Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

SBS radio program (Special Broadcasting Service) je nacionalna radioustanova koja ima ‘specijalan’ mandat da potpomogne očuvanje multikulturnog australskog društva. Ustanovljena je aktom iz 1991. godine od strane australske vlade.
Televizija SBS se emituje na više od 60 jezika! Stoga se nije čuditi što svake neđelje SBS televizijski program gleda, najmanje jednom u nedjelji dana, više od 7.8 miliona ljudi (58% domaćinstava). SBS televizija je počela sa emitovanjem 1980 godine u dva najveća australska grada: Sidneju i Melburnu. Više od polovine svih programa je na jezicima koji nijesu engleski, ali su u tom slučaju titlovani. To je televizija koju rado gledaju svi oni koji vode porijeklo izvan Australije. Izuzetno je dobra pokrivenost sportskim događajima širom svijeta, pogotovu kada je riječ o našem fudbalu i prvenstvima u Evropi. Direktno prate sve velike utakmice i svjetska prvenstva. Filmovi imaju posebnu vrijednost, ali se često ponavljaju – valjda zbog nedostatka sredstava? Vijesti su aktuelne i može se čuti i vidjeti mnogo više nego na ostalim tv stanicama. Kada se sagledaju sve okolnosti i uzmu u obzir sve činjenice, može se reći da ovaj TV program predstavlja jedno izuzetno korisno i specifično sredstvo informisanja u Australiji.

Za SBS radio program, sa stanovišta našeg iskustva, tako nešto se nebi moglo reći!
SBS radio mreža je počela sa radom 1975 godine sa dvije stanice – 2EA u Sidneju i 3EA u Melburnu i sluša ga oko 2,7 miliona slušalaca! U početku je emitovan program 4 sata dnevno na sedam jezika (Sidnej) i osam (Melburn). Bio je to tromjesečni eksperiment koji je sada izrastao u jednu moćnu radio ustanovu čiji se radio program emituje 24 sata dnevno tokom cijele neđelje, na AM i FM talasima u Sidneju i u Melburnu. Radio program se emituje na 68 stranih jezika! SBS ima oko 900 zaposlenih radnika (stalni i povremeni radni odnos). Sluša se u svim većim gradovima i mnogim regionalnim centrima. O njegovom pozitivnom, a još više – negativnom, uticaju ne treba trošiti mnogo riječi.

Na osnovi onoga što smo slušali svih ovih godina stiče se utisak da je napravljen kako bi se zajednice ‘o svom jadu zabavile’. Ko je sve radio (i radi) na njemu čini se da su sakupljeni metodom slučajnih uzoraka ili kakvom drugom – samo ne onom koja vrednuje novinarsko znanje i etičnost. Sa takvima se najlakše manipuliše i takvi se najlakše kontrolišu. Država izdvaja oko 90% sredstava (ostalo je zapakovano u oglase sa kojima nikada nijeste načisto – šta se podrazumijeva kao reklama, a šta može ići kao prilog zajednice), a rabotati u ‘državnoj’ firmi je isto (ako ne i lakše) nego što je to bilo u onoj ‘komunističkoj’ Jugoslaviji. Zato se i radno mjesto gradi godinama i predaje u naslijeđe.

Jedan od razloga osnivanja Crnogorske etničke zajednice je bio i da se nađe način kako bi se zaustavila užasna anticrnogorska propagandna koja se svakodnevno emitovala sa srpskog radio programa. Nedaj Bože da Karla del Ponte kojim slučajem zaluta ođe i presluša trake unazad desetak godina – sumnjamo e bi se vrnula u Evropu sama!
Mi smo se, stoga, latili nezahvalnog zadatka. Upustili smo se u borbu sa Golijatom! Počeli smo da pišemo žalbe i ukazujemo na zloupotrebu ovih radio talasa. Od našeg osnivanja 1996 godine pa do sada uputili smo mnoga reagovanja SBS-u na koja smo dobili ravno 31 pisani odgovor! Dobili smo i tri poruke putem elektronske pošte, a na istu temu smo dobili i 5 odgovora od raznih ministarstava.
Sve naše primjedbe odnosile su se na šovinističko, nacionalističko i asimilatorsko djelovanje srpskog radio programa putem talasa SBS-a! 

