|
|
Pleme GLUHI DO
Ovome plemenu znamo
sjeverozapadnu granicu, prema Brčelima - od planine Bjelasice pa do
Krnjka - i zapadnu i jugozapadnu, prema Paštrovićima, od Krnjka pa
sve do Velje Vrsute pred Sutormanom. Odatle nastaje sjeveroistočna
granica, najprije prema plemenu Limljanima. Od Velje Vrsute ona se
nastavlja "kamivalom na Jakičev Krš" i na Široko Ždrijelo, zatim na
Krš od Velje Strane i na Franić-Krš, pa se penje na Krš na Mužica i
dalje na Maraš-glavicu, zatim na Kapu ("volat od stijene") i odmah
ispod nje rijekom Vranšticom ili Starom Rijekom od njena izvora pa
sve do Rajkovića Mosta. - Od toga mosta se Gluhodoljani granice sa
plemenom Sotonićima. Ta granica ide rječicom Starom Bistricom i
preko visova: Bokanova Brijesta, Kameštice, Zaklopite Kamenice, Na
Rast (više sela Mačuga) i preko Vrela Bukovičkog izlazi na planinu
Bjelasicu.
Možemo reći, da ime ovoga plemena, Gluhi Do, vrlo dobro
objelježava zemljišni karakter njegove oblasti. Okružen sa tri strane (sa
zapadne, južne i istočne) sve samim planinama od preko 1000 i
blizu 1000 metara, a u sredini jako ugnut i spušten ka dolini Crmničke
Rijeke, predio ovoga plemena liči na polovinu od ogromnog
lijevka i u svome donjem, ujedno srednjem, dijelu čini utisak veoma
velike, gluhe dubine i utonulosti. U tako duboko ugnutom i vrlo
sklonitom predjelu, kome su na jednoj strani na domaku rodna polja
oko mnogih rječica a na drugoj planine vrlo bogate pasom i
gorom,
razvilo se jako i veliko pleme Gluhodoljani. Jedna velika i veoma
razgranata grupa od srodnih bratstava čini ogromnu većinu plemenskih
porodica i pravi je predstavnik plemena. Oko nje su se morala
okupiti sva ostala manja bratstva u plemenskoj oblasti. Jačina ovog
plemena ogleda se i u tome, što je još odavno - od prilike u početku
17. vijeka - uspjelo, da preotme od Paštrovića cijelu planinu
Sozinu.
Pleme Gluhi Do se dijeli na Gluhi Do u užem smislu i na "selo" ili
"mahalu" Bukovik.
Gluhi
Do
je veliko naselje, koje zahvata cijelo ono veliko
ugnuće svoje plemenske oblasti, o kome smo naprijed govorili.
Njegove su kuće podignute po svima mogućim položajima, a kako su
prikupljene oko najzgodnijih mjesta za život sastavljaju četiri
"sela" ili "mahale". A u svakome od tih "sela" jasno se izdvajaju
grupe od kuća pojedinih velikih bratstava. Ali inače gotovo nijedno
od tih velikih bratstava nije ograničeno samo na jednu "mahalu",
nego ima svojih porodica i po drugim "mahalama". - Najdalje je na
jugu i ujedno na najvećoj visini "mahala" Donje Selo;
sjevernije, a niže nje, Srednja Mahala; na istoku od ove "mahala"
Jasen; a
sjeverozapadno od Srednje Mahale - Reljići.
Izuzevši nekoliko
malih bratstava sve ostalo stanovništvo ovog naselja čini jedna
velika grupa od bratstava, koja su sva jednog porijekla. Svako od
tih bratstava toliko se razgranalo, da se dijeli na mnoge "grane"
ili "zagranke", od kojih se neki već stalno zovu i pišu svojim
zasebnim prezimenima, tako da u stvari čine zametke novih
bratstava.
