Crnogorski iseljenici u Australiji ovih su dana u mnogim sredstvima informisanja u Crnoj Gori "tema broj jedan". Gotovo u svim napisima ističe se da crnogorska vlast na njih i ne okreće glavu, da se ponovo pokazuje da što je daleko od očiju, obično bude i daleko od srca, da su Crnogorci u Australiji prepušteni velikosprskoj emigraciji...

Sve ovo poslužilo nam je kao povod za razgovor sa gospodinom Mihailom Mandićem, prvim čovjekom Crnogorske etničke zajednice u ovoj dalekoj zemlji. Interesovali smo se - koliko je Crnogoraca u Australiji, kako su organizovani, kako se manifestuju pritisci velikosrpske emigracije na njih, kako je trebalo da funkcioniše Crnogorski trgovački centar u Australiji, ili u čemu bi trebalo da se sastoji "više razumijevanja vlasti u Crnoj Gori za našu dijasporu"...

Crnogorsko iseljeništvo je decenijama bilo utopljeno u jugoslovensko zajedništvo, a nakon raspada Jugoslavije, linijom manjeg otpora i usljed nedostatka hrabrosti a i zarad ličnih interesa, utopilo se u velikorspski projekat, kaže gospodin Mandić. Mnogi su se ušutjeli, ne želeći da se ni na koji način opredijele. "Zamrznuli su se na neodređeno vrijeme", što bi se reklo. Sada će da krenu sa odmrzavanjem, putem raznih "humanitarnh akcija". Nastaviće odakle su se bili uspavali! U Australiji se sve vrti oko SPC . Nije se čuditi što je proces asimlacije, koji traje desetljećima, bio doveo skoro do potpunog nestanka crnogorskog nacionalnog bića. Osnivanjem Crnogorske etničke zajednice, stvari su se počele mijenjati. Promjene su išle izuzetno teško i sporo. Trebalo se izboriti sa ovdašnjim šovinističkim SBS, radio- programom na srpskom jeziku, koji je jedno vrijeme bio udarna anticrnogorska pesnica.
Pitate se čemu ovolika priča? Jednostavno, da se barem malo osjeti klima u kojoj je ova Zajednica pokušavala da kaže svoju riječ, odgovara Mandić. U početku smo pribjegavali sitnim trikovima. "Izazvali" smo radio stanicu, a ona bi pokazala "hrabrost" i, u nekoliko navrata, objavila naš prilog, da bi potom krenula sa frontalnim napadima. Ali, i to nam je bila reklama. Ljudi su počeli da nam se javljaju. Nakon toga smo napravili naš veb sajt, bolji od svih sa prostora bivše Jugoslavije. Preko njega smo uspjeli da se, kako-tako, povežemo. Prvi put smo počeli da ukazujemo na mogućnost da se na popisu Australije izjašnjavamo u nacionalnom smislu kao Crnogorci! Srpska propaganda je tvrdila da svi treba da se izjašnjavamo kao Srbi. Svaki glas ispunjen na drugačiji način se ne priznaje, a time se čini šteta bratskom narodu, tvrdili su!!! Vjerujem da su mnogi svoj glas dali srpstvu samo iz tog razloga. No, i pored sve te propagande na popisu se prvi put oko 1.000 naših iseljenika nacionalno izjasnilo kao Crnogorci. Ako se ovom broju dodaju iseljenici iz Crne Gore druge nacionalnosti i vjeroispovijesti, može se reći da se broj crnogorskih iseljenika kreće oko - 5.000. To je oko jedan odsto ukupnog stanovništva, a sličan procenat imaju iseljenici iz Srbije, Hrvatske ili Makedonije u Australiji.

Razumjeti položaj emigracije u Australiji može samo onaj koji ovdje provede izvjestan dio života, kaže Mandić. S obzirom na to da je veoma teško uklopiti se u autralski sistem i "naći" sebe, Australija je taj problem riješila na drugi način. Dozvolila je organizovanje etničkih grupa koje su se zatvorile u nacionalne okvire. Jedina radio stanica koja pokriva cijelu Australiju i zbog toga je izuzetno moćno propagandno sredstvo među dijasporom, jeste SPS. Emituje radio programom na 62 strana jezika. Emisije idu uživo i traju po sat vremena. U zavisnosti od brojnosti iseljeničke grupacije, dodjeljuje im se određeni broj emisija. Tako se srpski i hrvatski "program" emituje pet puta u nedjelji. Po toj šemi, Crna Gora je pokrivena srpskim radio programom, budući da je zvanični jezik još uvijek srpski. Uspijevamo ponekad da proturimo neko svoje obavještenje, ali je sve to veoma teško. Uglavnom smo izloženi ignorisanju i pritiscima, tvrdi Mandić.