Kada se sumiraju dobijeni odgovori može se zaključiti da SBS nastavlja da podržava asimilatorsku i nacionalsitičku politiku srpskog radio programa! Više je nego jasno da se radi o nepravdi prema manjim, a favorizovanju velikih zajednica! Za ovo što tvrdimo imamo i previše argumenata pa pođimo redom:

SBS radio koji se uvijek poziva na Zavod za statistiku i zvanični naziv jezika kada je u pitanju naziv crnogorskog jezika – zaboravlja da je davno prije raspada one i onakve Jugoslavije promovisao radio programe na dva jezika – onako, na svoju ruku: srpski i hrvatski. Dakle, kada je kao zvanični jezik u bivšoj Jugoslaviji postojao samo jedan: srpsko-hrvatski jezik  – SBS-u nije bilo u suprotnosti ni sa Cenzusom niti sa Codesom da pravi dva jezika (i tako su bili jedni od prvih koji su počeli razbijanje one YU), ali kada su u pitanju manje etničke grupe koje i imaju pokriće za nazivom jezika – onda se pozivaju na Census i Codes.
-   U tom smislu je i njihov odgovor:”….The only relevant language statistics available from the latest census appear not to indicate a separate and distinct Montenegro language” (Diane Willman – 6.januar 1998.)

Jedini povoljni odgovor na sve naše primjedbe dobili smo 1. oktobra 1997. godine od gospođe Willman kada nas je obavijestila….”Your complant about statements made by a casual or “stringer” correspodent, Mr M.Vojvodic, has been upheld and dealt with under our internal disciplinary procedures”
- Sumnjamo da bi se i ovo ovako završilo da se Vojvodić nije opustio pa krenuo rječnikom otvorene mržnje i poziva na linčovanje – bez i jedne jedine primjedbe vrsnih voditelja! Navikao da nema pritužbi u svojim šovinističkim i nacističkim izvještajima nije umio da se zaustavi pa je, može se reći, sam sebe eliminisao jednog sigurnog izvora prihoda.
Tada smo naivno povjerovali da je SBS radio program jedna multikulturna ustanova koja vodi računa podjednako o svim zajednicama bez obzira na njihovu brojnost! Pomislismo kako ođe nije ka kod nas. Ođe ima ZAKON! Ođe ima PRAVDA! Ođe rade striktno prema pravilniku! Ma, kakva Pravda i pravilnici. Što si veći to ti veća pravda i pripada….

Kada im ukažemo da ministar inostranih poslova ondašnje tzv Jugoslavije nije ministar inostranih poslova Srbije – onda oni to rješavaju pomeđu sebe….pa nas obavijeste kako su to raščistili INTERNO (Willman 18. mart 1998 godine): “Your concern regarding the title of the Minister for Foreign Affair of Yugoslavia has been acknowledged and addressed internally with our broadcaster”…..valjda onako uz kaficu i prijekor … i –pojeo vuk magarca! Ustanovili su da Jugoslavija ne znači jednako Srbija, ali o tome više nećemo!

U pismu od 15 januara 1998 godine ponovo nas g.Willman upoznaje kako je pokrivanje događaja u Crnoj Gori strašno uznapredovalo, a tu je bila i crnogorska muzika (rekla joj urednica srpskog programa, jer okle gospođa Willman zna koja je srpska, a koja crnogorska muzika), a za ostale probleme i greške učinjene na srpskom radio programu nas JOPET upućuje na one koji zaviše Crnu Goru u crno. Cinizmu nema kraja – mi se žalimo na ignorisanje urednika srpskog radio programa, a gopsođa nas upućuje ponovo na njih!

25 februara 1998 godine gospođa Willman (JOPET) nas obavještava da je provjerila tačan naziv ministra Jugoslavije sa ambasadom tzv Jugoslavije….i nedaj Bože e biše to javno obnarodovali – ostaje internal!

Gospođa Willman nas pismom od 3. maja 1999. godine upućuje, ponovo, da o problemima razgovaramo sa poglavarima srpskog radio programa – da razgovaramo sa onima koji svjesno vrše nečuvenu anticrnogorsku propagandu na ovom radio programu. I još da ih lijepo zamolimo za razgovor! Pa ako je ikako moguće i da im se izvinimo za sve ono što čine spram Crne Gore i crnogorske zajednice!?

Kada pop SPC iskoristi jednu lijepu humanitarnu akciju za promociju svojih političkih stavova i obznani kako je to znak da se taj iz Crne Gore više neće javljati (što se i pokazalo tačnim) – tada iz SBS-a (začudo ovaj put to bješe neko drugi – g.Abbot, 24.jun 2002.) nađu za opravdanje da je tom prilikom sakupljeno 31000 australskih dolara, a za dolare se može SVE i usput onako SLAŽU, a da i ne trepnu kako je Ivanović smijenjen radi “change in SBS’s requirements, especially in the technical recording and filing of report” (Kome ti to g.Abbot – nijesmo ludi, a nećete nas ludima ni napraviti!) Kako ćete nam objasniti da taj isti “requirements” ne smeta gospodi iz Niša i Beograda da nastavljaju sa svojim kič izvještajima!

