Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Tuđina teža bez podrške matice

(Ponedjeljak, 30. novembar 2009. godine)

 

Državna politika prema dijaspori nije definisana ni tri godine poslije obnove nezavisnosti Crne Gore. Nema podataka koliko iseljenika iz Crne Gore živi na nekom od pet kontinenata. Nijesu sistematizovani ni podaci o geografskom rasporedu i ekonomskoj snazi crnogorske dijaspore. Njihova institucionalna veza sa maticom jeste Centar za iseljenike, osnovan 2002. godine, koji uspostavlja kontakate sa dijasporom i njenim organizacijama. Bavi se informativnom djelatnošću, predstavljanjem crnogorskih kulturnih vrijednosti u sredinama u kojima žive iseljenici, zatim organizovanjem konferencija i manifestacija u zemlji i inostranstvu.

Centar je pod ingerencijom Ministarstva inostranih poslova Crne Gore u kome, takođe, postoji poseban sektor za dijasporu. Crnogorskim iseljenicima u nekim zemljama na raspolaganju su i diplomatsko - konzularna predstavništva naše države - ambasade, konzulati i misije, kojih ukupno ima dvadeset šest. U mnogim evropskim zemljama postoji poseban zakon koji definiše odnose matice sa dijasporom, kao i ministarstva zadužena za njegovo sprovođenje. Među njima, ističe se primjer Francuske. U okruženju, Slovenija je otišla najdalje u normativnom smislu, a i Srbija je donijela zakon o dijaspori.

Crnogorska strategija za unapređenje odnosa matične države sa dijasporom već dvije godine čeka usvajanje, saznaje ,,Pobjeda“.

Direktor Centra za iseljenike Crne Gore prof. Milan Vukčević kaže za naš list da je definisanje državne politike u ovoj oblasti neophodan korak ka poboljšanju kulturnih, obrazovnih, privrednih, sportskih i drugih veza crnogorskih iseljenika sa maticom. Prema njegovim riječima, ta strategija je u fazi usvajanja.

- Najveći dio naše dijaspore živi i radi po pravilima razvijenog svijeta i zato posjeduje znanja i iskustva za plodnu saradnju sa maticom. Nove tehnologije, posebno u smislu brze komunikacije, takođe su izbacile dijasporu u prvi plan, jer nije više presudno gdje neko živi,. Strategija će se sprovoditi kroz veći broj programa za koje će biti zaduženi, prije svega, Ministarstvo inostranih poslova, diplomatsko – konzularna predstavništva Crne Gore, Centar za iseljenike i lokalne samouprave, kaže Vukčević.

U Centru za iseljenike nijesu željeli da konkretnije elaboriraju ovaj strateški dokument, navode samo da on treba da osnaži vezu matične države sa iseljenicima i organizacijama oko kojih se okupljaju.

Prema riječima Vukčevića, do sada niko nije uspio da utvrdi broj crnogorskih iseljenika i njihovih potomaka širom svijeta.

-Razlozi su brojni, a mogu se istaći nelegalne migracije koje su karakterisale prostore bivše Jugoslavije, kao i evidentiranje osoba iz Crne Gore u zemljama prijema kao Jugoslovena ili građana Srbije i Crne Gore. Crnogorska nezavisnost otvorila je mogućnost da se njena dijaspora preciznije evidentira, jer će na budućim popisima u raznim zemljama postojati i kategorija, nacionalnosti, porijekla i slično - objašnjava Vukčević.

Prema podacima Centra, postoji oko pedesetak crnogorskih klubova u svijetu, od kojih je većina formirana pred referendum o državno – pravnom statusu Crne Gore.

-Naša država je mala, srazmjerno tome nemamo veliki broj iseljenika. Crnogorska dijaspora je raštrkana po svijetu i to dodatno otežava njeno organizovanje. Sa klubovima koje smo evidentirali imamo saradnju, u zavisnosti od njihove aktivnosti i inicijative. Veliki broj naših ljudi u inostranstvu, zbog profesionalnih i ličnih obaveza, nema vremena da se aktivnije uključi u rad organizacija. Dobar dio su uticajni i materijalno sposobni pojedinci koji mogu dati doprinos povezivanju naše zemlje sa svijetom. U Centru pravimo listu podataka ovih istaknutih iseljenika iz Crne Gore - kaže Vukčević.

Govoreći o interesu koji država ima od svoje dijaspore, Vukčević podsjeća da su crnogorski iseljenici, u svim vremenima, zaradom u inostranstvu dobro pomagali dio porodice koji je ostajao u domovini.

