Smrću mitropolita Amfilohija u dobroj će
mjeri opasti dosadašnji stepen uticaja SPC, a njegove marionete izgubiće
kohezivni faktor, odnosno svog dispečera. Te marionete su evidentno,
nakon splašnjavanja euforije zbog izborne pobjede, u stanju šeprtljanja
i međusobnih sukoba u borbi za moć. Čak i da je Amfilohije živ, ne bi se
mogle izbjeći tenzije u pogledu tih sukoba, sada će se one samo pojačati.
Sada će umjesto trčkaranja po instrukcije iz manastira morati da nađu
novog “komandanta” ili da se oslone na sopstvenu pamet, što će, bojim
se, biti fatalno u oba slučaja, kaže u intervjuu Vikend novinama prof.
dr Slobodan Sadžakov, profesor Univerziteta u Novom Sadu.
Komentarišući dešavanja tokom sahrane mitropolita Amfilohija, šetnju
sveštenika i vjerski obred u Kliničkom centru Crne Gore, te odbacivanje
prijave protiv odgovornih, Sadžakov kaže da se u određenoj mjeri, sa
aktuelnim događanjima, raspao i institucionalni nadzor države, odnosno
mehanizmi kojim bi ovakvi postupci bili sankcionisani u svrhu
sprečavanja širenja zaraze.
“Na djelu je društveni kolaps, izazvan čitavim nizom razloga, čija se
cijena plaća ljudskim životima”, ocjenjuje Sadžakov.
Crna Gora je danima bila tema broj jedan u
regionalnim, ali i svjetskim medijima nakon sahrane mitropolita
Amfilohija. Za razliku od srpskih medija i dijela prosrpskih u Crnoj
Gori, svi drugi su bili zgranuti činjenicom da su se građani
pričešćivali jednom kašičicom, da su ljubili tijelo čovjeka preminulog
od posljedica COVID-19, da je među njima bio veliki broj mladih, maltene
djece. Kako je Vama sve to izgledalo?
SADŽAKOV: Kao kolektivni harakiri, kao primitivizam i
bezumnost koja će u narednom periodu donijeti stravične posljedice u
ionako izuzetno teškoj situaciji. Zastrašujuća je činjenica koliko je
velik broj ljudi koji, i poslije svega, nijesu u stanju doći do
elementarne svijesti čak ni o vlastitom zdravstvenom interesu, kao ni o
zdravstvenom interesu sopstvene djece.
Tome doprinosi i crkva svojim upornim ignorisanjem bezbjednosnih mjera.
Oni, pored ostalog, pokazuju da ne poznaju čak ni oblast vjere na koju
se toliko pozivaju jer je u svim učenjima velikih svjetskih religija
ostavljena mogućnost da u situacijama kad je ljudski život ugrožen
vjerski obredi postanu nešto sekundarno, bez ultimatuma njihovog
striktnog poštovanja. U takvim okolnostima, dakle, prednost dobija
očuvanje života. I sami promoteri vrhunske neodgovornosti kad je
upitanju zaraza postaju žrtve sopstvene primitivne pozicije, ali ni to
očigledno nije dovoljno da uvide kuda to ponašanje vodi.
Klinički centar Crne Gore dozvolio je da u
jeku korone tijelo mitropolita Amfilohija iznose sveštenici, ne znajući
da li je neko među njima pozitivan. Na ispraćaju je sa strane stajalo
osoblje KCCG, mnogi bez zaštitnih maski. Imate li racionalno objašnjenje
za ponašanje odgovornih za zdravlje građana?
SADŽAKOV: Ovo je, nesumnjivo, debakl razuma i može se
tumačiti jedino u ključu kolektivnog socijalnog ludila kojem podliježe
veliki broj ljudi, uključujući i one koji bi trebalo da imaju pojačanu
odgovornost u pogledu zdravstvene zaštite. Posljedice takvog ponašanja
će, nažalost, biti teške. U određenoj mjeri, sa aktuelnim događanjima,
raspao se i institucionalni nadzor države, odnosno mehanizmi kojima bi
ovakvi postupci bili sankcionisani u svrhu sprečavanja širenja zaraze.
