1.    Dijana Pajković,  Slovenija -                 medved.dijana@gmail.com
2.    Neven Pajović, Velika Britanija –         montenegrouksocieti@gmail.com
3.    Dr. med. Nenad Popović, Njemačka –   nenad@dr-popovic.de
4.    Zoran Raičevića, Kanada –                    montenegro-canada@regers.com  
5.    Dr. med. Milenko Kujović, Italija -         kujovic2002@yahoo.com
6.    mr Darko Petrušić, Crna Gora  –           darko.petrusic@mna.gov.me
7.    Sanja Nikčević, Crna Gora –                  nikcevic@niksic.me
8.    Morin Čoveliš, Crna Gora –                    moc@t-com.me  ; unv@hrv.me  
9.    Osman Vuković, Crna Gora –                 osman@com.me           
10.  prof. dr Milorad Nikčević, Hrvatska  -   mnikcevi@ffos.hr  predsjednik

DOPUNA AKCIONOG PLANA (2016-2018)

I URGENTNI PROJEKAT

STIPENDIRANJE CRNOGORSKIH POSTDIPLOMACA IZ OBLASTI HUMANISTIČKIH NAUKA 

Poznata je činjenica da su humanističke nauke stub svakoga društva. To je oblast u okviru koje se formira kadar koji presudno usmjerava i kreira razvoj svake države. Bez valjane kulturne i naučne politike, naime, svako je društvo samo kuća bez krova koju može porušiti svaka oluja. Istorijsko iskustvo nestanka crnogorske države prije gotovo cijeloga jednoga stoljeća traumatični je no poučni pokazatelj kako jedna država iako s bogatom istorijskom tradicijom bez kulturnih i naučnih institucija i valjane strategije društvenoga razvoja, nema izgleda da opstane.

Deset godina nakon obnove nezavisnosti, pred Crnom Gorom se nalaze novi izazovi. Odsustvo strategije razvoja kulture i nauke u uslovima oštre raspolućenosti, političke no i ekonomske, crnogorskoga društva, prijeti da ugrozi temelje crnogorske državnosti. Ako oficijelni politički krugovi to krucijalno pitanje sklanjaju s dnevnoga reda, svi oni kojima je Crna Gora na srcu, a prije svega crnogorska inteligencija i iseljeništvo, svim silama moraju nastojati da nametnu da se pitanje dugoročne kulturne i naučne strategije razvoja crnogorskoga društva danas postavi kao prioritet. U središtu toga problema nalazi se pitanje savremenog crnogorskog državnog identiteta. Zato je formiranje kvalitetnoga kadra iz oblasti humanističkih nauka danas u Crnoj Gori nasušna potreba.

S formiranjem naučnih i kulturnih institucija u Crnoj Gori kasnilo se više od stoljeće u odnosu na suśedne države. Da nevolja bude veća, čak i kad su formirane ključne naučne i kulturne institucije (Univerzitet Crne Gore i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti), umjesto da budu posvećenje njegovanju i afirmaciji vlastitoga državnog identiteta, te su institucije postajale ekspoziture tuđih interesa i promoteri retrogradnih nacionalistički shvatanja. Rijetke ustanove koje su djelovale s pozicija promocije crnogorskoga identiteta, poput Kulturološkoga fakulteta i Leksikografskoga zavoda, ugašene su u naletu velikosrpskoga rušilačkog projekta početkom 90-ih godina XX vijeka.

Formiranjem Fakulteta za crnogorski jezik na Cetinju učinjen je značajan korak na planu utemeljenja institucije čija će uloga biti ne samo da na valjan način proučava crnogorsko književnojezičko nasljeđe, već i da proizvodi kvalitetne kadrove iz oblasti montenegristike. Upravo kadrovi Fakulteta za crnogorski jezik i književnost trebali bi biti nukleus promišljanja i utemeljenja dugoročne kulturne i naučne strategije čiji je osnovni cilj jačanje crnogorskoga državnog identiteta. Identiteta koji bi trebalo da raskrsti sa zabludama i mitovima koji su nam nametani u prošlosti te da promoviše multikulturalnu, multikonfesionalnu i modernu viziju razvoja crnogorskoga društva. Formiranjem Fakulteta  napravljen je u tom pravcu samo prvi korak. Kako je Fakultet, međutim, zbog zakonskih nedorečenosti, onemogućen da pored osnovnih studija, formira i doktorski studij, crnogorski kadrovi prinuđeni su da poslijediplomsko školovanje nastave na univerzitetima van Crne Gore, budući da je na Univerzitetu Crne Gore, i pored skorašnjih kozmetičkih promjena, u oblasti humanistike i dalje sveprisutan stari (zlo)duh velikosrpstva. Visoke školarine na inostranim univerzitetima, kao i činjenica da Fakultet svojim budžetskim sredstvima nije u mogućnosti da pomogne nastavak školovanja svojih diplomaca i asistenata, demotivaciono djeluju na mlade montenegriste, pa se u ovome trenutku nameće potreba da se iznađe modalitet da im se pomogne kako bi i Fakultet, ali i Crne Gora, uskoro mogli dobiti vrijedne stručnjake spremne da se posvete velikome izazovu fundiranja i promocije savremenoga crnogorskog državnog identiteta.

