna Gora ne zablješti svojim punim sjajem. 

Problem Crne Gore je i u nedostatku kvalitetne opozicije - na sceni imamo jake nacionalističke partije od kojih su veći dio njih otvoreni protivnici Crne Gore i koji bi je sjutradan predali na kanabe svojim nalogodavcima! Doduše, njima i ovakvo stanje vječitih kritičara vlasti i te kako odgovara, jer uživaju sve benificije bez ikakve odgovornosti. U ovakvom stanju političke scene Crne Gore mi ćemo uvijek biti uz one koji postuju nacionalne simbole Crne Gore i čuvaju njenu državnost, bez obzirana na njihove nedostatke!

Razumijemo da nije lako graditi državu  čiju nezavisnost, kao zadnja u nizu, prihvata njena Akademija nauka! Crnogorska akademija nauka, koja je trebala da bude predvodnik borbe za obnovu crnogorske nezavisnosti, čekala je rasplet po strani. Kao da se ta borba nje nije ticala! Nakon više od decenije mirovanja tek sada se čuju skromni glasovi na fonu crnogorstva! Evo, nedavno imadosmo priliku da pročitamo kako su tražili 100.000 eura kako bi se napravio crnogorski rječnik! Pitamo se čiji su to oni rječnik spremali svih ovih godina! Kako to da svi ostali izdadoše svoje rječnike, a da se naši mudraci tek sada pokreću i traže tolike pare!? Umjesto da budu korak ispred svog naroda naši akademci uživaju u zimskom snu uz dobru finansijsku potporu države koju tretiraju kao vanbračno dijete. Šta su uradili sa Internetom, sa demantima o crnogorskoj istoriji preko Wikipedije i ostalih enciklopedija preko kojih se konstantno vrši iskrivljavanje crnogorske istorije, a da niko na to ne reaguje! Ni dan danas, koliko nam je poznato, ta Akademija nije učinjela ništa da se ozvaniči internacionalni kod za crnogorski jezik! Kada smo namjeravali da poklonimo knjige australskoj biblioteci sa zahtjevom da budu upisane kao baština na crnogorskom jeziku dobili smo odgovor da isti još uvijek nema svoj internacionalni kod! Tada smo obavijestili i crnogorsku javnost i sugerisali način kako da se to uradi - ponovo bez rezultata. Koliko je godina prošlo od kada je usvojen Zakon o objedinjavanju dvije Akademije, a da se nije maklo dalje od početka!?  Kako je moguće da CANU ignoriše Zakon i ponaša se kao da je van pravnog sistema Crne Gore? No bez obzira na sve teškoće kojima se Crna Gora susrijeće na svom putu dok ne profunkcioniše kao jedinstvena, moderna, evropska i civilizovana država moramo istaći da je proglašenje nezavisnosti jedan nemjerljivi istorijski čin koji je zaokružio hiljadugodišnju istoriju crnogorske državnosti. Osvrćući se na kulturno nerazvijeno i primitivno ponašanje i onih koji predstavljaju narod u parlamentu pitamo se da li smo zaslužili i ovakvu nezavisnost. I pored svih problema koji sputavaju Crnu Goru na svom putu do potpunog članstva u Evropskoj zajednici Crna Gora je na sigurnom putu da ostvari i taj cilj.
Sa razumijevanjem se odnosimo prema činjenici da ova vlast ima političkog sluha i strpljenja za za sve ove nacionalističke primitivce koji na sve moguće načine pokušavaju da sruše Crnu Goru. No ipak se isto tako nadamo da je ova vlast svjesna činjenice da su se vremena promijenila i da ništa više nije isto kao što je bilo 1918. godine i da Crnogorci više nikada neće dopustiti poniženje koje im je tada nametnuto.

Živjela nezavisna Crna Gora
Živjeli Crnogorci i svi njeni gradjani

Mihailo Mandic