U
rimskoj imperiji zastave (vexillum) su najčešće crvene
boje, a
podizali su ih vojskovođe nad šatorom, dajuci tako vojsci znak za
pokret. Vizantijski carevi od Konstantina imali su svoju zastavu
(labarum). Konstantin je na zastavi imao krst, ali je ti simbol
docnije mijenjan. Zastave
su u srednjem vijeku uvodile pojedine države kao i gradovi.
Trobojnice se javljaju tek za vrijeme francuske revolucije (1789).
Mađarska je uvela trobojnu zastavu 1848. Ljudevit Gaj je 1848.
sastavio hrvatsku trobojku (crveno-bijelo-plavo) koja je slobodno
upotrebljavana tek od 1860. godišta. Rusija je najprije, do 1897,
imala crno-narandžasto-bijelu zastavu, a na prijedlog jedne državne
komisije car Aleksandar je 1896. donio Ukaz, kojim je ustanovljena
bijelo-plavo-crvena trobojka. Carski petrogradski puk imao je
trobojku (bijelo-plavo-crvenu), koju je kao simbol zaštite uzela
Karlovačka, a docnije i Beogradska mitropolija. Fermanom
turskoga sultana Mahmuda (1835) prvi put je u Srbiju uvedena
trobojnica (crveno-plavo-bijela) "da se od visokog dževleta moga
dade i srpskom narodu trobojnica barjak". A sultanovim fermanom iz
1838. goda dodate su na zastavu na crvenom polju, kao simbol podaništva
Turskoj, četiri zvijezde, a na plavom polju nacionalni grb. Osim toga, poznato je da je u vrijeme srpskoga ustanka bilo
više različnijeh zastava (bijelo-zelena i druge). Nije
ni poznato kakva je bila zastava prvog crnogorskog kralja Mihaila (kralj od 1077.g.), kao ni zastava koju je papa
Kliment II uputio
kralju Bodinu kao znak kraljevskog dostojanstva. Sačuvana je
crnogorska zastava iz doba dinastije Balšića koja je likovno
obrađena u duhu srednjovjekovne spekulativne mistike: na sredini
polja nalazi se prikaz uskrnuća Hristova nad kojim lebdi
golubica,
simbol Duha svetoga, a sasvijem na vrhu je simbol Svetoga trojstva –
trougao u koji je ucrtano Božje oko. Crnogorski iseljenici u Peroju
(Istra) sačuvali su crnogorsku zastavu iz 17.vijeka crvene boje sa
bijelijem krstom u sredini. Ti krst na crnogorskoj zastavi nije u
obliku Malteškog krsta, kako je uobičajeno objašnjenje, već u obliku
pljosnatoga krsta, kako se u nauci taj oblik naziva. Pomenuta
zastava je bila tada vojna i državna. Iz Njegoševog doba sačuvan je opis crnogorske zastave koji je
načinio
1838.g. Bartolomeo Bjazoleto. Ova zastava je bila postavljena na
Tablji iznad Cetinjskog manastira. "Na vrhu njezinom bio je dulji
stub na kojemu je lepršao barjak od svile boje blijedo zute, a po
sredini njega mali crveni krst." U
vrijeme knjaza Danila I Petrovića Njegoša crnogorska zastava je bila
crvena, kao i ona perojska, a na sredini je bio izvezen "grb
zemaljski" (crnogorski dvoglavi orao). Ova zastava je ostala do
kraja postojanja suverene Crne Gore kao državna. Prva
crnogorska pomorsko-trgovacka zastava uspostavljena je početkom
1870. i bila je dvobojna crveno-bijelo-crvena sa bijelijem krstom.
Sljedećeg goda, krst je zamijenjen crnogorskom krunom i kraljevijem
inicijalima na plavom polju. U crnogorskom Ustavu (1905) u članu 39.
stoji:"Narodne su boje crvena,plavetna i bijela", ali su te boje
korišćene samo za lente na medaljama i ordenju, a ne i za
zastave.
Zastava sa tijem bojama iz doba kralja Nikole je neka vrsta dvorske
zastave i nije figurirala ka zvanična državna.
|