U tom pravcu predlažem da Odbor za prosvjetu i nauku Savjeta za saradnju s iseljenicima inicira dodjelu stipendija za studente poslijediplomskih doktorskih studija iz oblasti humanističkih nauka. Stipendije bi se dodjeljivale za 10 kandidata godišnje u iznosu od 3000 eura po kandidatu. Podrazumijevale bi javni konkurs, a uslov za predaju dokumentacije bio bi da je kandidat zainteresovan za rad na doktorskoj tezi vezanoj za crnogorski jezik, književnost, istoriju ili kulturu, te da je iz tih oblasti već ostvario značajne rezultate. O izboru kandidata odlučivala bi posebna stručna komisija koju bi formirao Odbor. Obaveza Savjeta i Odbora bila bi da obezbijedi godišnji fond, pa ukoliko na godišnjem nivou ne bi bilo dovoljno zainteresovanih ili kvalitetnih kandidata, preostali novac bi se usmjeravao na projekte od kapitalnoga značaja za crnogorsku kulturu i nauku.

U nadi da ćete prepoznati značaj ovoga projekta ne samo po razvoj crnogorske nauke već i po razvoj društva u cjelini, srdačno vas pozdravljam!

Projekt predložio:

Prof. dr sc. Milorad Nikčević

Predśednik Odbora za nauku i prosvjetu

 

II  SABRANA DJELA DUŠAN S. ĐUKIĆ

NACRT MONOGRAFIJE U JEDNOM TOMU

1. Curriculum vitae Dušana S. Đukić

Alfa i omega kulturnog i nacionalnog života Crne Gore između  dva rata u bio je Dušan S. Đukić, doseljenik iz Hrvatske. On je, s dr Nikolom Škerovićem pokretač i urednik poznatog modernog časopisa „Dan“ koji je izlazio 2011 i 2012. godine na Cetinju  kad je ukinut pod naletom ratnih zbivanja.
Dušan je rođen1883. u Slavonskoj Požegi, a ne u Osijeku, kako se dosad navodilo. Kao dijete prelazi iz Požege u Osijek, đe mu je otac (pravoslavni Ličanin) radio kao finansijski službenik. Osobni iskaz, pisan rukom samog Đukića, popunio je autor prilikom stupanja u službu u "Kraljevsku realnu gimnaziju bjelovarsku"[1]. Tragajući za njegovom zbirkom pjesama  i pripovijedaka Pod hladnim suncem (Bjelovar, 1908) poznati književni izdavač, donedavno aktuelni književni kritičar zagrebačkog "Vjesnika" Josip Pavičić, odnosno njegov brat Krešo Pavičić, pronašli su, na moj zahtjev, Đukićev Osobni iskaz[2]

Poslije završene osnovne i srednje škole u Osijeku/Požegi, D. S. Đukić upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu (filološku grupu predmeta i strane jezike[3]). Apsolvirao je 1906. godine, pa je već te iste godine postavljen za namjenskog učitelja stranih jezika u Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru. Godine 1908. U represivne dane aneksione krize bježi od austrougarskih vlasti  i početkom 1909. godine sretamo ga na Cetinju  ― gradu koji je tada predstavljao crnogorsku prijestolnicu i značajno književno-kulturno središte Crne Gore. Dobivši naklonost i povjerenje knjaza/kralja Nikole I Petrovića Njegoša upošljava se u Cetinjsku gimnaziju  kao profesor književnosti i stranih jezika sve do 1915. godine. Upravo te godine postavljen je za pomoćnika gradonačelnika skadarske opštine. U vrijeme kad su Austrijanci zauzeli Skadar, bježi zajedno sa crnogorskom vladom i kraljem Nikolom u Francusku, u Nicu, đe jedno vrijeme radi kao profesor gimnazije. Neko vrijeme boravi u Parizu. Zaposlen je u Delegaciji mira i Crnogorskom odboru za narodno ujedinjenje. Poslije povratka iz inostranstva 1922. godine, postavljen je za upravnika Sarajevskog pozorišta u Sarajevu, a zatim prelazi na rad u  Ministarstvo socijalne politike, đe je ostao sve do smrti. Iznenada, i pod nerazjašnjenim okolnostima, umire 15. septembra 1927. godine u Brežicama u Češkoj.