Kao i drugdje po Crmnici, prezimena pojedinih bratstava, a još mnogo
češće njihovih "zagranaka", kazuju se većinom u
jednini, ma da
obuhvataju po veliki broj porodica. Mi ćemo ih tako i navoditi, kako
smo ih đe od naroda čuli. Najveće su od tih bratstava
Vuletići (90 kuća; "grane": "Bošković",
"Đurašić", "Rajičević",
"Knežević", Vuksanovići i pribraćeni
"Spičanović"), zatim Ivčevići (50 kuća;
"zagranci": Vukčevići, Parađini, Marotići,
Mišljeni, Mihaljevići, Đuranovići, Jankovići,
Mahmutovići i "Ostović"), pa Kumpresi (36 kuća;
"grane": "Vojvodić", "Buhić" i
"Vučićević"), Masloničići (36 kuća;
"grane": "Šarčević", "Savić",
"Jovetić", "Đuković", "Vujović"
i "Šćepčević"), Gvozdenovići (33 kuće; oni se svi zovu i
pišu tako,
ali se i među njima razlikuju "grane": "Gvozdenović",
"Stanišić", "Pavlićević", "Kiković",
"Petranović" i "Radović"), Jovovići (31
"ognjište"; "zagranci": "Jovović",
Gradinjani, Pavlovići, "Antović", "Glavičić",
"Nikčević" i "Šajinović") i
Brankovići - Čarapići (10 "ognjišta";
"zagranci": "Đurišić" i "Branković").
Ostala su
bratstva, svako zasebnog porijekla: Dobrilovići - Šušteri (7
kuća; "zagranci": Šušteri i Ćetkovići) sa
Drešićima (7 kuća, koji su se
njima "pribratili"; Kovačevići (8 kuća);
"Ćeklić" (2 kuće); "Zec" (1 kuća) i
Nikolići (2 kuće).
Dakle od 313 porodica, koliko ima
ukupno u ovom naselju, 286 dolazi na samu onu veliku grupu od
srodnih bratstava, a to će reći: blizu jedanajest
dvanajestina.
Bukovik
je "selo" u sjevernom kraju
plemena Gluhog Dola. Neki ga označavaju kao petu "mahalu" naselja
Gluhog Dola, u toliko prije što je i glavno stanovništvo u Bukoviku
istog porijekla sa pomenutim glavnim bratstvima gluhodoljskim.
Bukovik zahvata poglavito jedno poduboko i dosta
široko ulegnuće, koje rastavlja poslednje izdanke dvaju planina:
Bjelasice sa Balinama na sjeveru i Rasovatca na jugu. Dijelom je po
dolovima toga ulegnuća a dijelom po donjim stranama planine
Rasovatca.
U Bukoviku se razlikuju "krajevi" ili
"mahale seocke", svaka sa po jednim glavnim bratstvom. Najdalje su
na sjeveru Bokani, u kojima su bratstva: "Bokan" (18 kuća) i
Ukmanović (1 kuća). Južnije su Radače sa bratstvima:
Kaletićima (9 kuća), Tomaševićem (1 kuća) i Živkovićem (1
kuća). Dalje su na
jugoistoku Lekići, a u tom je "kraju" samo bratstvo "Lekić" (16
kuća). Najzad je u blizini "kraj" Rajkovići, u kome su bratstva:
"Rajković" (4 "ognjišta") i Đurići (2
kuće; od Jovanovića iz Gluhog
Dola).
Glavna bukovička bratstva - Bokani, Lekići,
Kaletići i Rajkovići - porijeklom su od četiri brata,
čiji je otac opet bio rođeni brat pretku cijele one velike grupe srodnih bratstava,
što
smo je poznali u Gluhom Dolu. Ova četiri bukovička bratstva imaju
zajedno 47 porodica, a njima treba dodati i one 2 kuće Đurića
Jovovića, koje su istog porijekla sa njima, dakle 49. A u cijelom
Bukoviku ima ukupno 52 porodice, dakle svega su tri drugačijeg
porijekla nego ostale.
Prema tome pleme Gluhi Do ima i po
porijeklu svoga stanovništva vrlo homogen sastav. U cijelom plemenu
ima 365 porodica, i od toga broja samo su 30 različitog
porijekla, a
svih ostalih 335 vode porijeklo od istog pretka.
 Odštampaj stranicu
|
|
