|
|
Pleme PJEŠIVCI
Ovo se pleme
skoro na cijeloj svojoj zapadnoj i jugozapadnoj granici graniči s
Ozrinićima, i ta je granica već opisana. Sjeverni dio te granice
razdvaja Pješivce od Rudina (Bijelih ili Nikšićskih): počinje od
sjeveroistočnog kraja planine Ligunara, pa ide pravo na sjever preko
najvišeg vrha planine Budoša, Visoke Glavice (tako da je Budoš bez
malo cijeli u pješivačkoj oblasti) i zatim preko niza omanjih
uzvišenja (Borova Brda, Lisac, Jelje, Svinjevi Doci, Kruškova
Prodo, Ćelinski Do, Orlina) silazi na "Rijeku". A imenom
"Rijeka" zove
narod u svim okolnim predjelima (i u Pješivcima i u cijeloj nikšićskoj oblasti
itd.) onu rijeku što teče južnim dijelom Nikšićskog
Polja. Ta se rijeka u nauci smatra za početak i gornji
tok rijeke Zete i zato se na kartama i u naučnim dijelima ona
označava kao "Zeta". Po narodnom shvatanju rijeka Zeta, koja počinje
niže Povije, ne dobija vodu iz Nikšićskog Polja; a ona voda
što teče
pomenutom "Rijekom" u Nikšićskom Polju izbija u jakoj
rječici Oboštici (niže sela Drenovštice), desnoj pritoci
Zetinoj. To
dokazuju time, što je voda u Oboštici isto onako "slaba" kao i u
Nikšićskom Polju u onom dijelu korita "Rijekina", koji ne
presušuje
i koje je oko Careva Mosta. Pošto u ovom narodnom tvrđenju ima
mnogo vjerovatnog, i mi ćemo se držati narodnih označenja, te
ćemo
ovu rječicu u Nikšićskom Polju zvati samo imenom "Rijeka", a Zetu
ćemo računati tek niže Povije.
Sjeverna granica pješivačka, prema
Nikšićskom Polju, ide sve pomenutom "Rijekom" do njena ponora u
Slivlju (a Slivlje je jugoistočni dio Nikšićskog Polja), koji se u
narodu obično zove imenom Ponor Slivski.
Od Ponora Slivskog
nastaje istočna granica pješivačka, i to najprije prema
Župi Nikšićskoj. Ona ide najprije na visove Gradinu i Gradac i zatim
preko južnih vijenaca planine Buavice. Dalje skreće na
jugozapad, te
odvaja zemljište manastira Ostroga od pješivačkog. Taj dio
pješivačke granice, prema manastiru, ide najprije preko visa
Đerišnice i zatim izlazi na visoku Ostrošku Gredu.
Niže
Ostroške
Grede nastaje pješivacka granica prema plemenu Bjelopavlićima. Ona
se najprije nastavlja u istom, jugozapadnom, pravcu sve do rijeke
Zete. Ide sve preko uzvišenja, od kojih su glavnija: Poda, Velji Do,
Šume, Pločice, Razgrađe i Gradina, i najzad preko Podbjelja silazi
na Zetu. Zatim ide sve rijekom Zetom do niže crkve Sv. Jovana, koja
pripada pješivačkim selima Zagorku i Selištima. A potom se odvaja od
Zete i ide istočno od crkve Sv. Jovana, pa dalje prolazi više
izvorišta potoka Smrdana i zatim se nastavlja dosta velikom dužinom
po sjeveroistočnoj supodini dugačkog uzvišenja Srednje Gore sve do
njena jugoistočna kraja. Ide zatim pravo na jug, prelazeći preko
uzvišenja nad istočnim krajem velikog polja Donjega Luga i dalje
preko Javorske Glavice, sa koje se penje na Svinju Glavu. A odatle
nastaje poznata nam granica prema Ozrinićima.
Pješivci se dijele
na dvije velike predione cjeline: Gornje Pješivce (sjeverni dio) i
Donje Pješivce (južni dio).
GORNJI
PJESIVCI
Ovaj široki, sjeverni
dio pješivacke oblasti obuhvata tri velika naseljena predjela: na
sjeverozapadu je Stubica, na istoku Povija i na jugu
Cerovo.
