Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

VELJKO RAJKOVIĆ

a  f  o  r  i  z m  i

Knjigu posvećujem sjenima davno preminulog čovjeka.
Veljko Rajković                                       

PREDGOVOR

Da se lucidan aforizam  temelji na bogatom životnom iskustvu, na filosofiji egzistencije i koherentnoj viziji svijeta, uvjerljivo svjedoči stvaralaštvo Veljka Rajkovića. Biti zrio u mišljenju pretpostavka je za zrelost aforističarskog umijeća. To nam potvrđuje ovaj aforističar, koji ima sposobnost da i haotičnu stvarnost,  snagom svoje individualnosti, vidi umno i oštroumno, proživljeno, duhovito i kritički. A kao hroničara stvarnosti i kao tvorca satiričnog aforizma, Veljka Rajkovića prevashodno interesuje naličje realnosti i strukturalni problemi društva.
U njegovoj aforističarskoj osmatračnici zabilježena je apsurdna drama individualnih i kolektivnih strategija. Njegove ironične opservacije negacija su mrtvog i ustaljenog vladajućeg stereotipa i bespolnog  mišljenja. Njegovi se aforizmi, u stvari, pojavljuju kao protivteža sivom dekoru svakodnevlja, kao njegovo duhovito i javno osporavanje. Teško je reći da li je za takvu satiričnu orijentaciju bila odlučujuća pouzdana percepcija realnosti ili snaga kritičke imaginacije ili darovitost dosjetljivosti ili ironijska neposrednost. Sigurno je, međutim, da se radi o važnom uticaju svih ovih predispozicija.
Proživljeno i apsurdno iskustvo podupire snagu njegove individualnosti, njegovu oštroumnost i njegovu duhovitost. Intezitetom sažetosti svojih aforističkih varijacija, Rajković je nastojao  da prevrednuje sve što je moglo da se prevrednuje, pored ostalog i s toga da bi se stiglo do inverzije, do inverzivnog mišljenja. Prisustvo lapidarnosti i sentencioznog kazivanja pokazuje koliko je autor uspješno stizao do uvjerljive i nadahnute kontemplacije i sugestivne misaonosti.
U knjizi nadmoćnih aforizama LJUDNICA, Rajković se priklanja otvorenom, neočekivanom, prestupničkom i inverzivnom mišljenju. A za njega je aforizam bio i ostao čin slobode, forma kritičkog vrednovanja i mentalnog provjetravanja. To je i najbolji put do mislećeg čitaoca i kritičke javnosti.
Iz naznačenih razloga, LJUDNICU - knjigu monumntalnih minijatura duha i duhovitosti, najtoplije preporučujem istinskim ljubiteljima humora i satire.
Ratko Božović

1.000.000 kilograma?
Da, da... svaki početak je težak!

Bili smo odmakli na putu demokratije.
A onda je došlo do zamora materijalista.

Kod nas su na visini zadatka samo oni
koji se spuštaju ispod svakog nivoa.

Crna Gora je podijeljena.
Preovlađuju nemanjići
a vladaju imamovići.

Kod nas su lopovi bez šansi.
Svaku su iskoristili u prvom mandatu.

Prerano je za  kritiku vlade.
Još nije bivša.

Crnogorci ništa ne rade na sebi.
Plaše se visine.

Naš stav nije poznat
samo onima koji idu uzdignuta čela.

Moja supruga je fenomen.
I kad mršavi, ne gubi na težini.

Ludi, ovo je ljudnica!?

Pun Mjesec – romantika
čitav mjesec – dramatika!?

Privatizacija je uspjela pet odsto.
Namirene su sve familije.

Svaka vlast
zaslužuje moju pohvalu!
Erazmo Roterdamski

Nema struje? Znao sam!
Tesla je to izmislio.

Materijalno smo se obezbijedili.
Sačuvali smo svoju kožu.

U istoriji smo se uvijek branili.

Od oružja najčešće
nijesmo imali ni muvaricu.

Vlast ne gazi preko leševa. 
I ustav i zakoni su još na snazi.

Demokratija je kod nas daleko odmakla.
Ne nazire se.

On je držao govor sa bine
a mi smo ga pomno slušali.
Bila je to glupost nad glupostima.

Crnogorci vječito traže đavola.
On - nit’ ore, nit’ kopa.

Okrugli sto se, ipak, održao.
Svako je držao svoju stranu.

Crna Gora je prava država.
Tu ni slovo ne može da se doda.

