Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... | Prezimena u CG l Plemena u CG
|
|
|
Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... | Prezimena u CG l Plemena u CG |
Pleme LIMLJANI
Limljani (pridjev: "limski") su pleme u sjevernoj podgorini planine Sutormana. Pokazali smo već njihovu zapadnu granicu, prema Sotonićima i prema Gluhom Dolu; njihova južna i istočna granica, prema Crnogorskoj Krajini (prema Župcima i prema Šestanima), koja je ujedno na toj strani i granica cijele Crmnice, takođe nam je poznata. Taj se dio Limljanske granice završava na Glavici "ukraj Male Siljevice na vr' Žgarba", pa odatle počinje granica prema predjelu Pepićima, koji su "planina" plemena Boljevića. Ta granica ide u pravcu ka sjeverozapadu na Crnu Skalu, pa na Tursku Spilu (ili Tursku Pećinu), dalje "kamivalom na Tor, pa na vr' Pjaž-dola" a zatim skreće na sjeveroistok i izlazi na preslo Ćafu. Od Ćafe se limska "planina" graniči Pelinskim Potokom prema Crnogorskoj Krajini (prema Selčanima) do potoka jele. A odatle nastaje sjeverna granica ovoga plemena prema plemenu Boljevićima. Od jele se ona penje na vrh visoke glavice Stražnice i dalje na južni vijenac planine Gorivuka, pa na visove: Krstac, Šogavu Glavicu i Crni Krš, zatim dalje u sjeverozapadnom pravcu na preslo Ćafu, pa na visove Kaebae i Kamenicu i dalje "kamivalom" dugačkog brda Zelenike na vis Lučino Gumno i sa njega na Mirojevića Krš, koji je nad "Poljem" (dolinom Crmničke Rijeke), i onda preko "Polja" do "u sastav" rijeka Limštice i Mrtvice, odakle počinje poznata nam granica prema Sotonićima. Najveći dio oblasti i sva naselja plemena Limljana su u slivu rijeke Limštice, koja izvire gotovo pod samim grebenom planine Sutormana i teče na sjeverozapad do sastava sa rijekom Mrtvicom (odakle nastaje Rijeka Crmnička). I sa sjeveroistočne i sa jugozapadne strane pružaju se od grebena Sutormanova visoki planinski vijenci sve do crmničke doline (do "Polja"), tako da je sliv rijeke Limštice sa svih strana - osim samo na malom parčetu oko njena donjeg toka - ograđen visokim planinskim bedemima. On čini duboku, a prostranu i veoma zaštićenu planinsku uvalu, bogatu i pašnjacima i vodom i rodnom zemljom, a uz to i sa vrlo podesnim klimatom. Po svemu je, dakle, ta uvala vrlo sklonit i zabačen planinski kraj, koji je za ljudski život ipak vrlo pogodan. Tome treba dodati, da su Limljani među svima crnogorskim plemenima istaknuti najdalje na jugoistoku i da su vjekovima bili u neposrednom susjedstvu Turaka i Arbanasa (muslimanskih i katoličkih) u Crnogorskoj Krajini. Kad se imaju na umu sve ove prilike, onda su razumljiva i ova dva glavna pojava u prošlosti i u razvitku plemena Limljana. Jedan je od tih pojava, da su se usled osobite sklonosti i zaštićenosti plemenske oblasti mogla u njoj vrlo dugo održati stara bratstva (jedno od njih, Klisići, i sad je sa svoja 23 doma najjače bratstvo u plemenu), te uvijek činiti jezgro, oko kojeg su se prikupljala novija bratstva i mnogobrojni uskoci i pridošlice. A drugi je pojav, što su usled te iste sklonitosti i zabačenosti limskoga predjela i još zbog njegove neposredne blizine sa granicom crnogorsko-turskom u njemu tražili i nalazili pribježista nebrojeni bjegunci i uskoci iz sviju okolnih srpskih, a najviše opet iz crnogorskih, krajeva. Ni u jednom crnogorskom plemenu nema srazmjerno tako mnogo porodica, koje su porijeklom od uskoka i od izbjeglica "od krvi", koliko u Limljanima. Ali ma koliko da ih je bivalo mnogo, oni su uvijek, kao što rekosmo, nailazili na jako plemensko jezgro od starih bratstava, koja su ih, kao što tvrdi narodno predanje, šta više i silom nagonila, da stupe u njihovu plemensku zajednicu. Limljani su u cjelini svega jedno veliko naselje, koje se dijeli na poveći broj manjih naselja. Obično nazivaju ta manja naselja "mahalama", a rjeđe "selima", a pošto u nekima od njih živi samo po jedno veće bratstvo ili ono čini glavno stanovništvo, čuje se često za takva naselja i naziv "bratstvo" (i naravno za njim dođe prezime toga bratstva). Najdalje na sjeverozapadu je "mahala"
Donji Kraj, a više njega "mahala" ili
"bratstvo" Kosovići. Niže njih su Pejanovići, a dalje na jugoistoku i naviše
Božovići. Još dalje na jugoistoku, ali
niže Božovića, su Lalići. Na sjeveru od
Lalića su Krstovići i Klisići, a na sjeveroistoku od Lalića najprije
Češljari, pa Batke. Najzad su, najdalje na jugoistoku, Karuči (ili Karuč). - Za sva "sela"
između
Donjeg Kraja i Karuča čuje se ponekad i opsti naziv Sredina Sela ili
Srednje Selo. Cakovići (1 k.), Ivanovići (7 k.), "Krekun" (4 k.), "Svetloća" (11 k.), Špadijeri (3 k.), Andrići (2 k.), Đurovići (1 k.), Kape (2 k.), Pejanovići (9 k.), Kosovići (8 k.), Božovići (10 k.), Vulevići (2 k.), "Darčević" (3 k.), Lalići (2 k.), Krstovići (2 k.), Lorović (1 k.), Klisići (23 k.), Češljari (18 k.), Vukosavovići (3 k.), Bokovci (3 k.), Popović (1 k.), Nikolići (4 k.), Kurtović (1 k.), Jovetić (1 k.), Šorovići (6 k.), Boškovići (4 k.), Milići (16 k.), Vuletići (3 k.), Dragišići (3 k.). U plemenu Limljanima ima dakle ukupno 154 porodice. Stara bratstva, od kojih su tri (Cakovići, Darčevići i Klisići) "starosioci", a ostala doseljena najmanje prije tri ili četiri stotine godina (Ivanovići, "Krekun", Andrići, Vulevići, Krstovići, Božovići i Bokovci) imaju zajedno 57 porodica. Prema tome ona sama čine blizu tri sedmine od cijelog plemena. Osim toga su za poslednja dva vijeka uz njih činila jezgro plemena i mnoga druga stara bratstva, koja su se poslije iselila ili izumrla i uz njih još i neka veća ili od znatnog roda bratstva, čiji su se preci doselili u Limljane u toku 17. ili u pocetku 18. vijeka ("Svetloća", Pejanovići, Lalići, Češljari, Šorovići i Boškovići). Sa ovima drugim zajedno stariji rodovi u Limljanima čine dvije petine plemena (107 porodica).
|