STUBICA
se proteže od planine
Budoša na zapadu pa do Trubasina na istoku. U sredini je ovoga
predjela njegovo glavno "selo" Stubica. Na zapadu je
od njega, ispod Budoša, "seoce" Međeđe
(množina) sa
nekoliko kuća od raznih brastava, a na istoku je, ispod velikog brda
Smoljevika, drugo "seoce" Tolići sa svega jednom
kućom
zasebnog brastva Kapešići.
Glavno stanovništvo u predjelu Stubici
čini brastvo Nikčevići (s užim prezimenima: Jokčevići,
Živkovići, Lakčevići, Jeremići i Radovići) koje broji 70
kuća. Za njim dolaze
po veličini Strikovići ili Vučićevići, koji se dijele na
"Strikoviće" u užem smislu (15 kuća) i Peroviće (15
kuća). Osim toga
ima 2 kuće Šakorunjića i 1 Ivanovića.
POVIJA
se pruža cijelom
dužinom
od "glave (početka) rijeke Zete na jugu pa do Ponora Slivskog na
sjeveru. Povija se dijeli na pet "sela" i "selaca". Najdalje je na
jugu Stara Povija ili Donja Povija, više "glave"
(početka) rijeke Zete. Ona je zaista najstarije naselje
ovoga predjela. Ima svega desetak kuća. Na sjeveroistoku je od nje
Gornja Povija, najveće naselje ovoga predjela. Na
sjeveru od oba "sela" su Doline a još dalje na
sjeveru, pod Vučičkim Ždrijelom, seoce Vučica.
Najdalje je pak na sjeveru, po glavicama prema Slivlju, "selo"
Kunak.
U predjelu Povije žive izmiješano dva
bratstva zajedničkog porijekla: Mijuškovići (66 kuća) i
Kontići (32 kuće). Osim toga ima samo još jedna kuća
Šantića na mjestu
Krstu kraj puta za Ostrog.
CEROVO (stanovnici: Cerani; pridjev:
cerski)
se prostire od brda Drmića (više početka rijeke Zete) i od izvora rijeke
Oboštice (desne
pritoke Zetine) na jugoistoku pa do planine Troglava na
sjeverozapadu. Sva su naselja ovoga predjela po pitomim dolovima i
valama, koje zauzimaju prostrani predio između brda Drmića
(na jugu), Smoljevika (na sjeveru) i Kupića (na zapadu) i koje narod
označava opštim imenom "umina" ili, rjeđe,
"župnina" za razliku od
"planine" koja nastaje dalje na zapadu.
Cerovo se dijeli na devet
"sela". - Najjužnije su od tih "sela" Vukićevići, koji
se dijele na dva manja "sela": istočno su Vukićevići a
zapadno Dobruš. U oba ta seoca ima ukupno 15 kuća, sve
bratstva Vukićevića. - Sjeverozapadno od ovoga "sela" su Đuračići,
"selo od 3 dima brastva Zmijanovića". Na
sjeveru su od Đuračića Đurovići sa 14
kuća brastva Đurovića. - Na sjeveroistoku je od
Đurovića a upravo na sjeveru od
"glave" Zetine "selo" Magudovica sa "6 dima brastva Magovčevića". - Na sjeverozapadu su od Magudovice, oko glavnog
puta,
Bogetići. U njima živi nekoliko malih brastava. Četiri
od njih - Magovčevići (5 kuća), Premovići (5 kuća),
Jokovići (3 kuće) i Dragićevići (3 kuće) -
zajedničkog su porijekla, ali se
svako od njih samo tako preziva. Ostala su brastva: Mandalenići (3
kuće), Vučetići (2 kuće) i Kontić (1 kuća).
Na zapadu su od
Magudovice i od Bogetića Škuletići, i selo i bratstvo
istoga imena. Ima ih 7 kuća. - Na sjeverozapadu od njih, a ispod
brda Kupića, je "selo" Potkupić. U njemu su dva
zasebna brastva: Lješkovići (15 kuća) i Živkovići (5
kuća). - Na
sjeveru od Potkupića su Gostojevići, u kojima žive tri
omanja brastva: Lalatovići (6 kuća) i Cebalovići (6
kuća) su zajedničkog porijekla, ali se drže svako svoga prezimena, a
Roganovići (7 kuća) su sasvim zasebno bratstvo. - Na sjeverozapadu
od Gostojevića su Paprati ili Poprati, u
kojima živi samo jedno bratstvo. Papračani ili Popračani, kojih ima
30 kuća a prezivaju se i užim prezimenima: Vučinici,
Banjovići i Mrvoševići.
