|
|
Pleme ĆEKLIĆI
Pleme Ćeklići
se na jugu granici sa Cetinjskim Plemenom i zatim dalje na
jugozapadu Njegušima. Na zapadu granica im ide od Ivova Osoja pa
preko visokih brda Gomilica, Radaljeva Vrha i Visoke Glavice dolazi
do Gnjilova Ždrijela. Odatle nastaje sjeverna granica Ćeklića prema
Cucama. Ona prelazi preko visoke, prostrane, zaravni Puhalovih Krša
i izlazi na vijenac planine Kurjanika, koja je na tromeđi
Ćeklića,
Cuca i Bjelica. Od Kurjanika nastaje velikom dužinom sjeveroistočna
granica Ćeklića, prema Bjelicama. Ona ide sve preko visokih brda i
planina: najprije preko Debelog Brijega i iznad Šijoca, pa visokom i
prostranom presjedlinom Simunjom, iznad koje se diže na planinu Crni
Vrh i dalje ide sve vijencima visokih planina Čelinca i Oporca do na
Radojev Brijeg. A odatle granica skreće na jug, na planinu
Sinsić,
koja je na tromeđi Ćeklića, Bjelica i Kosijera (plemena u
Riječkoj Nahiji) i završava se još dalje na jugu, na Latkovu Ždrijelu prema
Kosijerima. Ćeklićska oblast čini vrlo dobru geografsku
cjelinu, jer
je sa svih strana ograđena visokim brdima i planinama, a po sredini
spuštena, tako da je stanovništvo cijele te oblasti samom prirodom
zemljišta upućeno na uzajamne veze i odnose. Osobito je pak srednji
i najniži dio ćeklićske oblasti - u kojemu su naselja: Kućišta,
Vuči
Do, Krajnji Do i Vojkovići - bio od značaja za stvaranje i
održavanje plemenske zajednice kod Ćeklića. On je u geografskom
središtu plemena i podjednako pristupačan za sve djelove ćeklićske
oblasti; ima najrodnije zemljište i najbolje planine za stočnu pašu
(na istoku Crni Vrh i Čelinac a na jugu i zapadu cijelu prostranu
planinsku oblast prema Njegušima); a nesumnjivo je od uvijek bilo od
značaja, što je i najbliže velikoj saobraćajnoj arteriji ovih
krajeva, onome starom putu za Kotor, koji baš prolazi južnom ivicom
Ćeklića prije nego što počne silaziti ka Njeguškom Polju. Sve te
tako povoljne prilike bile su uzrok, da su u naseljima toga središnog dijela
ćeklićskog od uvijek sjedjela najznatnija i najveća bratstva, koja su prikupljala oko sebe sve ostalo
stanovništvo ćeklićske oblasti. Šta više ogranci tih brastava
širili su se i po
ostalim djelovima plemenske oblasti. Od pomenutih glavnih naselja
ćeklićskih, koja su u plemenskom središtu, razmotrićemo
najprije:
KUĆIŠTA
koja su od starine bila
plemensko središte. U njima je Zborna Glavica, kod koje se "okupljalo
pleme". Selo je zbijeno: kuće su prikupljene oko crkve i
oko rečene Zborne Glavice. U selu živi samo brastvo Kaluđerovići.
Njegovi su ogranci: 1) Radnići (2 "kuće"); 2)
Popovići, Pajovići i Đurovići (ukupno 15 "kuća"); i 3)
Nikolići i Latkovići (svega 2 "kuće").
VUČI
DO
je sjeverozapadno od Kućišta, takođe
omanje, nešto razređenije naselje. I u njemu je
nastanjeno samo jedno brastvo, koje se po svom selu zove imenom
"Vučedoljani" (dvadesetak domova). Ono se dijeli na tri glavne
grane: jedno su Gvozdenovići (Rajičkovići i "Gvozdenovići" u
užem smislu); drugo su Proročice ili Proročići (Vukosavovići i
Markovići); i treće, Vickovići ("Vickovići" u
užem smislu, Radulovići i Vojinovići).
KRAJNJI-DO
je na jugu od Kućišta
ili, kako se rijetko kad zove, "Pod-Bukovicu". Kuće su zaista po
dolu istoga imena. U selu zive dvije grupe srodnih brastava: jedno
su Ramadanovići (5 "kuća") i Muhadinovići (5
"kuća"), a drugo dva
ogranka onih Kaluđerovića iz Kućišta: Matanovići (4
"familije") i "Kaluđerovići" (5 "kuća").