Na djelu je društveni kolaps, izazvan čitavim nizom razloga, čija se
cijena plaća ljudskim životima.
Amfilohije je bio nesporni politički lider
crnogorske opozicije koja je danas nova većina u CrnojGori. Kakve će
posljedice ostaviti njegova smrt kada je riječ o novoj vladi, kao i na
odnose unutar i između tri pobjedničke koalicije?
SADŽAKOV: Puno toga će se promijeniti. Amfilohije je
uporno i u dugom periodu gradio svoju vjersku, političku i ekonomsku
infrastrukturu u Crnoj Gori. Pored ostalog, uspio je da do maksimuma
razvije i svoju političku moć, odnosno da bude ključni politički akter
događanja u Crnoj Gori. Njegovim nestankom svakako će u dobroj mjeri
opasti dosadašnji stepen uticaja SPC, a njegove dosadašnje marionete će
izgubiti kohezivni faktor, odnosno svog dispečera. Te marionete su
evidentno, nakon splašnjavanja euforije zbog izborne pobjede, u stanju
šeprtljanja i međusobnih sukoba u borbi za moć. Čak i da je Amfilohije
živ, ne bi se mogle izbjeći tenzije u pogledu tih sukoba, sada će se one
samo pojačati. U pitanju su ljudi bez vizije i digniteta, anahroni
političari koji su pristali da im vjerski poglavar daje političke
smjernice, da im određuje kada će ući u Skupštinu, a kada iz nje izaći,
itd.
Šta će biti sada?
SADŽAKOV: Sada će umjesto trčkaranja po instrukcije iz
manastira morati da nađu novog “komandanta” ili da se oslone na
sopstvenu pamet, što će, bojim se, biti fatalno u oba slučaja.
Kako će se smrt mitropolita reflektovati
na Krivokapića, koji je bio izbor pokojnog mitropolita?
SADŽAKOV: Mandatar je, kako je neko primijetio,
“pukovnik bez vojske”, koji se očigledno zaigrao na krilima Amfilohijeve
podrške i prividnog uspjeha. U kratkom roku, još prije dolaska na vlast,
dao je značajan doprinos uspostavljanju “pravoslavne džamahirije”.
Odlazak njegovog izumitelja, uz njegovo generalno nesnalaženje u
političkim vodama, skratiće mu dodatno rok trajanja.
Kako biste opisali novog mandatara imajući
u vidu njegove izjave, ponašanje, najavu da će u njegovom kabinetu biti
12 ministara kao 12 apostola koje ne interesuje “blago” nego žrtva, te
da je to obećao Amfilohiju? Da li takav čovjek može biti premijer jedne
građanske države?
SADŽAKOV: On se za kratko vrijeme afirmisao kao
velemajstor u gafovima, samo što ti gafovi nijesu od onih smiješnih, već
oni koji na otužan način rječito govore o njegovoj političkoj poziciji,
svjetonazoru i intelektualnim kapacitetima. Pošto se Crna Gora ubrzano
vraća u srednji vijek, onda su očigledno i njegove izjave podešene prema
vjerskoj patetici. Ta izjava bi se čak mogla, u nekom drugom registru,
shvatiti i kao uvreda vjere. Naime, Krivokapić upoređuje apostole sa
raznim ekspertima, političkim predatorima i muljatorima, koji se na
najbanalniji i najprovidniji način za vlast bore ne zbog nekih svetih
ciljeva, već zbog političke moći i ekonomskih beneficija.
Dosta komentara izazvala je posjeta
srpskog predsjednika Aleksandra Vučića Crnoj Gori zbog prisustva sahrani
mitropolita SPC. Zašto je, po Vama, Vučić zapravo dolazio u Crnu Goru
kada se zna da on i Amfilohije nijesu bili u dobrim odnosima?
SADŽAKOV: Političari su poznati po tome što su u stanju
stišati svoje animozitete ukoliko im to može donijeti određene političke
poene. Kakvo god da je Vučićevo mišljenje o Amfilohiju i kakve god
sukobe s njim imao, on je očigledno procijenio da bi njegov izostanak sa
sahrane mogao imati negativne posljedice po njega. To je ujedno bila i
prilika da se konačno pojavi u Crnoj Gori. Podsjetio bih da je uoči
Božića upravo od strane MPC oglašen za nepoželjnog gosta.