Na čelu svih ovih pritisaka stoje ekstremisti SPC i cjelokupna velikosrpska medijska klika oličena u emigrantskim medijima u SBS radio mreži. Po njihovim notama igraju i diplomatska srpska predstavništva pa nije čudo ovoliko ogorčenje nagodbom našega MIP-a da nas gurne u konzulat SPC.
Boriti se sa ovako organizovanom anticrnogorskom mašinerijom nije ni malo lako. Uspjeh se ne može postići preko noći, kaže Mandić. Ali, ako iza crnogorskih iseljenika ne stane zvanična Crna Gora i to ne uradi odlučo i bez ustezanja, borba će biti daleko teža. Crna Gora treba javno da valorizuje crnogorsku etničku zajednicu i zajednički poradi na objedinjavanju dijaspore, kategoričan je on.

Što se tiče "razumijevanja" vlasti u Crnoj Gori, Mandić još kaže - Mi smo od vlasti tražili da nam, kada već ne pomaže - ne odmaže! Ignorantski odnos crnogorske vlasti nije nam bio prepreka da javno podržimo svaki njen potez koji je vodio zajedničkom cilju - nezavisnosti Crne Gore. Uložili smo brojne komentare, reagovanja, priloge i apele, čak je snimljena i televizijska emisija o crnogorskoj dijaspori u Australiji, a uz to smo putem našeg sajta animirali naše iseljenike širom svijeta da daju glas za nezavisnu Crnu Goru.
Crnogorska štampa bila je prepuna priloga o našim iseljenicima koji su prelijetali okeane i prelazili 2.000 kilometara da biše se priključili predreferendumskom i referendumskom procesu. Tada su naši iseljenici bili dobrodošli na svim vrstama zabava, večerama i okruglim stolovima, raznim skupovima. Tada su svi bili puni hvale i obećanja.

Sada se osjećamo poniženi i prevareni. Umjesto da sa punom ozbiljnošću priđu problemima diplomatske zaštite crnogorskih iseljenika, pogotovo u Australiji i Novom Zelandu, nijesu se udostojili ni da nam nakon punih pet mjeseci odgovore ni na jedan od naših dopisa. Ali, grupno su nas gurnuli onima koji su do juče bili najžešći protivnici crnogorske samostalnosti. Ovim potezom su nagradili sve dojučerašnje sljedbenike anticrnogorske politike, a nas izvrgnuli podrugivanju i poniženju. Ipak, mnogobrojna pisma podrške, koja smo dobili nakon objavljivanja našeg Otvorenog pisma, čine nam veliku satisfakciju da ostanemo dosljedni i ukazuju nam da građanska Crna Gora vidi učinjenu nam nepravdu. Kada bi njihovim očima progledala i crnogorska vlast, crnogorskim iseljenicima u Australiji bilo bi mnogo lakše, zaključuje, Mihailo Mandić, predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije na kraju.


Trgovački centar

Ideja o Crnogorskom trgovačkom centru rodila se unazad par godina, dok je još bio živ kapetan Nikola Samardžić. Ideji se prišlo, sa velikim entuzijazmom i ozibiljnošću. Obavljeni su kontakti sa većim brojem preduzeća, obnovljene su određene veze i prijateljstva, izvršena je analiza tržišta kaže gospodin Mandić. Zaključili smo da bi Centar bio odskočnica za crnogorsku privredu na pacifičkom regionu, odnosno korišćenje Crne Gore kao slobodne zone po singapurskom modelu za nastup na evropskom tržištu. Članovi Zajednice bili su voljni da pruže svu neophodnu podršku. Nuđene su nam besplatne prostorije i prateći objekati. Bilo je volje da se radi na ostvarenju niza projekata od kojih su neki bili čak i specificirani. Kao što smo već objavili - ova studija dostavljena je Vladi Crne Gore. Ona, nažalost, nikada nije poslala nikakvu povratnu informaciju. Ni pozitivnu - ni negativnu.