 

Nacrt projekta:    2.   

Urednici

akademik Milorad Nikčević /Hrvatska
Aleksandar Radoman / Crna Gora

Recenzenti

dr Krsto Pidžurica
akademik Danilo Radojević

Dušan S. ĐUKIĆ

PJESME ― PRIPOVIJETKE / SABRANA DJELA

 

2. SADRŽAJ

Milorad Nikčević: KNJIŽEVNO DJELO DUŠANA S ĐUKIĆA IZMEĐU NEOREALIZMA I MODERNE (uvodna studija do 30 stranica)

PJESME ― PRIPOVIJETKE I DUGA PROZNA DJELA
I KROZ SUTON / PJESME:
II POD HLADNIM SUNCEM / PRIPOVIJETKE I PJESME
III PJESME DUŠANA S. ĐUKIĆA IZ "DANA"
IV PRIPOVIJETKE DUŠANA S. ĐUKIĆA IZ "DANA"
V PROZNI PRIJEVODI DUŠANA S. ĐUKIĆA/MEL IZ "DANA"
VI KNJIŽEVNI PRIKAZI DUŠANA S. ĐUKIĆA/MEL IZ "DANA"
VII ZAJEDNIČKI RADOVI DUŠANA S. ĐUKIĆA
I NIKOLE PERIŠINA ŠKEROVIĆA IZ "DANA"
VIII RADOVI IZ DRUGE PERIODIKE

NAPOMENA UREDNIKA

INDEKS IMENA

Projekt predložio:

Odbor za nauku i prosvjetu dijaspore

Predśednik Odbora prof. dr Milorad Nikčević

 

III  CRNOGORSKI IDENTITET, INTERKULTURALNOST I DRŽAVOTVORNOST U ISTORIOGRAFSKOJ VIZURI DRAGOJA ŽIVKOVIĆA

Naučni skup i (li) Zbornik radova posvećen Dragoju Živkoviću – prijedlog

Dragoje Živković i njegovo djelo veoma su značajni za crnogorsku nauku, istoriju i kulturu. Jedan je od prvih autora koji je se u istoriografiji otrgao od tradicionalističke, devetnaestovjekovne matrice koja je crnogorski prostor sužavala na njegov minimum (teritoriju tzv. Stare Crne Gore) i čitav njen prostor posmatrao kao jedinstven, sa svim njegovim specifičnostima i interkulturalnim modelima, izbjegavajući tako zamke koje bi njenu kulturu svele isključivo na pravoslavnu tradiciju. Svojom trotomnom Istorijom crnogorskoga naroda bio je jedna od rijetkih iskri mračnih godina jugoslovenskoga sloma, koje su obilovalo kleronacionalizmom i ratnohuškačkom propagandom. Svojom Istorijom Dragoje je napravio svojevrsnu duhovnu i naučnu revoluciju. Istorija crnogorskog naroda bila je odavno predmet političke manipulacije, ali i cenzure, u čemu ponegđe ne oskudijeva ni savremeno doba. Otuda je i bila želja Dragoja da realizuje jedan takav projekat i da ga oslobodi političkih predrasuda. Za takav poduhvat on se pripremao još od pojave prvih knjiga višetomne istorije Crne Gore, koju je pisala grupa autora. Rezultatima prve tri knjige (u četiri toma) Dragoje Živković nije bio zadovoljan, naročito nekim pitanjima metodološke prirode, što je on i pokazao u opširnom osvrtu, na to djelo, koji je objavio u časopisu Stvaranje (br. 6 za 1977. godinu). Poslije dvije decenije sistematskog proučavanja istorije Crne Gore, sredinom 1989, godine, pojavio se prvi tom kapitalnog djela dr Dragoja Zivkovića Istorija crnogorskog naroda, koji u podnaslovu ima naznaku - Od starijeg kamenog doba do kraja srednjeg vijeka (Cetinie 1989, strana 472). Zbog te knjige Dragoje je trpio velike posljedice, bio je proganjan i satanizovan. Jedan od recenzanata te knjige, Hrvat dr Pavo Živković imao je velikih problema zbog recenziranja, čak je ostao bez posla (ambasadorskog mjesta u Budipešti!).  Tri godine kasnije pojavljuje se iz štampe i drugi tom Živkovićeve lstorije crnogorskog naroda (Razdoblje cmogorskog principata / vladikata od početka XVI do sredine XIX vijeka (Cetinje 1992, 620). Objavljena dva toma lstorije cmogorskog naroda Dragoja Zivkovića pokazala su da je riječ o istinskom naučnom poduhvatu. Djelo je pisano na osnovu poznatih izvora i bogate literature, a djelimično i novih istraživanja. Ono pokazuje da je autor ovog djela uspio da pronikne u veoma suptilne probleme crnogorske istorije i veoma složene istorijske procese što je rezultiralo i odgovarajućim tumačenjima. Autor je došao i do brojnih novih naučnih saznanja. Dao je i značajne inovacije u pogledu naučne metodologije. Gotovo da je zanemarljiv broj mjesta gdje su neke interpretacije mogle da budu i nešto drugačije, a neki sudovi ne tako smjeli. Treći tom izašao je posthumno i stigao je do prvih godina vlade knjaza Nikole.

