SBS radio program na srpskom jeziku
Obzirom na stalnu prisutnost velikosrpskih
aspiracija prema svemu crnogorskom i tijesnu povezanost crnogorskog i
srpskog naroda kroz istorijske, kulturne, rodbinske, kumovske i prijateljske
relacije sasvim je razumljivo da nas je prevashodno interesovalo i
interesuje šta se događalo u srpskoj i crnogorskoj zajednici. Ovdje ne
treba izgubiti iz vida činjenicu da su se nakon raspada Jugoslavije u
Australiji jedino Crnogorci našli u nekakvom nedefinisanom stanju. Ostali su
zatečeni u srpskoj zajednici, okruženi crkvom Srbije i svaki iskorak van tih relacija
iziskivao je određeni vid moralne hrabrosti koja je mnogima manjkala…i još
uvijek manjka! Bez ikakvih pritužbi u
ranijem periodu ova stanica je vedrila i oblačila onako kako joj je bila
volja. Glavne zvijezde su bili velikosrpski nacionalisti tipa Brankova i
Vojvodića … da ne pominjemo 'popovske' teorije o
Znali smo da borba protiv
ovakve nakazi neće ići lako, obzirom da su ekipe srpskog radio programa
ostvarile i dobre lične kontakte sa menadžerima SBS-a i što smo svaku našu
pritužbu morali iscrpno da potkrijepimo. Bili smo strpljivi i uporni.
Snimljene laži, uz naša reagovanja, slali smo na razne adrese - od
menadžera SBS radija pa do ministara u Kanberi! Nakon izvjesnog vremena
ostvarili smo i kontakt sa vodećim ljudima u SBS radiju kojom prilikom smo
potanko argumentovali opravdanost naših negodovanja. Naišli smo na
razumijevanje i podršku. Sijači mržnje počeli su da nestaju sa talasa ove
radio stanice. Unio se nemir i među samim urednicima obzirom da su i oni
bili predmet kritika rukovodstva ove radio kuće. Stoga se nije više išlo
onako otvoreno i bezobzirno, bojeći se gubljenju radnih mjesta već se
nastavilo podmetanjima.
Nakon ranijih problema sa studijom iz Melburna, koji je kulminirao zabranom izvještavanja Momiru Vojvodiću za ovaj radio program i uvjeravanja da takav odnos prema nama nije bio namjera već plod nerazumijevanja crnogorskog pitanja, sa urednikom iz melburnskog studija smo uspostavili odnose koji se mogu nazvati izuzetno korektnim. Ovako nešto je bilo još nezamislivo sa urednikom iz Sidneja. Radeći uz svog prethodnika novi urednik je nastavio u mnogome s’praksom svog učitelja. Ukratko rečeno – nedostaje tu onaj novinarski, pa ako hoćete i kulturni način ophodjenja. Tako sa novim urednikom u Sidneju korespondiramo, na žalost, posredstvom menadzera SBS-a. Prvi pravi naš ‘uspjeh’,
nakon protjerivanja Momira Vojvodića i njegovih histeričnih izliva
anticrnogorstva, doživjeli smo kada smo ‘prisilili’ urednicu iz Sidneja da
izgovori Poslanicu mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve …. i to odmah
nakon pročitane Poslanice srpskog patrijarha! Vjerni slušaoci ovog radio
programa nijesu mogli da povjeruju svojim ušima. Da ne pominjemo
uznemirenost srpskog svještenstva! Mada je Poslanica emitovana skraćeno i
uzduž i poprijeko – ipak je to bilo do tada nešto nezamislivo. Potom dolazi Popis
stanovništva 2001.
Imajući u vidu propagandu
ovog radio programa tokom prethodnog popisa mi smo se na vrijeme dobro
pripremili. Napisali smo Uputstvo svim građanima CG da upišu podatke po
sopstvenoj savjesti onako kako se osjećaju sa naznakom koja su od pitanja
važna za našu zajednicu i opaskom da oni koji tako osjećaju mogu upisati
pripadnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, crnogorski jezik i nacionalno se
izjasniti Crnogorcima. Ovo uputstvo smo objavili na našem web sajtu, a
kopije smo istovremeno uputili urednicima u Sidneju, Melburnu i menadžerima
SBS-radija. Odmah je reagovao urednik iz Melburna sa prijedlogom da snimi
naše uputstvo na traci i poslije realizacije našeg dogovora – snimak
uputstva išao je u trajanju od 2 minuta sa talasa srpskog radio programa iz
Melburna. Urednica iz Sidneja nije našla za shodno ni da se oglasi. Zatim je
urednik iz Melburna ponovio snimak našeg uputstva, a kada smo se žalili
rukovodstvu SBS-a urednica iz Sidneja se ‘pokrila’ emitovanjem melburskog
studija. Treba dodati ovdje i jednu pokvarenost koja nije ništa neobično
kada je u pitanju sidnejski ogranak ove radio kuće. Umjesto našeg Uputstva
prostor je dobio jedan od dežurnih popova koji je pričao o Mojkovcu, pa smo
dan uoči popisa imali pravi čas o ‘istoriji’ Crne Gore. Tako smo čuli da je
Crna Gora vazda bila srpska zemlja, da su Crnogorci (?) vazda zborili srpski
i onda se pop opet malo zapetljao govoreći kako su se na Mojkovcu borile
srpska i austrougarska vojska pa je onda ginula crnogorska vojska dok je
srpska bježala preko Arbanije!? Sve nešto s brda - s dola ... čas Srbi, čas se
pominju i Srbi i Crnogorci, čas samo Crnogorci! No, ipak moramo reći da je,
i pored svih negativnosti i u sidnejskom studiju srpskog radio programa
napravljen značajan pomak. Nova urednica se odlučila da u program uključi
malo i dopisnike Radio Slobodne Evrope što predstavlja pravo malo osvježenje.