Kako će se Amfilohijeva smrt odraziti na
odnose unutar SPC i izbor novog mitropolita?
SADŽAKOV: Jedna moćna struja unutar SPC će nesumnjivo
oslabiti odlaskom svog najuticajnijeg predstavnika, a ojačaće dodatno
ona koju predvode patrijarh Irinej i vladika bačkiIrinej Bulović. U
narednom periodu oni će nastojati da povrate uticaj u Crnoj Gori koji je
u velikoj mjeri bio narušen Amfilohijevom dominacijom. Amfilohije je
uspio da od MPC napravi crkvu u crkvi, iako je ta mitropolija formalno
gledano samo jedna od četrdesetak ravnopravnih “jedinica” SPC. Nema
sumnje da će Patrijaršija, ne bez dogovora sa Aleksandrom Vučićem,
postaviti osobu od njihovog najvećeg povjerenja, koja će nastaviti
dosadašnju orijentaciju SPC, međutim, uz mnogo veću poslušnost prema “centrali”.
To će podrazumijevati i neutralizaciju nekih dosadašnjih Amfilohijevih
favorita unutar crkvene hijerarhije u Crnoj Gori.
Takođe, Amfilohije je bio predvodnik najkonzervativnije struje u SPC,
koja je Vučiću veoma otežavala poziciju u pregovorima oko Kosova.
Imajući u vidu nedavno započinjanje novih pregovora o statusu Kosova,
moguće je da će Vučić sada, odlaskom svog glavnog protivnika u crkvi,
uspjeti da u određenoj mjeri omekša do sada tvrdi stav SPC o tom pitanju.
Srpski mediji ne prestaju da se bave Crnom
Gorom i predsjednikom Đukanovićem. Tolika količina teških riječi, da ne
kažem pljuvačina, zaista je teško razumlji- va. Što je cilj?
SADŽAKOV: Srpski mediji su većinski
tabloidno-propagandističkog karaktera, daleko od istinskog novinarstva.
Kada je riječ o Srbiji, oni su u funkciji održanja aktuelne vlasti i
eliminisanja svih njenih oponenata, a kada je reč o Crnoj Gori u
funkciji velikosrpskog projekta. Neko u jednom trenutku može biti
slavljen, a već u sljedećem diskreditovan, shodno direktivama onih koji
tim medijima upravljaju.
VUČIĆ JE U CRNOJ GORI POSJETIO INFRASTRUKTURU VELIKOSRPSKOG
PROJEKTA
Kako komentarišete činjenicu da je Vučić
posjetio Srpsku kuću, Andriju Mandića i ND Vijesti? Otkud posjeta Željku
Ivanoviću i Vijestima?
SADŽAKOV: “Adrese” njegovih posjeta nijesu slučajno
takve. Vučić je posjetio eksponente i infrastrukturu velikosrpskog
projekta, ljude od svog povjerenja, koji mu iskazuju poslušnost i mogu
biti korisni za ostvarenje njegovih ideja u pogledu Crne Gore.
OPASNE IGRE OKO POPISA
Srbija se uveliko sprema za popis
stanovništva u Crnoj Gori. Paradoksalno je, ali je tako. Kakve to
izazove stavlja pred Crnu Goru i njene građane? Što je odgovor?
SADŽAKOV: Te najave su, s obzirom da je riječ o popisu
u drugoj državi, krajnje neumjesne i opasne, ali su tipične za
imperijalne ambicije Beograda. Crnogorsko društvo je izrazito
polarizovano, popisom će biti ozvaničeno aktuelno stanje i
samoidentifikacija građana u nacionalnom smislu. Ona bi trebalo da bude
slobodna, a ne rezultat pritisaka i manipulacije.
“Prebrojavanje” koje slijedi biće predmet novih tenzija i dodatno će, uz
opsjednutost vjerskim pitanjima, nacionalizmom i rušenjem crnogorske
državnosti, udaljiti crnogorsko društvo od važnih pitanja kao što su
socijalna pravda, poboljšanje položaja građana, vladavina prava,
korupcija…