Kada ih uhvatimo u propagandi i kršenju Codesa of  Practisa onda se pokriju ušima i to rešavaju pomeđu se - da niko sa strane ne čuje niti vidi. Ka da su se ogubali. Onda nam gospoda otpiše:

- “…We have since addressed that matter internally. Where there are issues between an individual or individuals and SBS we regard those as confidental between the parties. We do not inform any third party” (Diane Willman; 9.decembar 2002.)
Vi nam se požalite - onda mi naše greške raščistimo između sebe a vama javimo – ŠIPAK. Ispravka ili izvinjenje na radio programu – šta to bješe??? Ovo je novinarska etika na australski način!

U pismu 19. novembra 2002. ponovo nas gospođa Willman obavještava da su “… have since addressed that matter internally”!
- vazda ista stvar:  mi se žalimo na propagandnu mašineriju koji zbore ne znaju šta zbore, a oni, kako nam se cini, popiju čaj i konstatuju grešku….

Mi se požalimo kako su sve savezne titule preveli u srpske, a oni nam objašnjavaju kako im je urednik srpskog radio programa objasnio e se radi o grešci, jer su, znate već, u Srbiji uskoro izbori pa se koleginica malo zajebunila – čista greškica, pa se ovi iz SBS-a nadaju e ćemo i mi ovo razumjeti (pismo 18. oktobra 2002.). Nikako da odgonetnemo da li su zaista naivni ili se tako prave?

Kada se požalimo da uoci Popisa sa talasa bruji otvorena propaganda u koju su se uključile sve structure, a popovi drže predavanja o slavnim srpskim (!) pobjedama (đe ono bješe i ko ratovâ na Mojkovacu?), gospođa Willman (6.avgust 2001.) nalazi opravdanje kako nam je neprijatelj bio zajednički….valjda smo u ratu bili zajedno protiv istog neprijatelja i, šta smo toliko zapeli, ONA ne vidi nikakvu povezanost sa predstojecim Popisom!
- Kako ono veli Njegoš : “Ti nijesi slijep igumane; budale su sa očime slijepe; koje vide a ništa ne vide”

Poslasmo im poruku e bi bilo lijepo da obavijeste slušaoce da i Crnogorska etnička zajednica ima svoje elektronske novine sa mnogo interesantnih informacija za sve iseljenike sa prostora bivše Jugoslavije – eto nam odgovora na DVIJE stranice (g.Willman, 6.mart 2003); kako smo to mi umislili da objavljujemo reklamu, jerbo oni dobro prave razliku između Community Announcements and Advertisement! (A ko ih ođe ufati za glavu i za rep ima da dobije Nobelovu nagradu!). Kada srpski popovi objavljuju cjenovnike i cijene karata – onda je to u redu, jer Guidlanes….Section…Editorial ….Section….of Guidlanes….dated … bal bla bla, Social, Cultural Welfare and Educational Events, paragrapf…. –  lijepo veli kako ONI mogu, a MI ne možemo, jerbo isti ti paragrafi za nas znače ono što za njih ne znače!

E, na kraju balade, 18.juna 2003. godine, gospođa Willman nam poručuje da je klozirala (zaključila) SLUČAJ oko Njegoša! On je, veli – bio mitropolit SRPSKE pravoslavne crkve i STOP! Njoj je to neko rekâ (od povjerenja) i ona je stavila svoj potpis na jednu najobičniju LAŽ! Učinje nam se kako je to napisala sa pobjedonosnim osjećajem! Ono nešto u smislu kako nas je napokon ufatila! Oće pa oće da nas nauči našoj istoriji….kâ da smo mi avetni pa ne znamo šta se u Crnoj Gori zbivalo prije sto i pedeset godina. Ona ka da je šetala sa Njegošem po Lovćenu pa TVRDI, po malo ljutito, to što tvrdi! Kako bi to izgledalo kada bismo mi sada držali njoj predavanja iz engleske istorije! I na kraju svoje sitne knjige nam poručuje da joj urednike ostavimo na miru! Nemote mi ih dirat na tom vašem sajtu! Nije, veli, fer i pošteno to što javno iznosite prije no što to mi raspravimo, a mi samo postavili e smo se žalili i da će biti ‘preslušavanja’ traka – misleći da će vršiti investigaciju (a možda smo se tu i prevarili; možda oni to i ne čine – no se interno sve dogovore). Nije malo g.Willmanovoj što nam daju na SBS-u prava ka bolesniku na kašičicu no oće i sajt da nam uređuje! O Bože – ima li Te i ima li đe ovo? Ima i to na jedinoj multikulturnoj radio kući - cuvenome SBS-u!