Napokon, nakon dužeg niza godina totalnog mraka sa talasa ove radio stanice
se čuje i drugo mišljenje. Poslije decenijskog trovanja svojih slušalaca
jednoumljem možda treba imati i malo više strpljenja? Nakon nedavnog odlaska dugogodišnjeg urednika iz Sidneja, koji je ponajviše doprinio da ovaj program bude sramota i za vascijelu srpsku zajednicu, ova dva studija se dopunjuju, a što je dalo nov sadržaj emisiji. Polako je počeo da nestaje i kič kojim je ova stanica bila prepoznatljiva. Poredeći sadašnje emisije sa onima od prije 5-6 godina ipak su vidljive velike razlike.
Kako je izgledao jedan tipičan način izvještavanja
dopisnika iz Crne Gore vidi se na primjeru Momira Vojvodica: Petak , 04/07/97 Urednik
srpskog SBS radio programa:
M.Vojvodić:”
Ponovo
su komunisti, nostalgičari, brozići i titići 26-og juna, uoči Vidovdana,
ponovo su izglasali 29. Novembar kao državni praznik, kao dan Republike sa
obrazloženjem da se ne slave avnojevske tekovine nego da se slavi ukidanje
monarhije i uvođenje Republike i to bi bio kao dan Republike tako je
donesena u Saveznoj Skupštini na predlog Savezne Vlade SRJ još jedna sramota
srpskom narodu. I dalje ćemo slaviti ono sto hoće komunisti, a što se tiče
opozicionih ce-ka, jer su sve to titići i brozići oni kao da se to njih ne
tiče. Izuzev nešto malo otpora što je bilo poslanika u Saveznoj Skupštini
poslanika Narodne stranke Radikala sa 75 glasova prošli su glat. Mogu da
Vam kažem, isto tako da u našoj Republici Srpskoj za koju se nadamo da treba
jednoga dana da bude u sastavu srpske države i tamo ne stoje stvari baš najbolje. Došlo je do sukoba
između predsjednice RS g-dje Biljane Plavšić i
Vlade. U samoj srpskoj demokratskoj stranci nijesu raščišćene stvari i tu je
sukob kao što je sukob i u vladajućoj partiji, daj bože da se on i dalje
nastavi, u Crnoj Gori između predsjednika te partije i potpresjednika te
partije, predsjenika Crne Gore i premijera Crne Gore Momira Bulatovića i
Mila Đukanovića. Mogu da
vam kažem, drage sestre i draga braćo, Srbi u dalekoj Australiji da se
srpska srpski otpor i srpski pokret otpora iz dana u dan raste i da se Srbi
dozivaju ali to još ide sporo zahvaljujući tome što opozicione stranke nisu
u redu, što lideri i dalje imitiraju Tita i to su i titići i brozići kako ih
ja zovem, tako da je da su lideri uništili opozicionu stvar i u Srbiji i u
Crnoj Gori. Mogu da Vas
informišem, sestre i braćo, da u Australiji postoji izvjesni Mihailo Mandić
koga su poslali iz Liberalnog saveza ili ko zna kako ih mi zovemo prozeliti
ili crnolatinaši, uglavnom srbomrzi, antisrbi. On je došao sa zadatkom da
organizuje Crnogorce u etnički etničk etničku organizaciju Crnogoraca, kao
da su Crnogorci etnički što različiti od ostale svoje okoline u ostalim
srpskim prostorima, jer Crnogorci svi koji su dokazivali da nisu Srbi u tome
nisu uspjeli i to je smiješna stvar, jer u Crnoj Gori Crnogorstvo je
definisao zauvijek onaj koji je definisao srpsku naciju i nastavio i
krunisao djelo svetoga Save to je vladika Rade. Taj izvjesni
gospodin Mihailo Mandić prošlu emisiju u kojoj sam govorio u stanju u Srbiju
i u Crnoj Gori izvrgnuo je ruglu u prozelitskom ili CRNOLATINAŠKOM I
USTAŠKOM listu MONITOR koji finansira Soros i koji finansiraju velike sile
tako da su sa Zapada iz Rima i Beča izdvojena velika sredstva preko Sorosa
(?) za sve publikacije koje rade protivu srpstva kako u Crnoj Gori tako i u
Srbiji. Tu su publikacije Arene, Monitor, Liberal i da ne nabrajam koliko ih
je, dokle nacionalne srpske novine jošte kake treba nemamo. Moj pokušaj u
Crnu Goru da Novine srpske budu otpor tome on je izvrgao ruglu pričajući iz
Australije kako sam ja, tobože, plakao preko radio srpskoga radija i tražio
pomoć, što sami znate da nije tačno. Ja sam u prošloj emisiji samo kazao da
sam da smo pokrenuli srpska saborna stranka i srpske snage u Crnoj Gori
pokrenuli smo jedne novine srpske sa pokušajem da se održimo u kojima bismo
se odupirali katoličenju, unijaćenju,
Bog neka Vam dadne, drage sestre i
draga braćo, Srpkinje i Srbi i draga Srpčad u dalekoj Australiji pozdravlja
Vas sa srpskim programom da se Srbi umnože, obože i slože koji je definisao
sveti vladika Nikolaj Velimirović” Napomena:
|