DONJI PJEŠIVCI
Čine južnu, uzanu
polovinu pješivačke oblasti. Njihova naselja počevši od sjevera pa k
jugu idu ovim redom: Drenovštica,
Milojevići, Vitasovići,
Bogmilovići, Zagorak,
Selišta i na jugozapadu od Selišta
Do.
U cjelini uzeti, Donji Pješivci predstavljaju široku planinsku stranu ili padinu sa nagibom od zapada ka istoku,
od visokih planina i brda na granici prema Ozrinićima pa ka Zetskoj
dolini. I Pješivci je zovu opštim imenom Strana sve do niskih
ravnica i stupnjeva u neposrednoj blizini Zete, koje opet označavaju
opštim nazivom Polje. To je prostrana površina, pored djelova koji
su pod gorom ili stjenoviti, puna "lastvi" (planinskih "podova" i
"podanjaka" tj. Stupnjeva, sa lijepom zaravnjenom površinom, koja je
sva pokrivena travom), "vlaka" ili "laka" (velikih, talasastih površina pod livadama), "dolova", "vala", polja i "lugova" (to su
prostranija i vlažnija polja kraj rijeke ili rječice).
Sva su
donjopješivačka naselja po ivicama i po stranama ovakvih
zemljišnjih partija, podesnih za ljudski život, i to samo po onima koje su u
nižem dijelu ove oblasti, bliže Zetinoj dolini. A svuda više njih
dalje na zapadu nastaje "planina" sa pašnjacima i gorama.
DRENOVŠTICA
(stanovnici:
Drenovljani; pridjev: drenovski i drenovački) se svojim zemljištem
proteže od Golih Brda na sjeverozapadu (na granici prema Ozrinićima)
pa do potoka Dobrika, desne pritoke Zetine, na jugoistoku. Ima dva
glavna "sela": Drenovšticu na sjeveru i Tunjevo Drenovačko na
jugu.
"Selo" Drenovštica se dijeli na dva
"kraja": "gornji (sjeverni) kraj sela se zove Kuće Backovića
a donji (južni) kraj Kuće Perunovića". "Na sred sela je crkva
Sv. Nikola". - Tunjevo Drenovačko je "selo taman kod Dobrika"
tj. na
sjeveru više njega.
U oba drenovačka "sela" žive dva bratstva,
koja vode porijeklo od istog pretka: Backovići (45 kuća) i
Perunovići (takodje 45 kuća).
MILOJEVIĆI
imaju takođe pored
svoga glavnog "sela" Milojevića, koje je na sjeveru,
kod crkve, i drugo, manje "selo", Tunjevo Milojevićsko, koje je
više Tunjeva Drenovačkog, na zapadu od
njega. U oba "sela" stanuju izmiješano dva milojevićska
bratstva: Rosandići (17 kuća) i Radulovići (s užim prezimenima
"Radulovići" - Gavrilovići i "Spica"; ukupno 20
kuća).
VITASOVIĆI
su između vrela Dobrika
na istoku i Brezova Dola i Komnenove Doline na zapadu (na granici
prema Ozrinićima). Njihovo su glavno naselje
Vitasovići u sredini ovoga predjela, oko crkve, u dva
dola (Zmijinice i Radovča Dolina), i njega stanovnici i označavaju
kao "selo"; ali osim toga ima dosta kuća i u nekoliko drugih manjih
naselja, koja su većinom po dolovima na zapadu i jugozapadu od
glavnog "sela", u "planini". Počevši od istoka pa dalje
naviše ona
idu ovim redom: Vlaka Voznička,
Bačvenik, Ulin Serbeč, Papratni
Do, Papratine (do) i Jasenovi
Do.
Glavno stanovništvo ovog predjela čine četiri
bratstva, koja su sva porijeklom od zajedničkog poznatog pretka
(Štekovića) a zovu se: Spasojevići (10 kuća), Radojičići (10
kuća), Miloševići (3 kuće) i Savićevići (5 kuća). Osim ovih ima
još i jedno
bratstvo zasebnog porijekla, Minjići (3 kuće).