Žene su ravnopravne.
Sve ih volim!

Žene su neravnopravne.
Volim samo jednu!

Crnogorci najteže postižu radnu temperaturu.
Uvijek je u pitanju ležaj.

Moja baba je najmlađa baba na svijetu.
Danas joj je pola godine.

Za života - crvi sumnje
poslije - crvi, bez sumnje!

Epitaf političaru:
Živio je za istinu, još od kratkih nogu.

Zaklinjemo se pred Bogom i narodom
da naša vlada nije kriva.
Ništa nije uradila!

Našoj sreći bliži se kraj.
Prati nas.

Manjine su kod nas ravnopravne.
Ugrožena su im ista prava.

Đordano je bio prvi.
Zato je Br. uno!

Živimo u državi jednakih šansi.
Svi smo u autu.

Kod nas će, uskoro,
svaki obrok biti molitveni.
Molićemo se Bogu da ga bude.

Vlast se izdigla iznad kriminala.
Ona je njegov anđeo čuvar.

Ljudi iz vlasti jedu govna
iz zdravstvenih razloga.
Gutanje nije zdravo!

Nikome ne klečimo!
To je naš trenutak istine.

Muvu nije zgazio.
Kupile su se na njega.

U sukobu ruralnog i urbanog
stradamo pluralno.

Selo sam napuštio kada sam se uvjerio
da nema hljeba bez motike.

Samo vlast koja ništa ne obeća
o b e ć a v a.

Nepobjedivi smo.
I bolji dani su iza nas.

Za vrijeme fudbalskog derbija seks je
najsporednija važna stvar na svijetu.

Pacifista je doživio mir.
Sada živi od rata!

Zahvaljujući izuzetnim naporima vlade
u narodnim kuhinjama
broj obroka se svakodnevno povećava.

Po njemu može da se navija časovnik.
Uvijek kasni tačno sat.

Lupanje smo podigli na viši nivo.
Razmišljamo svojom glavom.

Budimo ono što jesmo!
I muve moraju da žive.

Crnogorci su najzdraviji
jer je dravlje najpreče.

Čitavog života je
mijenjao firmirana odijela.
Radio je u devet fabrika.

Crnogorci ne postoje.
Čovjek je stil.

Svijet ima trodimenzionalnu sliku o nama:
jad, čemer i bijeda!

Borba za medalje je počela.
Važno je učestvovati!

Premijer nije na konju.
On je pluralista.

Demokratije je bilo i biće.
SAD je nema!

U puzanju smo bez premca.
Ne damo na sebe!

Vaterpolisti, srećom,
ne dijele sudbinu naroda.
Oni su u vodi do grla.

Vlast će nas imati u vidu
kad propadnemo u svakom pogledu.

On uvijek dobije dobar posao.
Pamet mu je jača stranka!

Kod nas stvari izmiču kontroli.
Ljudi se još drže.

Kada sam ugledao brata
zasuzile su mi oči i… promašio sam!?

Neprijatelju možemo doskočiti
samo ako ne mrdnemo s mjesta.

Konačno smo pomjerili pameću.
Uskoro će nam doći iz dupeta u glavu.

Vlast se uspješno kocka
sa povjerenjem naroda.
Nekad dobije, nekad ne izgubi.

Političare na vlasti
niko ne može da uhvati u krađi.
Od toga nikada ne bježe.

Pošto je ljeto na pragu
godišnji odmor ću provesti kući.

Imamo dokaze
da je istina na našoj strani.
Stalno je izvrćemo.

U budućnosti ljudi će živjeti kao braća.
Ako ne dođe do zahlađenja odnosa.

Sudovi se mogu oprati
samo ako se izvuku iz mašine.

Vlast nam kreira život.
Stalna postavka je
kolelekcija kost i koža.

Naše vrane su privilegovane.
Koriste ispranu hranu.

Imali smo ludačku sreću.
Nijesmo ostali kratkih rukava.

Nikada ne bih mogao da budem
dvorska budala.
Svoja kućica, svoja slobodica!

Vlada je prezentovala perfektan program.
Tu futuristi nemaju čemu da se nadaju.

Tek kad su se izuli
uvjerili smo se
da riba smrdi od glave.

Kada su saznali da mi je ime MITO
većina ljekara opredijelila se za mene
kao izabranog pacijenta.

Država je iskorijenila korupciju.
U zemlji je nema.

Na maskenbalu sam prepoznao taštu.
Pogledi nam se nijesu sreli
jer sam ja gledao u metlu.