Dragojeva Istorija odigrala je veliku ulogu, jer će se nakon nje pojaviti nekoliko sinteza crnogorske istorije koje su našu prošlost tumačile znatno objektivnije nego generacije prije Dragoja Živkovića. Međutim, u današnjoj Crnoj Gori toliki Živkovićev trud prolazi bez odgovarajućeg tretmana. Njegovo naučno nasljeđe nije u potpunosti valorizovano iako je iza sebe ostavio bogat naučno-istraživački opus. Bilo bi lijepo da ovom prilikom ispravimo tu veliku nepravdu i naučnoj i laičkoj javnosti, da jednim skupom i (li) Zbornikom detaljnije predstavimo značaj rada i djela Dragoja Živkovića.

 

BIOGRAFIJA:

DRAGOJE (Jovanov) ŽIVKOVIĆ je rođen 21.juna 1927. godine u Ržanom Dolu, u Cucama. Osnovnu školu je završio na Bati Cuckoj, a gimnaziju je pohađao na Cetinju, u Herceg-Novom i Kotoru, đe je maturirao 1948. Diplomirao je istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1953. godine, sa odličnim uspjehom. Pet godina je predavao istorijiu u srednjim školama u Bileći, Lovćencu i Kotoru. Godine 1959. prešao je u Arhiv CK SKJ, u Beogradu, đe je usavršio arhivističku struku. Nakon dvije godine izabran je za asistenta u tek osnovanom Institutu za istoriju radničkog pokreta Jugoslavije (IRPJ) koji je kasnije transformisan u Institut za savremenu istoriju (ISI). U institutu za IRPJ uključuje se u projekat o izučavanju revolucionarnih sindikata. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 1968. godine, odbranio je doktorsku disertaciju pod naslovom "Borba za ujedinjenje sindikalnog pokreta u Jugoslaviji 1919-1920". Iste godine izabran je za direktora Arhiva Crne Gore na Cetinju, i na toj dužnosti ostao tri mandata, do 1982. godine, kada je izabran za vanrednog profesora opšte istorije na Kulturološkom fakultetu na Cetinju. Krajem 1986. izabran je za redovnog profesora i na toj dužnosti ostaje do 1991. godine, kada odlazi u penziju. Od 1974. do 1976. godine obavljao je i dužnost direktora Centralne narodne biblioteke "Đurde Crnojević" na Cetinju. Umro je 16. aprila 1994. godine na Cetinju.

Dragoje Zivković je dao značajan doprinos razvoju arhivističke službe u Crnoj Gori. To je činio i kao direktor Arhiva CG i kao predśednik Društva arhivskih radnika Crne Gore   (1969-1975), zatim kao član Predśedništvatva Saveza arhivskih radnika Jugoslavije i kao član raznih arhivistićkih komisija. Glavni je inicijator osnivanja Zajednice arhiva Crne Gore (1980) i njen prvi predśednik. Organizovao je brojne manifestacije u oblasti kulture, kao što su proslave stogodišnjice bolnice "Danilo I", stogodišnjica Društva Crvenoga krsta Crne Gore, stočetrdesetogodišnjica Njegoševe škole i dr. Objavio je preko 120 naučnih radova.

Projekt predložili:

Odbor za nauku i prosvjetu dijaspore

Predśednik Odbora prof. dr Milorad Nikčević

Fakultet za crnogorski jezik i književnost



dva vijeka crnogorsko-britanskih odnosa
Odbor za nauku i obrazovanje,  Savjet  za saradnju sa iseljenicima Crne Gore

Abstrakt:

Svrha ovog dokumenta je da upozna nadležne o projektu vezanom za prezentaciju, istrazivacki rad i publikaciju knjige na ovu temu.
Neven Pajović MontenegroUKSociety@gmail.com