-Nekada, tačnije 1907.godine, ta pomoć je bila ravna budžetu Crne Gore, a slično je bilo 2003.godine. I sada, značajna su materijalna sredstva koja stižu rodbini, posebno u Plavu, Gusinju, Baru i Ulcinju. Iseljenici su dosta učinili za svoje rodne krajeve, pomaganjem u izgradnji škola, bolnica, vodovoda i ostale infrastrukture. Dobar dio novca ostavljaju u Crnoj Gori kada dolaze na odmor, a za ulaganja u neke veće projekte potrebno je obezbijediti povoljnije uslove. Mora se uspostaviti emotivno protkan, ali racionalan odnos. Onima koji žele da ulažu svoj novac ili intelektualne sposobnosti treba obezbijediti povoljnu klimu, kako bi im se to i isplatilo - ističe naš sagovornik.

Promociju kulturnog, nacionalnog i jezičkog identiteta u iseljeničkim sredinama preuzela je na sebe Matica crnogorska, koja je kao nevladina organizacija osnovana 1993. godine. Njen predsjednik Marko Špadijer kaže za ,,Pobjedu" da će Matica raditi sopstvenu strategiju, kako bi se ostvarila bolja kulturna povezanost sa dijasporom.

- Naše veze sa klubovima i kolonijama u kojima žive Crnogorci, ali i pojedincima, moraju biti snažnije i institucionalizovane. Sa sticanjem nezavisnosti to će ići lakše, jer je Crna Gora nezavisna u ekonomskom i društvenom usponu i na putu evropskih integracija, a Crnogorci u zemlji i svijetu svjesni su svog identiteta - kaže Špadijer.

On je kazao da će u okviru kulturne strategije biti istraženi putevi crnogorskih iseljenika i njihovo prilagođavanje u raznim sredinama.

-Trudimo se da pronađemo što više pisanih tragova o životu naših iseljenika u svijetu, do sada smo objavili nekoliko važnih publikacija na tu temu. To je dobar put identifikacije naših ljudi u svijetu, jer je proces otuđenja već započeo u okviru stare dijaspore, koja generacijama živi uglavnom u Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji - kaže Špadijer.

Crnogorska dijaspora, po mjerilima razvijenog svijeta, treba da bude neotuđiv dio matice i važna pokretačka snaga napretka Crne Gore. Naša zemlja je to prepoznala, ali praktični koraci tek slijede.

Centar za iseljenike, prema riječima Milana Vukčevića, predstavlja most saradnje dijaspore sa maticom, a kroz brojne projekte podstiče crnogorske iseljenike da se što bolje organizuju i čuvaju nacionalni identitet. Na sajtu, koji se svakodnevno ažurira, nalaze se brojne informacije iz dijaspore i aktuelnosti iz zemlje. Ova institucija kvartalno izdaje časopis ,,Dijaspora Crne Gore“, objavljuje knjige sa iseljeničkim temama, u pripremi je i bibliografija crnogorskog iseljeništva. Centar, u saradnji sa Zavodom za školstvo Crne Gore, izdaje Priručnik za tradicionalnu ljetnju školu namijenjenu djeci crnogorskih iseljenika, a raspisuje i konkurse za dodjelu sredstava iseljeničkim organizacijama za sufinansiranje projekata iz oblasti kulture i obrazovanja.

-Centar je prva adresa u Crnoj Gori kojoj se iseljenici obraćaju kada su im potrebne određene informacije i pomoć u rješavanju problema. Uglavnom su to pitanja vezana za carinske propise, državljanstvo, putne isprave, rodni list, inostrane penzije, zatim interesuju ih mogućnosti kupovine nekretnina i investiranja, a često i porijeklo, odnosno rodoslov- kaže savjetnik u ovoj instituciji, Elvira Bekteši.

- Trudimo se da im izađemo u susret, tako što im odgovaramo ili se postaramo da odgovore dobiju od nadležnih institucija u Crnoj Gori - dodaje ona.
 

Iseljavanje Crnogoraca kroz istoriju

Iseljavanje Crnogoraca kroz istoriju dešavalo se u tri velika talasa: krajem devetnaestog vijeka, poslije oslobodilačkih ratova i početkom dvadesetog vijeka do Prvog svjetskog rata, zatim između dva rata i poslije Drugog svjetskog rata, navodi se u knjizi publiciste Vlada Gojnića. Česti ratovi, nerodne godine, krvna osveta i mnogo drugih nedaća, vjekovima su tjerali Crnogorce sa svoga ognjišta da traže bolje uslove života.

U prvoj polovini devetnaestog vijeka Crnogorci su odlazili u Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Južnu Ameriku, kasnije u Australiju i druge krajeve. Sada u SAD živi već peta generacija crnogorske ekonomske emigracije. Gotovo da nema kraja u svijetu gdje nijesu stigli Crnogorci. Ima ih na Andima, na 5.000 metara, među Eskimima, u rudnicima, na Novoj Kaledoniji i Pacifiku, ali i u svim svjetskim metropolama.

Crnogorska populacija u svijetu još jednom je uvećana migracijom tokom posljednje dvije decenije, koja je specifična i ima politička, ekonomska i intelektualna obilježja.

-Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore, preko svojih diplomatsko - konzularnih predstavništava u svijetu, servisira potrebe prije svega crnogorskih državljana u inostranstvu, ali je na raspolaganju i ostalim našim ljudima koji imaju državljanstvo zemalja u kojima žive - kaže za ,,Pobjedu" pomoćnik ministra zadužen za dijasporu Dragan Đurović.