BOGMILOVIĆI
se prostiru od Zete kod
ušća potoka Smrdana pa na jugozapad do vijenca planine Lupoglava,
poglavito do njegove velike glavice, "Koma od Lupoglava". Glavno su
naselje "selo" Bogmilovići u nekoliko dolova i dolaca
u blizini crkve, sa 32 "dima". Na sjeverozapadu od njih ima još samo
4 kuće u Rudinicama, talasastoj zaravni ispod Borove
Strane.
Bratstva ovoga predjela su: Milunovići (3 kuće) i
"Breškovci", jedno bratstvo koje se starinom tako zvalo, a sada se
dijeli na manja bratstva, koja se zovu samo svojim užim prezimenima:
Boškovići (21 kuća), Perovići (6 kuća), Adžići (1
kuća) i Mijuškovići (5 kuća).
ZAGORAK i SELIŠTA
Ovo su dva "sela" istog
velikog naselja, za koje se ponekad u govoru čuje opšte ime
"Selište", ali pošto se mnogo češće imenuje svako od ovih "sela" za
sebe, mi smo ih svako za sebe i naveli. Ipak smo ih morali uzeti
zajedno, jer im je "udut" zajednički: u oba "sela" živi jedno glavno
bratstvo, koje je prvobitno imalo sve zemljište zajedničko, pa ga je
poslije u više mahova dijelilo na uža bratstva i na "dimove", tako
da su sada Zagorčanima i Selištanima i privatna imanja u oba "sela"
jako izmiješana.
"Selo" Zagorak je u "Polju", tj. U
Zetinoj dolini, oko potoka Smrdana i više njega (zapadno od njega)
do pod Zagoračku Stranu. Razlikuje se Zagorak, koji je na
jugu, više crkve Sv. Jovana (zajednička crkva Zagorčana i
Selištana), i Donji Zagorak, koji je na sjeveru, ka potoku
Dobriku. Glavno je naselje Zagorak, i u njemu je većina (oko
dvadeset) kuća na mjestu, koje se zove Topole, a ostatak na mjestu s
imenom Ropotine.
U "selu" Zagorku ima tri bratstva. Jedno su
"Zagorčani" ili Šćepanovići s užim prezimenima
Lakčevići i Đurovići (ukupno 17 "dimova"). Oni su grana opsteg selisko-zagorackog
bratstva, koje nema zajednickog prezimena, nego se zove po svoja dva
glavna naselja "Selištanima" (njih zovu ponekad i opštim nadimkom
"Srnadičići") i "Zagorčanima". Druga su grupa
zagoračkog stanovništva 5 kuća bratstva "Selištana"
(Srnadičica). Treće su Vulanovići, zasebno bratstvo od 7
"dimova".
"Selo"
Selišta se proteže sjeveroistočnom stranom Srednje
Gore, ali osim toga ima i dva svoja seoca podaleko na sjeverozapadu,
u "planini": jedno su Jarebičine Doline a drugo Javor.
U cijelom "selu" ima ukupno 30 kuća sve od bratstva "Selištana"
("Srnadičica", s užim prezimenima: Radojičići,
Markovići, Đukići i Jankovići).
DO
Je vrlo prostrano
naselje, koje zahvata cijelu veliku "valu" ispod Veljega Garca, na
sjeveroistoku od njega pa dalje sve do Srednje Gore. Stanovnici se
zovu "Doljani", pridjev glasi "doljski".
U Dolu su četiri "sela":
najdalje su na jugu Ržišta, ispod Garča; na sjeveru od
njih Matkovići; dalje na sjeveru, kod zajedničke
doljske crkve (Sv. Đorđa), "selo" Do, a na
sjeverozapadu od njega, ispod greda visoke planine Đinove
Glavice, Đurčići.
U "selu" Matkovićima
živi samo bratstvo Matkovići, koga ima "6 ognjišta", a u
"selu" Đurčićima samo
bratstvo Uskokovići (10 kuća). U druga dva doljska "sela" stanuju
izmiješano bratstva" Pavićevići (50 kuća), Antovići (4
kuće), Rajovići (3 kuće) i Miletići (3 kuće).
 Odštampaj stranicu
|
|