VOJKOVIĆI
su na jugoistoku od
Kućišta sa kućama po ivici jednoga dola ispod velikog brda
Inoka. Vojkovići su "selo" od 20 "kuća". Dijele se na tri
"dijela", za koje
narod nema naročitog termina, nego ih samo označava njihovim
imenima: Džakovići, Polačani i
Glađani. U selu živi samo jedno bratstvo, Marojevići,
čiji su ogranci ovako raspoređeni: u Džakovićima su
Džakovici i Sinanovići, u Polačanima su Ivanovići i
Vuksanovići sa Jovetićima, i
u Glađanima Mitrovići i Mijuškovići.
MILIJEVIĆI
je selo na jugoistoku od
Vojkovića, čije su kuće po južnoj strani pomenutog brda
Inoka, a niže njih dalje na jugu nastaju lijepi, rodni djelovi. U
Milijevićima žive 13 "familija" sve od brastva
Marojevića, koje su
se razgranale na tri manja roda: Stankoviće, Markoviće i
Jovoviće.
PETROV-DO
je "selo" na jugu od
Milijevića, najjužnije ćeklićsko naselje. Kuće su mu poglavito po
ivicama dolova Ponora i Velje Zgrade. Selo se dijeli na dva brastva:
1) Domazetovići - Kaluđerovici (8 "kuća"), i 2)
Petrovići, čiji su rodovi: Mirkovići (15 "kuća") i
Pavlićevići (10 "kuća").
UBAO
je "selo" na sjeveru od
Vučeg Dola u vrlo dubokom dolu kotlasta oblika, koji se zove
Ubaljski Do. U "selu" zive tri brastva zajedničkog
porijekla: Dragutinovići (6 "familija"), Vujovići (11
"familija", sa rodovima: Tomovići, Velovići i
Jokovići) i Vujoševići (5 "familija"). - Kako
se po skoro odsječnim stranama Ubaljskog Dola ne mogu podizati
seoske kuće, a u samom dolu već nema više mjesta za
naseljavanje,
morale su se odijeljene porodice iseljavati izvan glavnog sela i
osnivati manja naselja po raznim djelovima seoskog zemljišta. Za ta
naselja nema naročitog termina, nego se svako od njih samo označava
imenom zemljišta na kome je podignuto. Na istoku su od glavnog sela:
Sladkovići (1 "kuća" Dragutinovića), Stara
Kućišta (1 "kuća" Vujoševića) i Valuga ili
Aluga (2 "familije" Vujovića i 1 "familijom"
Dragutinovića).
DRAGOMI-DO
je "selo" na
sjeverozapadu od Ubla. Ono je u srazmjerno plitkom i nevelikom dolu
istog imena, i kuće su mu po ivicama nekolikih manjih dolova i
"dočića". Pošto tu nema dovoljno ni mjesta ni zemlje za
obrađivanje, odijeljene porodice su se naselile izvan glavnog sela
na tri mjesta, koja se zovu po svome zemljištu. Na zapadu je do
Međedovo (sa 1 "kućom"), na sjeveroistoku
Varikašin Do (sa 1 "kućom") i na istoku
Paprati (sa 2 "kuće"). - U Dragomidolu živi samo jedno
brastvo, Pavićevići (ukupno 13 "familija"). - Stanovnike Dragomidola
Ćeklići zovu samo imenom "Dragomiljani".
JEZER
je najsjeverniji i vrlo
prostrani dio ćeklićske oblasti. Njegov glavni dio je po ivicama i
po stranama dva oveća, susjedna dola: Jabuke i Dugog Dola. Taj se
glavni dio Jezera dijeli na dva "sela": na zapadu kod crkve
Donje Selo (9 "kuća") a na istoku Brijeg
(11 "kuca"). Iz Donjeg Sela, koje je najstariji dio Jezera,
"dizale su" u vremenu od prije 90 - 60 godina "idući za zemljom na stanove
gdje je više gore i vode" pojedine porodice, te su tako postala tri
odvojena, mala naselja. Najveće od njih, Jasikovicu (6
"kuća"), koja je na sjeveru ispod Puhalovih Krša, Jezerani
označavaju kao "selo", dok druga dva, koja imaju samo po 1 i 2
kuće,
zovu samo njihovim imenima bez toga označenja: Blizna
(2 "kuće"), još dalje na sjeveru od Jasikovice, do cucke
granice, i
Gorin Do (1 "kuća"), na zapadu, pod Radaljevim
Vrhom.
- U tih pet jezerskih naselja stanuju dosta izmiješana četiri
brastva, koja su zajedničkog porijekla: Jovanovići (9
"familija"), Pajovići (9 "familija"),
Radulovići (4 "kuće") i Nikčevići (7
"kuća").
 Odštampaj stranicu
|
|
