Predsjednik  Crne Gore Momir Bulatović proglasio otvorenim39. Medjunarodni sajam kniga u Beogradu te 1994. godine 

Mnogi posjetioci, izdavači, izlagači, književnici, pjesnici i poslenici javne i pisane riječi nijesu se mogli čudom načuditi čime je zavredio jedan političar da otvori ovako jedan vrijedan kulturni događaj, manifestaciju pod svodovima hala beogradskog sajma i ako je ta čast trebalo da pripadne najboljem među najboljima posleniku pisane riječi. Takvo je nepisano pravilo strukovnih kolega usvojeno svuda u svijetu. Ovaj čin je izazvao mnogobrojna negodovanja naučnika, književnika, publicista,  pjesnika i dijela demokratske javnosti Srbije, koji su se oglasili protestvujući u sredstvima javnog informisanja svojom ogorčenošću. Mnogi od njih naime nijesu ni znali da je "Momo" miljenik srpskog predsjednika Miloševića. Izuzimajući njegovu političku poziciju predsjednika države "Crne Gore" on je i njihov strukovni kolega, koji je još iz bezbrižnih studentskih dana provedenim na podgoričkom univerzitetu tezgareći pisao za mnoge novine i časopise, a bio je i stalni saradnik poznate izdavačke kuće "Univerzitetska riječ" iz Nikšića, preteča sadašnje izdavačke organizacije "Unireks" koja je redovno, veoma uspješno, tradicionalno prisutna svake godine na ovom veoma prestižnom sajmu, čak i u evropskim razmjerama što tvrde mnogi domaći i strani pisci. Izdavacka kuća "Unireks"  iz Podgorice bila je i ostala maltene "inkubator" za mlađane pisce i stvaraoce, od kojih je jedan bio i sadašnji aktuelni predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, te mu je baš na ovogodišnjem sajmu knjiga organizovana promocija vlastite fotomonografije, autora priznatog fotografa Branislava Strugara ''Crna Gora Ekološka država'', koju je potpisao Bulatović kao autor tekstova i legendi ispod fotografija.

Monografiju je objavila izdavačka kuća "Unireks" - Podgorica. Kao i svake godine do sada ova izdavačka kuća je medju posjećenijim štandovima. Svake godine je obidju mnogobrojni pisci i ta tradicija  je još iz one velike SFRJ. Okupi se tu sve sami vrh stvaraoca, crnogorskih studenata koji studiraju u Beogradu, maltene skoro svi političari i crnogorski kadrovi, zastupljeni u raznim ministarstvima. Za ovogodišnju prigodu na promociju knjige bili su pozvani od autora monografije njegove državne i partijske kolege sa službom u Beogradu gdje su predstavljali u zajedničkoj državi Saveznoj Republici Jugoslaviji "drugo oko u glavi". Medju prisutnim zvanicama su bili tadašnji premijer vlade SRJ Dr Radoje Kontić, ministar odbrane, sada već pokojni, Pavle Bulatović i ostali resorni ministri iz Kontićeve vlade, bilo da su delegirani iz Srbije ili Crne Gore.

Najveću pažnju izazvalo je pojavljivanje partijskih kolega iz Crne Gore: predsjednika vlade Mila Djukanovića i visokog funkcionera DPS-a, Svetozara Marovića, inače Bulatovićevog kuma.
Kao što vidite na fotografijama koje sam tom prigodom snimio na prvoj fotografiji Bulatović, Đukanović i Marović mi poziraju sa objavljenom monografijom o Crnoj Gori. Kada sam već iskoristio priliku da ih snimim ovako zajedno, mislim da im je ovo posljednja zajednička fotografija u vidnom raspoloženju. Prišao sam Momiru i rekao mu da bi bilo lijepo da fotografišem Mila i njega u crnogorskoj robi pošto mi je ova monografija djelovala inspirativno. Momir je samo odmahnuo rukom i objasnio mi riječima: "Nijesam nikada navlačio na sebe tu robu". Zatim sam otišao do Mila Djukanovića i ponovio mu to isto pitanje na šta mi je odgovorio da on želi. Iispričao sam mu što mi je Momir odgovorio na isto pitanje - Milo se samo kiselo nasmiješio na moje riječi. Moja profesionalna intuicija mi je govorila da će tu uskoro doći do loma medju njima. Milo mi je poslije toga razgovora rekao da dodjem obavezno kod njega u Podgoricu kako bismo tačno sve precizirali u vezi toga moga prjedloga kako bi tačno utanačili vrijeme  namjenjeno u tu svrhu, pošto je inače mnogo zuzet i da je dan za njega prekratak od mnogih obaveza pa često mora zakazane obaveze da radi čak duboko u noć te mu i porodica zbog toga mnogo trpi. Ali za takvu ideju moraće sigurno da nadje vrjemena.

Ova moja ideja nikada nije bila realizovana ne krivicom predsjednika Đukanovića već mojom. Trebao sam prvo sebe da organizujem pa onda da razgovaram sa njim, a do tog sklada nije došlo pa sam propustio šansu tako da i danas žalim zbog te šanse, što ne znači da nećemo ostvariti dogovoreno, jer koliko ga ja poznajem znam da ja vazda držao riječ kada nešto obeća imao sam nekih pokušaja ali nijesam htio da iniciram pošto je došlo do lomova medju njima i partije kojoj su pripadali.  

Ostvarila se moja sumnja koju sam prorekao jos 1994 god na sajmu knjiga.
Druga fotografija Momir se edukuje o srpstvu i sv.Savi kako mu kada odgovara u Crnoj Gori se edukuje Njegošem tako da je kompletirao srpsko prezime i crnogorsko ime.
Treća fotografija predsjednik savezne vlade dr Radoje Kontić, nikšićanin, deklarisani Crnogorac, neustavno smijenjen od Slobodana Miloševića i njegovih političkih "Trabanata" u Crnoj Gori, uvjek se edukovao "Čojstvom i junaštvom" što se vidi na fotografiji gdje čita Marka Miljanova.
 

Fotografije i tekst: Vlado Crvenko