Zakrpe su naša prošlost.
I goli smo i bosi.

Razum će pobijediti.
Ako ne bude izbora.

Ljekar interne(t) medicine:
zinite i recite @, @, @…!

Ne možemo da se vinemo visoko.
Usrali smo motiku.

Naš predsjednik nije kukavica.
On je muško!

Istina je samo jedna.
Ostalo su njihove istine.

Sa velikima sarađujemo
na principu reciprociteta.
Koliko oni požele, toliko mi prežalimo.

Prva crnogorska zapovijest:
Sjedimo đe smo
ionako će nas đavo odnijet!

Kada su ljudi u pitanju
nula je prerodan broj.

Vlast je racionalizovala
učešće na izborima.
Umiješala je samo jedan prst.

Sam sebi je presudio.
Njegova posljednja bila je: Da!

Naši političari su najozbiljniji.
Nikada se ne šale na svom računu.

Zahvaljujući vladi, naš narod je srećan.
Jer, sreća je lijepa samo dok se čeka.

Zatekao sam je s drugim u krevetu.
Prvi se već oblačio.

Godišnji odmor ću provesti
na radnom mjestu.
Ja sam čovjek kontinuiteta.

Kada sam ljekara poznanika
upitao  za taštinu dijagnozu
odgovorio mi je da je ono najgore:
Nije joj ništa!?

Privatizacija nije izazvala
traume među radnicima.
Većina djeluje o(t)pušteno.

Poštuju devet božjih zapovijesti.
Samo kradu!

Naši preci su bili interaktivni.
Ubijali su se međusobno.

Ostali ne rade neđeljom
Crnogorci sedmicom.

I u vlasti su počeli različito da glasaju.
Jedni dižu desnu, drugi lijevu ruku.

Vlast je obezbijedila mjesto zločina.
Naše je samo
da lokacija ne ostane neiskorišćena.

Siromaštvo je kod nas
ravnomjerno raspoređeno.
Svako ima svoju istinu.

Protest je bio masovan
iako mu nije prisustvovao
nijedan protestant.

Nar - dar prirode
šipak – dar društva.

Nabavio sam čaj protiv zatvora.
Pijem ga prije svakog suđenja.

Budale pamte
pametni memorišu.

Naš kandidat je najbolji.
To što je jedini
dokaz je da je bez konkurencije.

Premijera premijera nije uspjela.
Od svega je napravio predstavu.

Građevinska dozvola je suvišna.
Dogovor kuću gradi.

Vlast je spriječila
još jednu pljačku naroda.
Odustala je u posljednjem trenutku.

U odnosu na ovu vlast
svi treba da imamo rezerve.
Zlu ne trebalo!

U porodici sam crna ovca
u društvu bijela vrana.
To je moj si-vi!

Đe su podobni validni
a sposobni nevalidni
država je invalidna.

Svjetske pandemije nam
ne mogu ništa.
Mi smo mimo svijeta.

Svi smo mi at teisti.
Vjerujemo konjima.

Moja supruga ne ulazi u kuhinju.
Pazi da ne zagorim.

Na sudu je dokazano da ljekar
nije odgovoran za primanje mita.
Prvo je odlijepio, pa onda uzeo novac!?

Treba im dozvoliti da nas žive sahranjuju.
Jedino tako možemo da okrenemo ploču.

Imao sam drvostruku sreću.
Dobio sam bitku, ali ne i brat.

Manji problem: opozicija nije idealna
veći problem: vlast je stvarna.

Pozitivne efekte privatizacije
svi osjećamo.
Većina manje, manjina više.

Krenuo sam i neću da stanem.
Niko me ne gura.

Đe su poslanici ispred poslenika
ima hljeba bez motike.

Kod nas je korupcija većini nedostupna.
Svedena je na razumnu mjeru.

Ovom narodu vrane su popile mozak.
Sada jedna drugoj oči vade.

Braćo, rođaci, kumovi i prijatelji:
Zapošljavanje je depolitizovano!

Crna Gora je stočarska zemlja.
Svaki seljak i član njegove porodice
imaju po jedno grlo.

To što nam je rđa na čelu
dokaz je da smo ljudi posebnog kova.

Konačno, i kod nas se lakše diše.
Zatvorili smo i posljednju fabriku.

Pijani od vlasti
dvostruko nas ne vide.

Vlada sve manje obmanjuje javnost.
Sve je više tajni u njenom radu.