-Dijaspora se mora bolje organizovati da bi bila prepoznata - kaže Đurović, komentarišući zamjerke koje pojedini predstavnici udruženja upućuju zvaničnicima Crne Gore, navodeći da ih zaobilaze prilikom službenih posjeta drugim zemljama.

- Nemamo preferirane organizacije i poželjne ljude koji su na njihovom čelu. Jedini kriterijum je da budu oganizovani, da se jave i kažu da im Crna Gora predstavlja državu od koje nešto očekuju. Svaki naš zvaničnik koji ide vani ima u programu i posjetu dijaspori. Nju često predstavljaju ljudi koji imaju samo svoj sajt ili udruženja sa malim brojem članova. Interes nam je da postoje udruženja sa više od pet ljudi, da ima ko da se javi kada ih pozovemo. Većina iz dijaspore čeka da ih mi organizujemo - kaže Đurović.

Prema njegovim riječima, svaki pokušaj države da organizuje iseljenike oni su se tumačili kao pokušaj da se sakupe po partijskoj, nacionalnoj ili vjerskoj liniji.

Crnogorska dijaspora na području Sjedinjenih Američkih Država je nacionalno heterogena, a postojeće organizacije nedovoljno sarađuju, kaže za ,,Pobjedu" Sead Hodžić iz Njujorka , glavni i odgovorni urednik revije za iseljenike ,,Fokus".

- Nažalost, postoje brojne podjele. Očekivalo se da će se sticanjem nezavisnosti Crne Gore one prevazići. Međutim, na terenu nije tako. U SAD i Kanadi ne postoji nijedna krovna organizacija koja okuplja sve članove naših iseljeničkih klubova,kaže Hodžić.

Prema njegovim riječima, država Crna Gora mora učiniti mnogo više kako bi vezu sa dijasporom napravila čvršćom.

- Mislim da bi crnogorski zvaničnici, kada dođu u Njujork na zasijedanje Generalne skupštine UN, trebalo da odvoje malo vremena i obiđu naša iseljenička udruženja. To do sada nije bio slučaj - zaključuje Hodžić.

-Crnogorci u Hrvatskoj organizovani su u udruge, ali i kroz vijeća, na osnovu Zakona o pravima nacionalnih manjina. Udruge, čiji je osnovni zadatak očuvanje nacionalnog identiteta, kulture i obilježja, postoje u više gradova, a krovna organizacija je Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske- kazao nam je njen sekretar Danilo Ivezić.

On ističe da je povezanost organizacije sa Crnom Gorom zadovoljavajuća i ostvaruje se, uglavnom, kroz kontakte sa Ministarstvom kulture i Maticom crnogorskom. Organizuju "Dane crnogorske kulture", gostovanja umjetnika i književnika, a do sada su izdali više od dvanaest publikacija koje su na liniji očuvanja crnogorskog nacionalnog identiteta.

Predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije Mihailo Mandić smatra da je Crna Gora iskoristila dijasporu za vrijeme referenduma o državno - pravnom statusu i da joj je potom ,,okrenula leđa".

- Entuzijazam koji je vladao onih godina, pred referendum, potisnuo je umnogome naše privatne obaveze jer smo bili okrenuti istom cilju - ostvarenju nezavisnosti naše Crne Gore. Iako nas nije puno, bili smo organizovani i nije nam bilo teško da se sastajemo u Americi, Crnoj Gori ili bilo gdje. Tada smo bili značajni za Crnu Goru. Nakon sticanja nezavisnosti, Crna Gora nas je zaboravila. Ignorisali su naše zahtjeve i obraćanja, veze su se prekinule, saradnje nema i sumnjam da se uskoro nešto može popraviti na tom planu- kaže Mandić.

Prema njegovim riječima, Crnogorska etnička zajednica Australije djeluje već 13 godina i ima podršku velikog broja crnogorskih iseljenika na ovom kontinentu i dobru saradnju sa iseljenicima koji potiču iz zemalja bivše Jugoslavije.

Crnogorski iseljenici u Njemačkoj, okupljeni u dvadeset udruženja i nekoliko asocijacija, zadovoljni su odnosom zvanične Crne Gore prema njima - kaže sekretar Crnogorsko – njemačkog društva iz Hesena Momčilo Bogetić.

-Naša asocijacija Crnogoraca jako je vezana za maticu, sa kojom imamo odličnu saradnju. Dobro smo organizovani i nijesmo politički nastrojeni. U crnogorskim udruženjima u Njemačkoj ima oko hiljadu i po članova, od čega su 15 odsto pripadnici drugih naroda. Crnogorski iseljenici u ovoj zapadnoevropskoj zemlji zainteresovani su, naročito, za kulturnu i humanitarnu saradnju sa Crnom Gorom - kaže Bogetić.

- