Savjet  za saradnju sa iseljenicima       Odbor za zaštitu prava i položaja iseljenika          Crna Gora     Montenegro     Crna Gora     Montenegro     Crna Gora
Članovi Odbora: Dijana Pajković Medved, Zoran Raičević, Ruždija Jarović, Ivan Novakovich, Neven Pajović, Bedri Gul, Božidar Marković i Milan Zlatičanin		Predsjednik: Mihailo Mandić, mandicmisko@gmail.com +61413355321

 

Broj:        012/ 03-17.
Sydney,   12.03.2017.

TO: Predsjedniku Savjeta za saradnju sa iseljenicima;
        Upravi za dijasporu

 

RE:  Godišnji izvještaj o radu Odbora za zaštitu prava i položaja iseljenika

 

UVOD
 

Na početku ovog Izvještaja moram da izrazim zadovoljstvo što je vlada Crne Gore prepoznala i počela ozbiljno da cijeni značaj i ulogu dijaspore u svim sporama društvenog i privrednog života naše domovine. Kad se uzme u obzir činjenica da je priliv po raznim doznakama blizu 350 - 400 miliona Evra i koliko još toga u gotovini, onda se doprinos dijaspore može porediti sa učinkom značajnijih privrednih subjekata u Crnoj Gori.

Doduše, sve je ovo trebalo daleko ranije pokrenuti, ali imajući u vidu da smo na početku gradjenja jedne civilizovane, demokratske države u kojoj imamo skoro polovinu gradjana koji joj ne žele dobro i nastoje da svojim retrogradnim djlovanjem unište i ovo što je teškom mukom izgradjeno i koji su srcem i dušom okrenuti drugima, onda moramo imati razumijevanja za ovakav odnos.

U tom sklopu doživljavam i djelovanje ovog Savjeta i vjerujem da će se naći najbolji način u povezivanju iseljenika sa svojom maticom. Mislim da je potrebno neko vrijeme da profunkcioniše i ovaj Savjet sa svojim odborima kako bi njegov doprinos bio po želji većine naših iseljenika, a i naših u Crnoj Gori.

Znajući da svi mi imamo svoje radne i privatne obaveze moram da izrazim zahvalnost svim članovima odbora na vrijeme utrošeno u našem radu. Vjerujem da dijelite moje mišljenje da je ovaj odbor , imajući u vidu naprijed rečeno, opravdao svoje postojanje. Razmijenjeni su mnogi e-mail-ovi, kako pojedinačni tako i grupni. Izneseno je mnogo interesantnih i značajnih pitanja koje sam pokušao objediniti na zadovoljstvo svih članova. Svjestan sam i da se moglo uraditi i bolje i transparentnije, ali za jedan početak funkcionisanja našeg Savjeta, za koji još ni sam nijesam siguran da mi je najjasniji način njegovog daljeg djelovanja, mišljenja sam da smo na pravom putu, 
 

Nakon konsultacija sa članovima Odbora i mišljenja naših iseljenika prikupljenih putem Interneta predlažemo pokretanje odredjenih pitanja na način kako bi doprinijeli olakšavanju pojedinih proceduralnih radnji i što jednostavnijem rješavanju krucijalnih pitanja od interesa za naše državljane, kako u samoj Crnoj Gori tako i u zemljama gdje trenutno živimo i radimo.

U tu svrhu bilo bi dobro da se imenuje jedna zajednička komisija od članova ovog Odbora i predstavnika vlasti zaduženih po ovim pitanjima, a koji bi, na jednom zajedničkom sastanku koji bi se organizovao nakon narednog sastanka Savjeta u Podgorici, došli do zajedničkih rješenja. Po svim pitanjima bi se, poslije konsultacija sa predstavnicima stručnih službi, krenulo u što bržu realizaciju naših prijedloga.

Neki prijedlozi zahtijevaju usku saradnju sa zemljama u kojima trenutno živimo i razumljivo je da će biti potrebno izvjesno vrijeme za njihovu realizaciju. Prijedlozi koji zavise od vlasti Crne Gore bi trebali biti riješeni u jednom daleko kraćem, razumnom, roku.

 

1.       Mnogi nasi iseljenici su zainteresovani da se pokrene pitanje regulisanja penzionog osiguranja na način kako su to uredile i naše države u okruženju. Ovaj problem zahtijeva angažovanje našeg diplomatskog osoblja u zemljama sa kojima je od interesa da se napravi dogovor. U tom smislu prijedlog naših iseljenika iz Kanade može se odnositi na svu nasu dijasporu:

Molba Ministarstvu Rada i Socijalnog staranja o potrebi potpisivanja Protokola između Crne Gore i Kanade o penzionom osiguranju (slične Zakone imaju Hrvatska i Srbija), čime bi se omogućilo građanima jedne ili druge države da prenesu radni staž u zemlju boravka kada ispune uslove za podnošenje zahtjeva za penziju. 

2.         I drugi prijedlog pristigao iz udruženja naših iz Kanade po pitanju problema sa ovjerom dokumenata. U tom smislu bi bilo korisno razmotriti i mogućnost da se ovlaštenja daju i našim predstavnicima od povjerenja, kao što to postoji u mnogim državama u kojima živimo – Justice of the Piece, da mogu ovjeravati naša dokumenta. Doduše, postoji sporazum pružanja takvih usluga u diplomatskim predstavništvima Srbije i Hrvatske i u Australiji dosta koriste ovu mogućnost.

Po navodima iz Kanade, naši iseljnici nailaze na velike problem pri ovjeri dokumenata pa predlažu da se u pravnim postupcima u kojima sudjeluju naši isljenici iz Kanade priznaju dokumenta ili ovlašćenja koja su ovjerena pečatom kanadskog Notary Public, a ne da potražuju dokumenta ili ovlašćenje iz Kanade koja su ovjerena SAMO APOSTILLE pečatom. Razlog je sledeći – naši iseljenici ne mogu uraditi ovjeru sa APOSTILLE pečatom, jer Kanade ne priznaje takvu ovjeru. U KANADI se jedino može raditi ovjera kod NOTARY PUBLIC.
Sada, takva procedura je vrlo komplikovana, jer da bi se to obavilo, prvo se mora uraditi ovjera kod notara, nakon toga se sve šalje Ministarstvu Inostranih Poslova Kanade u Otavi na verifikaciju, a nakon toga Konzulatu ili Ambasadi Crne Gore u S.A.D.
Najbolji i najbrži način i dalje je - da se lično pođete u Konzulat Crne Gore u Njujorku 801 Second Avenue, 7th floor, New York, NY 10017

3.          Postupak priznavanja državljanstva našim iseljenicima kao i članovima familija koje imaju za bračnog druga crnogorskog državljanina treba umnogome pojednostaviti. Potrebno je ukloniti sve administrativne teškoće koje bez ikakve potrebe otežavaju taj proces.

Dakle, treba razmotriti sve mogućnosti da se izbjegnu potraživanja odredjenih potvrda koje nemaju nikakav uticaj na konačno rješenje, a bez potrebe komplikuju proceduru.
Pitanje državljanstva je pitanje koje izaziva najviše interesovanje kod naših iseljenika i smatram da je po ovom pitanju potrebno oformiti jednu komisiju, kao što sam naveo u samom uvodu, kako bi se razjasnile sve mogućnosti, ali primarno vodeći računa o interesima Crne Gore.

U tom smislu predlozena komisija treba da razmotri stavke iz zakona:

Član 10 Zakona koji kaže da "Crnogorski iseljenik i član njegove porodice do trećeg stepena srodstva u pravoj liniji može steći crnogorsko državljanstvo prijemom, ako zakonito i neprekidno boravi u Crnoj Gori najmanje dvije godine i ispunjava uslove iz člana 8 stav 1 tač. 1,4,5,7 i 8 ovog zakona.

Treba razmotriti mogućnost da se ovaj vremenski rok briše ukoliko iseljenik ima nekretnine na svoje ime. Ukoliko postoji rezerva da bi to moglo uticati na birački spisak nepovoljno po državnost Crne Gore onda razmotriti ostale mogućnosti koje bi bile od koristi našim iseljnicima.

Član 4 u drugom dijelu treba pojednostaviti koliko je to više moguće. Mnogi naši iseljenici dolaze u Crnu Goru pošto obezbijede sebi odredjenu finansijsku sigurnost bilo odredjenim iznosom na bankovnom računu ili u gotovini, ali u slučaju da ima i onih koji dolaze iz zemalja okruženja možda treba razmisliti o prikazivanju jednog iznosa koji bi se odredjivao po odredjenoj skali. Npr: izračunati razliku godina od dana podnošenja molbe do godina prosječnog zivota u Crnoj Gori i pomnožiti mjesece sa minimalnom mjesečnom potrošačkom korpom za jednu osobu. Taj iznos je zainteresovana osoba dužna da prikaže u slučaju da nema osiguran drugi izvor prihoda (penzija druge države, prihodi od biznisa itd).

Sve ovo treba nastojati da se riješi na jednom mjestu zajedno sa mogućim uplatama taksi i ostalih obaveza.

4.        U sklopu pitanja državljanstva nameće se i sledeće: kako svoje iseljeničko pravo da ostvari partner koji nije u ozvaničenoj bračnoj zajednici, ali živi u zajednici sa državljaninom Crne Gore!? Koja dokumenta i koji je način da se dokaže takva zajednica? Kakav je odnos prema istorodnim partnerima - gej populacijom i da li bi bilo korisno već sada razmišljati u pravcu kakav je odavno ustaljen u mnogim državama evropske zajednice, pa i šire?

U mnogim državama dovoljno je prikazati dokument koji ukazuje da osobe žive u zajednici sa jednom adresom i dodatnom izjavom.

5.        Uprava za dijasporu je uradila izuzetno dobar posao vezano za iseljeničke legitimacije. Medjutim, naše iseljenike i članove ovog Odbora više interesuje koje su to pogodnosti koje ona pruža iseljenicima i da li ih uopšte pruža?


 6.       Pitanje glasanja naših iseljenika u inostranstvu
Predlažemo da se razmotri mogućnost glasanja naših iseljenika u inostranstvu koje bi se organizovalo u saradnji sa našim diplomatskim predstavništvima, počasnim konzulima ili onima koji obnašaju takve slične funkcije ili glasanje putem Interneta ili putem poštanske pošiljke. Da jedna komisija razmotri ovu mogućnost i ukaze šta i koliko je to od koristi za Crnu Goru.

7.        Za iseljenike je od velike važnosti i regulisanje pitanja zdravstvenog osiguranja. Šta može da očekuje crnogorski iseljenik tokom svog boravka u Crnoj Gori po pitanju zdravstvene zaštite?
Bilo bi izuzetno korisno  da se informacije o ovom pitanju postave na vladinom sajtu sa preciznim uputstvima o obavezama naših iseljnika koji su strani osiguranici u Crnoj Gori (prijave boravka i prijave za zdravstvenu zaštitu u vrijeme boravka u CG) i nastojati da se sve to odradi preko Interneta. Da li u tom smislu Iseljenička legitimacija može biti od neke pomoći?

8.       Iseljenike interesuje i mogucnost  carinskih olakšica prilikom unošenja stvari za domacinstvo, posebnih materijala za izgradnju kuće ili drugih objekata, automobila itd. Postoje mnoge ideje kako i na koji način realizovati ovaj prijedlog, a jedan od predloženih je i da se zakonom utvrdi broj godina provedenih van Crne Gore nakon kojih iseljenik stiče ovakve pogodnosti.
I ovo pitanje, kao i niz gore navedenih, treba rješavati zajedno sa komisijom stručnih osoba iz vlade kako bi se našlo najpovoljnije rješenje.

9.       Još jedno pitanje zaslužuje pažnju ovog Odbora i svih iseljenika. To je pitanje počasnih konzula! 
Porazna je činjenica da preko 80% članova Savjeta nema predstavu ko je počasni konzul u državi u kojoj žive niti bilo kakav kontakt sa tom gospodom. Umjesto da, pored zvaničnih diplomatskih predstavnika iz Crne Gore, počasni konzuli budu jedna aktivna spona - naročito u državama u kojima Crna Gora nema ambasadora ili konzula, činjenice govore da su mnogi od njih imenovani samo zahvaljujući ličnom poznanstvu sa pojedincima iz vlasti i svoj posao obavljaju inkognito. Samo mali broj članova našeg Savjeta je izrazilo zadovoljstvo radom imenovanih počasnih konzula. 

Iz svih gore navedenih razloga mišljenja smo da pri imenovanju počasnog konzula tijelo zaduženo za imenovanje počasnog konzula treba da obavi dodatne konsultacije sa svim relevantnim predstavnicima naše dijaspore u državi o kojoj je riječ prije nego donese konačno rješenje. 

Naravno, nemamo ambicija da dijaspora imenuje počasne konzule, ali smo mišljenja da dijaspora može najbolje prikupiti korisne informacije i dati svoje mišljenje koje tijelo MIP-a može, a ne mora uvažiti. Na taj način bi se izbjegle i moguće manipulacije oko načina njihovog izbora.

U ime članova Odbora za zaštitu prava i položaja iseljenika

 

Mihailo Mandić, predsejdnik

Na kraju ovog Izvještaja želim da naglasim da je ovaj Odbor načeo mnoge teme koje su od interesa za naše iseljenike, ali isto tako želim da naglasim da ima mnogo pitanja kojima treba da se posvetimo.
U tom smislu smo uputili prijedlog Odboru za nauku i prosvjetu da pokrene inicijativu za konačno dobijanje medjunarodnog koda za crnogorski jezik.

Savjetu dijaspore upućujem i dodatna pitanja, obzirom da nijesam našao adekvatni Odbor kojemu je to propisano kao zadatak.

Vlada treba da u sklopu svojih ministarstava formira i jedno tijelo koje će se baviti zaštitom kulturnih, istorijskih i materijalnih spomenika te prikupljanju informacija i njihovom adekvatnom arhiviranju istaknutih crnogorskih drzavnika, iseljenika koji su od izuzetne vaznosti po istoriju Crne Gore.  

Primjer br.1. U vrijeme mog boravka u Nici pokušavao sam da nadjem bilo koji podatak koji bi me odveo do vile u Antibe u kojoj je svoje izbjegličke dane proveo i u kojoj je umro kralj Nikola I. Pretražio sam sve moguće sajtove u Crnoj Gori i sem naziva vile Liserons (vila Krinova) koju sam našao putem Google nijesam uspio doći do adrese.
Zar ne bi bilo korisno, a i naša obaveza, da se postavi jedna ploča sa natpisom (u saradnji sa francuskim vlastima) i tako obilježi jedno značajno mjesto koje bi bilo od ineteresa za mnoge Crnogorce, a sigurno bi izazivalo pažnju i ostalih turista.

Primjer br 2. Obilazeći biblioteke i arhive po Australiji divio sam se sa koliko pijeteta i respekta čuvaju i najmanje podatke o svim učesnicima društvenog i političkog života ove države. O svakom od njih se mogu naći mnoge informacije i tada sam se zapitao zašto mi ne razmišljamo na takav način. U Australiji je kao član našeg udruženja proveo značajan dio svog života i bivši minister inostranih poslova Crne Gore, g. Nikola Samardžić. Bio je ministar inostranih poslova kada su se dešavali značajni dogadjaji pri raspadu bivše Jugoslavije. Tada je Nikola sa Momirom Bulatovicem bio u Hagu kada su glasali za nezavisnu Crnu Goru da bi ta odluka bila poništena usled nevidjenog pritiska iz Beograda. Jedan ministar inostranih poslova Crne Gore umire u Sidneju, a da se nikada niko nije pobrinuo da zatraži od nas bilo kakve dodatne informacije - bolnice u kojima je boravio, starački dom ili fotografije sa sahrane. Zar nije naša dužnost da, ne samo o Nikoli, već o svim onima koji su bili na nekim od funkcija, prikupljamo i arhiviramo dostupne detalje.

Primjer3. Crna Gora je u velikom zaostatku korištenja Interneta na pravi način i dopustili smo da budemo elektronski okupirani putem jedne od najčešće korištenih enciklopedija Wikipedije! Toliko propagande i iskrivljenih informacija na koje se pozivaju svi koji traže bilo kakve podatke o Crnoj Gori teško je objasniti, a da pri tome ni jedan od institucija sistema u Crnoj Gori ne vodi računa. Ko je to ko bi trebalo da prati neistine koje se postavljaju na ovako značajnim enciklopedijama Iida sa punim integritetom pravovremeno djeluje.
Crnogorska akademija nauka i umjetosti živi u nekom od prošlih vremena ne shvatajući da je adekvatno prezentovanje Crne Gore na Internetu isto toliko važno, ako ne i važnije od štampanja bilo koje knjige u ograničenom tiražu.

 

Mihailo Mandić

 

 
 

Dijana Pajković Medved medved.dijana@gmail.com , Zoran Raičević Montenegro-canada@rogers.com, Ruždija Jarović jarovicr@yahoo.com, Ivan Novakovich ivan_novakovic@msn.com, Neven Pajović MontenegroUKSociety@gmail.com, Bedri Gul gulbedri@gmail.com, Božidar Marković ucgnovisad@gmail.com i Milan Zlatičanin culic.burhan@yahoo.com