Dobro se sjećam svojeg prvog pijanstva.
Tada sam se zaljubio na prvi dvogled.

Ko dobije šećer – gubi vid
ko dobije so – gubi iz vida.

Naše mišljenje je, na kraju, prevagnulo.
Pametniji je popuštio.

Komunistima je bilo lako
da obilježe XX vijek.
Krv nije voda.

Budžet je zakon
koji se usvaja većinom
a prisvaja manjinom.

Erotika - za frajera trening
za voajera – utakmica života.

Vlast nas stalno zakida.
Obećava nam brda i doline
a mi zaslužujemo i gore!

Ljudi na vlasti su dokazali
da imaju mjeru.
Digli su koliko su mogli.

Vode nas poluseparatisti:
Crkvu su odvojili od države
a crkavanje spojili sa državljanima.

Kod nas se ništa ne skriva.
A, i kamera ga hoće.

Olimpijanac sam od kad sam stasao.
Svakog dana ispunim normu.

Ne daju da na nas muva padne.
Veća su govna.

Našim uspjesima
niko ne može da prigovori.
A, ni žalba nije dozvoljena.

Rođenje – presuda
život – izdržavanje kazne
smrt – pomilovanje.

Ne živimo kao psi.
Lajemo na poznate.

Vladi – sto prespavanih dana
narodu – sto neprospavanih noći.

Specijalitet političke kuhinje:
laskavačka mućkalica!?

Narod sve vidi.
Naš mrak je rijetka pojava.

Plavuše plebiscitarno:
Dug nije za vraćanje!?

Digli su mu spomenik.
U interesu istrage
imena učinilaca biće naknadno uklesana.

Vlada djeluje transparentno.
Svima pokazuje lakat.

Nemam dosije.
Pratili su me nepismeni.

Naši stari su bili pametniji.
Oni su vodili konje.

Ne mogu da dobijem nijedan veliki posao.
Imam vezu samo sa malim mozgom.

Suprugu voli od kratkih nogu
a ljubavnicu
od kada živi na visokoj nozi.

Zakon je na strani slabijih.
ači su ga odbačili.

Za sve što nije normalno
krivo je pravo.

Crnogorci su najsiromašniji.
Svima je drago kamenje.

Ostvarili smo jednakost u braku.
Oboje smo u minusu.

I naš narod će ogrijati sunce.
Sve se manje oblači.

Da bi viđeli da živite u mraku
mora da vam se upali lampica.

Lako nose teret ratne slave.
Rasteretili su se savjesti.

Partizansko-četnička zapovijest:
’Ubi bližnjeg svog !?

Korupciji ne možemo stati na kraj.
Kod nas od nje sve počinje.

Bravar je bio
stručnjak za ovce.

Ko nosi jaja
snosi posljedice.

Vi koji nemate kičmu
nosite se!

Da smo ekološka država
nije prazna priča.
Tu ima puno neistine.

Našu policiju ne treba prozivati.
Svugdje je prisutna.

Satiričar je kao pas:
Reži na režim!

Vlast nam nije vratila osmijehe na lica.
A duguje nam i sve ostalo.

Vode nas napredni ljudi.
S njima niko ne može da se vaga.

Istina je naše najjače
trofejno oružje!?

Naši političari su legalisti.
Propisno se brukaju.

Tašta mi je bliža od majke.
Majka me rodila, tašta preporodila.

Vlast je budna.
Ne može mirno da spava.

Nekada smo živjeli od kredita
danas – od kredita do kredita.

Članovi vlade uložili su sebe
u ostvarenje programa.
Zato smo u govnima do grla.

Crnogorci su savremeni.
Ne vole bivše gospodare.

Glupost je  bolest
dvadeset jednog vijeka.

Vlast je istakla probleme.
Sada su to sve ugledni građani.

Zahvaljujući mađioničarskim potezima vlade
naša sredina je na početku kraja.

Hranimo se ekološki.
Sve čista hemija!

Fudbalske sudije ne prave greškice
čime dokazuju svoju veličinu.

Svi smo mi moral isti.
Moral nam je na nuli.

Lako se uspeti do vrha.
Treba slijediti trag korupcije.

Selo sam napuštio iz emotivnih razloga.
Već godinama komšijama nije crkla nijedna krava.

Vlada je debelo u pravu.
Kod nas nije sve tanko crno!.

Spas nam je bio na vidiku.
Ali, vlada je viđela dalje.

Nije vrijeme za paniku.
Mjesto jeste.

Pošto sam slab sa padežima
ljetni odmor ću provesti na Kubu.

Kod nas je zakon sve.
Osim zakon.

Možemo i o poštenju!
Nije izborna godina.

Vode nas ljudi od riječi.
Riječi su nedjela.

Gluposti nam nijesu strane.
Oslanjamo se na domaće umove.

Nikome se nećemo saginjati.
Taj stav smo odavno zauzeli!

Starac kome je otkazao bubreg
dao je oglas:
Prodajem muda za bubreg!

Da je ležanje olimpijska disciplina
Crnogorci bi stigli najdalje.

Epitaf poltronu:
Budi ponosan na sve što nijesi činio!

Poslanici podnose amandmane
građani zakone.

Osmog marta tašti ću da kupim cvijeće.
Vijenci se ne prilažu.

Borba protiv korupcije je u završnoj fazi.
Slijedi novi početak.

Tražim razvod.
Žena mi ne da!

Postizborni izbor:
doručak, ručak ili večera?
Glasaće se u krugu porodice!

Sve je u genima.
Otuda ovoliko majmunisanja.

Molim za minut postizbornog ćutanja!
Umrla su predizborna obećanja.

Nijesmo crne ovce.
Ne dozvoljavamo da nas niko farba.

U Evropu će nas povesti ništa.
Ako mu ne istekne mandat.

Perfektan političar:
Govorio sam istinu i samo istinu!?

Zahvaljujući vlasti, ne osjećamo krizu.
Odavno nam je odrala kožu.

Kolumbo je kriv za sve.
On je NEKAD pronašao SAD!?

Poznavao sam mnoge komuniste
koji mrava nijesu zgazili.
Sve su zaradili na pušku.

Ne hranimo se jednolično:
manjina žvaće, većina guta!

Vrh vladajuće partije
je građevinski orijentisan.
Osim prema dozvoli.

Europsihijatar?
Ljekar opštepoznate prakse.

Tašta mi je odmah iza majke.
Bog dušu da im prosti!

Vlast ima visoku inteligenciju.
Ostali oblici svojine su ravnopravni.

Želim da komnšiji crkne trava.
Neka mu je samo krava zdravo!

Na dnu je morala kriza                                               
na vrhu je kriza morala.

Policiji sam prijavio svoju imovinu.
Ne mogu od nje da živim.

Ručak je gotov! –
svakog dana se oglasi supruga
kad sve pojede.

Iskorijenićemo prosjačenje.
Prosaca je sve manje.

Odolio je na nervnoj bazi.
Bilo ga je briga za sve.

Živimo sa netaknutom prirodom.
Glupiramo se od rođenja.

Vlastodršci su me uzeli na zub.                                          
Najljubaznije ih molim
da ne jedu govna!

Policija je morala
da rastjera demonstrante.
Jer, ona bije koga stigne.

Zatvor za ljude je
sranje za čovjeka.

Birajmo veće zlo!
Kod nas je i zlo naopako.

Nažalost, još dugo neće biti rata.
I banke su u krizi.

Ostajte ovdje, biće hljeba za sve!
Mnogi idu trbuhom za kruhom.

Optimista sam od rođenja
a pesimista
od kad znam za sebe.

Kod nas manjina živi na visokoj nozi.
Većina ne živi.

Najteže je prošlo.
Znači, ništa ni od posljednjeg voza.

Političara ne interesuje
koliko se na njegov račun priča
nego koliko na njegovom računu piše.

Među političarima
najviše je nastranačkih ličnosti.
To što nam rade, nije normalno!

Poltron je objesio cipele o klin.
Tako je počela jedna uspješna karijera.

Mnogi zaslužuju
da im se digne spomenik!?
                Alfred Nobel

Epitaf trgovcu:
Nije imao mjeru
kada je zakidao na vagi!

Unutrašnja trgovina je u ekspanziji.
Pa što, i sa jednim bubregom
može da se živi.

Ljekari će dati sve od sebe
kada mi damo sve što imamo.

Opstajemo zahvaljujući vjetrometini.
Uvijek znamo odakle vjetar duva.

Mrtva usta ne govore
ali mnogo kazuju.

Kod nas je sve naopako:
dolje – boli glava, gore – boli dupe!

Kad bi Bin Laden došao na olimpijadu
bio bi to bum za sve prisutne.

Vlada na djelu dokazuje
da je vlada za priču.

Naše napredovanje
nikome ne može da promakne.
Posrćemo na svakom koraku.

Birači biranima:
Računajte na nas!
Od nule ste i počeli!

Što je kriza veća
sve smo manje u velikoj nuždi.

Sve manje se sjekiramo.
Nož je zakon!

Napredujemo u svakom pogledu.
U strahu su velike oči.

Pokret zelenih ne mrda.

Istina je univerzalna.
Zaobilazi se sa svih strana.

Naša država je poluekološka.
Preovlađuju čiste laži i prljave istine.

Najbolji smo u zemlji!
Kremiranje ne dolazi u obzir.

Vlada zaslužuje
Nobelovu nagradu za medicinu.
Godinama dokazuje
da od vazduha može da se živi.
Vlast treba slijediti do kraja.
Zatvor je za ljude.

Ekološa vijest:
Što zeleni urede, još zeleni unerede!

Vlada - teorijski potkovana
narod – praktično jahan.

Umri muški!
Ćutanje je zlato.

Kriza je, na nesreću, stigla i kod nas.
Sreća nas, nažalost, još uvijek prati.

Stalno dokazujemo da nijesmo stoka.
Neuspješni smo na svakom polju.

Ja i supruga djelujemo izgubljeno.
Našli smo se!

Kad tašta nešto skuva
to je da radije prste pojedeš.

Vlast djeluje antisizifovski.
Gura nizbrdo!

In vino voda! -
reče bivši proizvođač vina na malo.

Nijesmo zaostali u razvoju.
Glupiramo se od rođenja.

Digli su publiku na noge.
Srećom, dojava je bila lažna.

Epitaf komunisti:
U ratu je bio borac za dobro naroda
u miru – borac za narodna dobra!

Ne idem u crkvu.
Stojim, i krstim se u čudu!

Huligani su masovno utrčali na teren.
Ni oni nijesu pasli travu.

Naši političari su pragmatični.
Ne govore gluposti.

Nijesmo ni mi travu pasli.
Stigli smo poslije kosidbe.

Komunisti su bili osuđeni na neuspjeh.
Listom su išli u korjenite promjene.

Pukovniku nema ko da piše.
Njegove usmene naredbe su izvršne.

Svakodnevno obilazimo trgovine.
Stvari treba posmatrati sa distance.

Osvijetlili su nam obraz.
A onda je počelo unakrsno ispitivanje.

Prazno nam je oko srca.
Drugim riječima, glava nam je u torbi!

Rekorderi smo nad rekorderima.
Oborili smo još jednog.

Aforističar je pisac
koji najviše stvara kada je um oran.

Hej, Sloveni
bože pravde - tamo daleko!

Spremni smo za žrtve.
Slava im!

Najgore je prošlo.
Najbolje je iza nas.

Opet smo pokvarili stomak.
Sole nam samo pamet.

Naš mini star informacija je
velika medijska zvijezda.

Poruka bokserima:
Ako hoćete da je sačuvate
boksujte glavom!

Na Olimpijadi smo bili prvi.
S lijeva.

Satirični aforizam je
opomena pred uključenje.

U proteklom šampionatu bili smo prvi.
Imali smo najviše apoena.

U šahu nikada neću biti sjajan.
Stalno me matiraju.

Kladim se često.
Najčešće: iz iks u kiks!

Zahvaljujući materijalistima
svi smo mi materijal isti:
kost i koža!

U našoj kuhinji
može da se jede sa poda.
Mravi i bubašvabe sve pokupe.

Kada je kuhinja u pitanju
moja supruga je pravi majstor.
Montira je za tili čas.

Kocka: Fortuna iacta est!

Ubuduće ćemo biti  pošteđeni epidemija.
I virusi su se se uvjerili
da se kod nas niko nije usrećio.

Kad majka uđe u kuhinju
znamo koliko je sati.
Zato nikada ne zakasnimo u restoran.

Neponovljivi smo specijalisti.
Ponavljamo iste greške.

Kockaru početniku sreća se smiješi
kockaru veteranu – crkava od smijeha.

Bin Laden Kubertenu:
Odvažno je učestvovati!

Pravi krivci se znaju.
Zato su nepoznati

Evropa će nas objeručke prihvatiti.
Mi smo joj usko grlo.

Upornost se, na kraju, ispati!?

Nijesmo nisko pali!
Puzimo od rođenja.

U Evropu će nas odvesti kasom.
Naši konji imaju stila.

Kukala nam majka!
Ni govora, tek će!?

Ko nije s njima
nikada nije sam.

Glad kuca na naša vrata.
Srećom, kod nas nikada nije slobodno.

Živa istina:
Istina, na kraju, ispliva!?

Konačno smo i mi digli glavu.
Travu odavno niko ne pase.

U zimskom dijelu fudbalske lige
najprijatnije se osjećaju rezervni igrači.
Griju klupu!

Mnogi zaslužuju Nobelovu nagradu.
Srećom, nikako da im upali!

Gore Vlada!?
Dolje, ionako, ne može biti gore.

Naši političari su u gro planu.
Kriju se iza svojih uspjeha.

Krug osumnjičenih je toliko sužen
da za krivce nema mjesta.

Napokon smo izabrali najbolje.
Nijesmo glasali!

Vlast nas održava u životu.
Da ne bi gazila preko leševa.

Zasnovao sam radni odnos.
Na podređeno.

Ne plašite se radijacije!
Sve što počinje sa rad
kod nas nema šansi.

Živimo u zlatnoj sredini.
Najgore je prošlo, a najbolje je iza nas.

Znam aforističare koji
nikada neće položiti ispit iz satire.
Pišu samo dobre aforizme.

Blago nezapošljenima!
Veći su od makovog zrna.

Prava vladavina je
vladavina prava.

Konačan rezultat Premijerove lige:
Napredak : 0 - Budućnost : 0!

Nemam problema sa mokrenjem.
Kišobran mi je uvijek pri ruci.

Politički govor?
Digestivni traktat.

Ne damo te, Crna Goro!
Era je tržišta.

Smeće sve češće
bačamo u okolini kontejnera.
Mi smo ljudi širokih shvatanja.

Porodica je osnovna ćelija društva
familija osnovna ćelija države.

Vlast će stati na put kriminalu
i tako započeti proces pridruživanja.

Ne možemo da siđemo s uma.
Još nam nije došlo iz dupeta u glavu.

Svi zakoni su pred ljudima jednaki.
Niko ih ne poštuje.

Ko pobijedi sebe
pobijedio je gorega sebe.

Ovo nije kraj!
Našim glupostima nema kraja...

LJUDNICA

KNJIGA KOJA SE RAZLIKUJE

(aforizmi neobične ljepote i lijepe neobičnosti)

LJUDNICA Veljka Rajkovića je jedna više nego izazovna i provokativna knjiga. Knjiga kratke forme, a velikog dometa!

      A na početku, šok-aforizam:

     Knjigu posvećujem sjenima davno preminulog čovjeka.

     Autor, kako i priliči homo sapiensu, čovjeku koji misli, kao maljem udara po homo novusu, ''javnom'' čovjeku, skorojeviću... i njegovim temeljnim (ne)vrijednostima – moralu, etici, čovječnosti, dobroti, strpljenju, altruizmi... Jer, kako autor eksplicitno uvodi čitaoca u avanturu čitanja i poimanja onoga što slijedi, od čovjeka koji bi po prirodi logike, ili po logici prirode, morao posjedovati elemementarne ljudske vrline, ostale su samo sjeni... Sjeni kojima bi se, na kraju, valjalo i pokloniti.

I drugi početak je ne manje uzbudljiv, invertan i čudomisliv:

     Ludi, ovo je ljudnica! Nije štamparska greška, već duboka misao, u kojoj je ne plići smisao, a sve u granicama logike!

     Slijede rafali duha:

     Prerano je za kritiku vlade. Još nije bivša. Bivša vlada je kao (prepo)rođena za ogovaranje.

     Nijesmo izgubljeni. Našlo nas je čudo. Što god da tražimo, uvijek nađemo isto. Ili isto nas.

     Nikome se nećemo klanjati. Taj stav smo davno zauzeli. Autor nas još uvjerava kako je to čvrst stav.

     Crna Gora je zemlja rijeka i planina, a država brda i dolina. Priroda nam je dala rijeke i planine, a politika obećala brda i doline.

     Čovjek je postao od majmuna, a nečovjek od ujčevine. Humora nikad dosta: Pa i ujčevina ima ujčevinu.

     Tonemo sve dublje. Pa što, od vazduha se ne živi. O kakve zgode - kad vazduha ima kao vode.

Rođenje – presuda, život – izdržavanje kazne, smrt – pomilovanje. Opasna, fatalistička filozofija, koja prije svega tumači  s v i j e t  - čitaj: ljudnicu, u kojoj se izdržava kazna. Ljudnica je neka vrsta opravdanja za autorov fatalizam.

     Vlada – sto prespavanih dana, narod – sto neprospavanih noći! Dok jedni spavaju, drugi o tome mogu samo da sanjaju. Postoje, eto, i snovi o snu.

     Uzeli su vlast. Nijesu imali izbora! Izbori su kao sreća: Služe jake.

     Poslanici podnose amandmane, a narod – zakone! Kao da ovaj aforizam ima nečega benignog. Riječ je samo o pravednosti raspodjele podnošenja.

     Naši preci su bili pametniji. Oni su vodili konje. Aforističar ostavlja čitaocu ''zadovoljstvo'' domišljanja – ko danas koga vodi.

     Crnogorci su savremeni. Ne vole više bivše gospodare. Novi su tu svevremenu ljubav samo naslijedili.

Aforističar je stvaralac koji najviše radi kad je um oran(!). Niti jedno slovo, ni znak interpunkcije, već samo razmak – bio je dovoljan da pisac deparadoksilizira misao i tek tada joj da pun smisao!

     A sad dva aforizma oprečna, suprotstavljena pojedinačno jedan za drugim, a opet logično i jednostavno moguća:

     Žene su ravnopravne. Sve ih volim.

     Žene su neravnopravne. Volim samo jednu. Zna se i koju. Svoju!

     A onda:

     Moja žena je fenomen. I kad mršavi, ne gubi na težini. Lako je piscu da kaže tako, ako se zna da se njegova žena Vesna ne umije naljutiti. Da se malo zađe u intimu...

     Da se radi o piscu aforizama koji se, jednostavno rečeno, razlikuje(!) pri tolikoj hiperprodukciji ovog oblika kratke forme, evo još dokaza:

     Đordano je bio prvi. Zato je Br. uno!

     Mnogi zaslužuju da im se digne spomenik.

                                                          Alfred Nobel

    Naš mini star informacija je velika medijska zvijezda.

Svi smo mi at teisti. Obožavamo konje!

     Glupost je bolest dvadeset jednog vijeka.    

     Ljekar interne(t) medicine: 'Zinite i kažite @, @, @...!''

     Europsihijatar? Ljekar opšte poznate prakse. Autor se pravi da praznoslovi, pa je izostavio samo prvo slovo.

     A kome, kao Veljku, pođe za rukom da se razlikuje, može da grabi naprijed dugim korakom!

     Pišući LJUDNICU, Veljko Rajković je kao na đerdan nanizao preko trista bisera duha i mudrosti – aforizama neobične ljepote i lijepe  neobičnosti.

     Zato je i dužnost i nužnost preporučiti ovo djelo za čitanje i uživanje u časovima sve rjeđe i brižnije dokolice!

Savo Martinović

O AUTORU

     Veljko Rajković je rođen 1954. godine u Dujevi (Rodno selo majke. Inače, Rajkovići su iz sela Kosijeri – Cetinje) Rijeka Crnojevića, Cetinje. Diplomirani je pravnik. Živi u Podgorici.

     Piše aforizme, epigrame, satirične priče i satirične pjesme. Objavio je knjige aforizama U ZNAK(U) UZVIKA (1999) i ČOVJEKOLIKI LJUDI (2007). Jedan je od autora Antologije crnogorskog aforizma RIJETKE ČESTICE (2006).

     Više puta je nagrađivan na Crnogorskom festivalu humora i satire u Danilovgradu – gdje je proglašen za satiričara godine u Crnoj Gori (2005). Na Prvom međunarodnom konkursu u Crnoj Gori za karikaturu i aforizam, dobio je prvu nagradu za aforizam (2005). Zastupljen je u više antologija i zbirki aforizama, između ostalog i u Antologiji slovenske umjetnosti – objavljenoj 2011. u Poljskoj i Antologiji balkanskog aforizma - 2008, kao i u knjizi prof. Dr Ratka Božovića SEDMORICA PROTIV MENE, gdje je predstavljeno i esejistički tumačeno stvaralaštvo sedmorice crnogorskih aforističara.

UHS CG

IZDAVAČ
UDRUŽENJE HUMORISTA I SATIRIČARA CRNE GORE
UREDNIK
Ratko Božović
RECENZENT
Savo Martinović
KORICE
Darko Drljević
KOMPJUTERSKI SLOG
Nada Kovačević
ŠTAMPA
GRAFO BALE - Podgorica
TIRAŽ
500