Vi, gospođo Willman ne zaslužujete naše povjerenje. Priklonili ste se jednoj strani i zaboravili ste da se nalazite na mjestu National editora jedne multikulturne ustanove….ili bi barem takva trebala biti! A to bi značilo da podrazumijeva kako u ovakvim i sličnim sporovima NE držite nikome stranu! Vi ste ovdje da balansirate između zajednica, da osigurate kako se sa vaših talasa ne bi širila nacionalistička mržnja, šovinizam i asimilatorska propaganda. Vašim jednostranom podrškom srpskom radio programu stavili ste se na njihovu stranu i mi nemamo osnova da Vam više vjerujemo. Da imate osjećaja za pravdu i multikulturalizam na koji se toliko pozivate – Vi biste mjesto, koje inače drzite poprilično dugo, prepustili nekome istančanijeg osjećaja za položaj malobrojnih, ali nikako i podređenijih, etničkih zajednica!

I da Vas podsjetimo da smo Vam prilikom zadnjeg sastanka etničkih zajednica predali cirkularno pismo sa pitanjima na koja nikada nijesmo dobili odgovore. Doduše – dobili smo samo jedan i to negativan kada ste našli da nam podrobno objasnite razlog zbog čega se o našem sajtu ne smije zboriti na SBS radiju! Nijeste nas uvjerili da ste u pravu ni ovog puta, ali nijesmo insistirali na pojašnjenjima. Daleko važnija pitanja su ostala nedorečena. Navešćemo ih i ovom prilikom:

• Kojim pravom srpski radio program ignoriše crnogorsku etničku zajednicu?
• Ko im to daje za pravo da ne objavljuju poruke naše zajednice, a da ne dobijamo nikakvo objašnjenje?
• Koji to od kriterijuma Codes of Practice ne zadovoljava Crnogorska etnička zajednica Australije?
• Zašto nijeste objavili vijest o učešću naše zajednice na prvom kongresu crnogorske svjetske dijaspore u Njujorku?
• Ko je dao za pravo uredniku srpskog radio programa da cenzuriše izvještaj reportera iz Crne Gore i izbaci dio u kojemu je govorio o učešću 5 (pet) naših predstavnika na Kongresu crnogorske dijaspore na Cetinju (i time izazvao nesporazum između naše zajednice i reportera Ivanovića)?
• Kojim pravom se ne objavljuje izvještaj sa godišnjeg sastanka naše zajednice dok to isto ne važi za bilo koje udruženje srpske zajednice?
• Zašto nije emitovana ni jedna jedina čestitka od strane naše zajednice upućena našim građanima drugih vjeroispovijesti?
• Kojim pravom su reporteri iz Niša i Beograda pogodni, a dva reportera iz Crne Gore se smjenjuju samo iz razloga što iznose događaje koji nijesu po želji pojedinih predstavnika SPC?
• Gdje se nalazi uporište da ovaj program djeluje pod snažnim uplivom SPC koja provodi asimilatorsku politiku prema crnogorskoj zajednici i crnogorskom narodu uopšte?
• Kojim pravom se može  popularisati web sajt osobe koja je optužena za ratne zločine i isti nazivati istinitim sa naznakom njegove adrese, a o našem web sajtu se ne smije progovoriti ni jedna jedina riječ?
• Ko daje za pravo National Editoru da se jednostrano određuje prema suštinskim pitanjima i svojom pristrasnošću otvoreno stavlja u zaštitu srpske zajednice?
• Kada će SBS radio program na ravnopravan način tretirati etničke zajednice bez obzira na njihovu brojnost?

O SBS radiju i programu na srpskom jeziku smo dosta pisali, a u arhivi se nalazi blizu stotinjak naših reagovanja upućenih na razne adrese u Australiji. Na kraju je postignut veliki napredak. Odstranjeni su velikonacionalistički idioti koji su zloupotrebljavali ovaj mikrofon da bi trovali narod svojim bolesnim poimanjem nacije i narodnosti, a to je bio znak i samim urednicima da se primire i ostave Crnu Goru na miru jer biše mogli ostati bez slatkog dolarskog zagrljaja i benificija i 'slave' koju uživaju u svojoj zajednici.

Ovdje donosimo i par tekstova napisanih o SBS radio programu na srpskom jeziku:

• Kako smo ušutkali Momira Vojvodića i lišili ga dolarske dnevnice na račun pljuvanja po Crnoj Gori i Crnogorcima 
  
• Urednik SBS-a g.Boban Radulović uhvaćen u laži u lažinjavim Vestima"Istina" B. Radulovića, bivšeg urednika SBS-a
  
• Mio Iličković o 'multikulturalizmu' 

Odštampaj stranicu