|
REAGOVANJA - "CRNOGORCI SU CRNOGORCI"
NEZNANJE JE NEZNANJE
Povodom teksta objavljenog u vašem cenjenom listu od 26.februara
1997. godine pod naslovom "CRNOGORCI SU CRNOGORCI" zamolio bih vaše
cenjeno uredništvo da objavi sledeći tekst.
Direktan povod za oje obraćanje ne
leži
toliko u činjenici da su se uvek kroz našu istoriju u teškim vremenima
pojavljivali raznorazni malodušni ljudi i kvaziteoretičari srpstva koji
zamenama teza cepaju i razgrađuju srpsku naciju, koliko u zloupotrebi
imena jedne od najsvetijih i najsvetlijih ličnosti celokupnog srpstva -
kralja Crne Gore NIKOLE PRVOG PETROVIĆA.
Tekst g. Mihajla Mandića, navodnog
predstavnika navodne etničke zajednice iz Sidneja toliko obiluje
istorijskim neistinama i neodrživo filozofsko-logičkim propustima da se
tek njegovim čitanjem može u potpunosti razumeti čuvena Orvelova izreka
"nije znanje no neznanje moć". Kako je "SVETSKI SRPSKI
GLAS"
posvetio tom tekstu skoro celu stranu pokazujući time svoju polemičku
otvorenost prema svakom političkom opredeljenju (što je za svaku pohvalu i
ne uklapa se u koncepciju, kako je autor naveo, lista koji seje mržnju) to
ću prepustiti samom kralju NIKOLI da odgovori svima onima koji imaju
slične ideje u pogledu srpske nacije.
Kralj NIKOLA toliko je toga ostavio u
nasljedstvo srpskom rodu da iako fizički nije među živima opet je kadar
da se sa svakim nosi i da kroz svoja dela svakom odgovor da. Ovom prilikom
navešćemo samo neke delove njegovih blistavih misli i pesama.
Iz govora Kralja NIKOLE (sina knjaza
Danila) održanog u nedelju na Uspenije Presvete Bogorodice, 15. avgusta
1910. godine na Cetinju.
MOJE SRPSKO
SRCE
"...I napredak u zemlji i ugled spolja
mogao je biti postignut samo vrlinama Mojega naroda. On je dao ruke koje
su sabljom sjekle; on snagu koja je planine krčila; on srce koje je kucalo
sve za srpstvo; on je najzad rađao sinove koji nijesu potamanili
junačku slavu svojih predaka. Pretcima našim slava i vječni
pokoj!
...Vrijeme je i Moje lice izbrazdalo,
ali srce Moje, ono srpsko srce moje brazde nema. Prekaljeno je ono u dugim
borbama i radu; svježe je, da i dalje ide sa nama u korak s otkucajima
novoga vremena. Ono je i sad, kao što je bilo i vazda i do sada, kadro da
očinskom ljubavlju zagrli sve vas, svu Crnu Goru i sav moj dobri narod
koji je bio i đe i nadalje vazda biti Moja potonja ljubav i potonje moje
svijetlo...
U pesmi "Spomenu svojega oca",
kralj Nikola kaže:
"Za vrijeme moje
vlade Časonima preotetim, Sabralo se to pjesama Sjenci oca
da posvetim
On najprvi mene uči Da
poznajem "az" i "buki", Sve što znadem i imadem Sve njegovoj
hvala ruki!
On, suzama na očima, Pričao mi
što je bilo; Zakleo me da poslužim Iz sveg srca Srpstvo
milo.
Amanet mi preda
sveti Nepomirljiv da ostanem; Da za narod sve žrtvujem, Da
se nikad ne prepanem.
|
"Budi junak, junaci
će Uz rame ti vazda biti; Pogineš li, junaku će Na grob
vile v'jence viti.
A i tako život kratki Sa malo
nas nešto vara; Čast, poštenje i pregnuće Bolji nama sv'jet
otvara.
Onako mi mili otac U mukama
govoraše, Kad se s dušom od svijeta I od mene dijeljaše...
O blažena s'jenko mila, U
pokoju budi svetom... Uvijek ću bit' proniknut Tvojom voljom i
zavjetom!"
|
U pesmi "Pjesma Svetom Savi"
(na
Savindan 1912.) kralj NIKOLA kaže:
"Da tuđinu rad
nesloge I trvenja ne podležu. Ka' andjeo iz
njedara Božanstvenih on izleće, Da mu ruka sveta sadi Po
livadi srpskoj cv'jeće.
Cv'jeće knjige, cv'jeće znanja, Za
koje je uložio Svoju mladost, svoju sjajnost, Kad je crkvi
pristupio.
U pregnuću mladih srca Budućnost je
domovine; Mlade snage otačastvo Umnim radom sretnim
čine.
Svoja lična udovoljstva Knjaz je
Rastko prenebrega', A crkvi je i nauci Sebe dao, dao svega...
Nije lako mladoj duši Sjajnost dvora
ostaviti, Pa se pustit pod svodove Od ćelija pokmastiti;
Nije lako, al' je slatko Za narod se
žrtvovati, I najdraže, najmilije Na oltaru roda dati.
|
Dat' mu dušu, dat' mu život, Sposobnosti sve mu
dati, Pa će mila domovina Kao
alem nam zasjati,
A da nam je ona ljepša, Sloboda je rešit'
mora; Slobodi je kolijevka Nemanjina Crna Gora.
