Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... | Prezimena u CG l Plemena u CG |
Pismo Njegoša dalmatinskom guverneru Johanu fon Turskom Cetinje, 17.novembra 1848.
Vaše Visokoprevoshoditeljstvo,
Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a
drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke trudove snositi. Videći ja da
moja sobraća Srbi i Hrvati pokazuju se najavno
da pravcem idu naklonjeni k narodnosti i k poredku, i mene je ista misao oduševljavala koja i Crnogorce, ako ustanak Srbah i Hrvatah ne bi bila slijepa neka
podstreka, koja bi na obšte naše poruganije pred svijetom služila. Kada bi ovo
posljednje bilo, Bože me sačuvaj od toga učastija, tada bi ja njih za
najpošljednji narod u svijetu držao, tada bi mi se mrsko bilo njihovijem bratom
nazivati. Ako su oni najsramotniji put izdajstva zakonosti svoje sreće
izabrali,
pa kada bih ja u tome njihovim učastnikom bio, onda bi se krio od sunca i od
ljudih. Vase Visokoprevoshoditeljstvo, svagdašnji moj
prijatelju, srdečno Vi zahvaljam na primjećanija u Vašem pismu.
Vi mene poznajete dobro, radi toga i uvjereni tvrdo možete biti da se mojom
voljom ništa preduzeti neće što bi me s ovom šakom naroda svobodnoga učinilo
otpadnikom od pravoga i opamećenog svijeta. Ovim Vas uvjeravajući i
odgovarajući
Vam na Vaš dragi list od 2.noemvrija n.s. pod N°
2484 pr., čest imam ostati s običnim uvaženijem. Vašega Visokoprevoshoditeljstva P.P.Njegoš …..” – Njegoš je 1848. g. namjeravao
da pošalje u pomoć 2000 Crnogoraca banu Josipu Jelačiću. Dalmatinski guverner
Johan fon Turski obratio se 2.novembra 1848.g.jednim pismom Njegošu, koje se
čuva u Arhivskom odjeljenju Drzavnoga muzeja na Cetinju i koje je, na žalost,
dosta vlaga uništila. Evo jednog dijela toga pisma:”Upravitelj okružija
kotorskog javio mi je da je naumilo Visokopreosvjaščenstvo Vaše poslati u
pomoć
njegovoj preuzvišenosti banu hrvatskome gospodinu baronu Jelačiću jednu
četu od
2000 Crnogoraca i to ili po moru ili suvim kroz ovu provinciju. Po sadašnjem
stanju stvari ne mogu inače učiniti, da ne izjavim Visokopreosvjaščenstvu
Vašemu
mnjenije moje u smotreniju pošiljanja Crnogoraca po kojemu sovjetovatelno bi
bilo ovu ekspediciju ne preduzimati ili je posle otložiti, jerbo bi to, može
biti, gospodina Bana ne u malu nepriliku,…..”
|