Bez slobode što su ljudi? Čopor stoke
na pasište! Grud Srbalja, od slobode Da udiše tamjan iste.
Zdravo mili slobodani, Zdravo, sinci
zemlje ove, Prirastajte, da stečete Rodnom kraju slave
nove,
Da dug sveti odužite I amanet od prošlosti, Da u grobu od radosti Nemanjine senu
kosti
I da harnost ukažete Naše knjige
svetoj glavi, I zahvalni na vjekove Ostanete Svetom Savi!
|
Kao svoj odgovor ljudima koji svoj put
ne znaju kralj NIKOLA jos 1864. godine u svojoj pjesmi "Iskrice o
čovjeku" rece:
"Je l' po gr'jehu prvih
roditelja, Il' strastima njinih potomaka, Te sad ovo moje
bratstvo strada? Ne, jer čovjek toga se oprao Kad je suza
Golgotu osula I krvi se bizjom napojila. Ja sam mlad još, mogu
pretjerati, Nepravedno osudit' čovjeka, Tek sam stazu života
počeo, A lukavstvom i opštom pakosti Ovo me je bratstvo
zadahnulo. Kada krilom po bistru jezeru Pri poletu dirne
lastavica, Tihe vode smrsi površinu, Talasića načini
stotinu, Te se jedan bori sa drugijem, Tako mi se uzmućuje
duša Razmatrajuć' neke ljudske stvari Sa poprišta
dvadesetljetnog moga, Te današnji čovjek mi se kaže Ka'
najveće na zemlji strašilo. O čovječe, rđa te
ubila, Na što
tvoje spletke i lakomstvo, Na što zavist i ubijstvo voljno? Ti
ušteti tvojega bliznjega Sreću tražiš i njoj se raduješ, Zadatka se svoga
udaljivši Bez nikakve nužde i
nevolje Ti na trenut bića zaboravljaš, A nisan si juga
il'
sjevera Ili druge smućene vjetrine. Sad te evo, do časa te
nije... |
Čas je ono,
što
ti v'jekom zoveš, A v'jek biva, što sam tako hoćeš; Ti ga
činiš prostorom mučenja, U njem strada i duša i
tijelo. O čovječe, da nu, razberi se, Bog te dade da prirodom
vladaš Ukrasi te i dušu ti dade Međ tisućom druge
životinje. On ti reče da napraviš uzdu Da nad b'jesnim konjem
gospodariš; Moć ti dade, da ga pripitomiš; Da ga jašeš i s
njim zemlju radiš I njegovom koristiš se snagom. On ti slabe
oboruža ruke, Da se jakoj braniš životinji, Da se lavu i
panteru rugaš; Gdje su drugih milion rabota Što s'od ruke
primio Višnjega Zemlji život da njima usladiš? Sve ti dade
doli besmrtija Zemlji, koju tijelom nazivaš, Al' dio ti i od
toga dade Krasan dio tu besmrtnu dušu, Koju tvojim kvariš
nevaljalstvom, Nevaljalstvom volje pokvarene Kod toliko
divnijeg predmeta, Čim te Tvorca ruka obdarila. Razbudi se i
oči otvori, Knjigu starca rasklopi Avrama, Josifovim sljeduj
postupcima, Uči zakon Hrista Spasitelja I dalekom pripravljaj
se putu. |
Dosta je u zadnje vreme bilo govora o navodnom
odvajanju Crne Gore od Srbije. Na ovom mestu, u ovom veoma ograničenom
prostoru vredno je napomenuti da se srpstvo rodilo u Crnoj Gori i da se
odatle srpstvo raširilo na sve četiri strane sveta, te kako se onda Crna
Gora može od Srbije odvojiti? Kako se majka može odvojiti od svojega
deteta? Moglo bi se, eventualno, govoriti o odvajanju Srbije od Crne Gore,
što bi bilo ravno samoubistvu, jer bi to isto značilo kao odvojiti telo od
njegova srca pa ga pustiti da živi.
O takvim diskusijama kralj NIKOLA kaže:
"Riječ "narod" - sveta riječ, Al' se
često
oskrnjiva Čim se za njom podla težnja Za sebični račun
skriva".
O kralju NIKOLI Prvom dosta je bilo sudova još
za njegova života. O kralju koji je u svojim rukama držao kompletnu
evropsku politiku i diplomatiju sudili i sudove su donosili i posle
njegove smrti, i sam Bog zna koliko će Kralj NIKOLA jos sudova
istrpeti.
No ne postoji bolja odbrana njegove ličnosti i njegova mesta u istoriji od
njegovih dela, drama i njegovih pesama. Samo ih treba pročitati.
I kao što reče Novak Kilibarda:
"Ko pročita Kralja - zamoriće se, a ko ne
pročita njegove najbolje stihove - kajaće se".
S poštovanjem,
Stevo S.PAJIĆ
advokat SRPSKI NACIONALNI SAVEZ
Vrati se na početak
www.montenegro.org.au
|
|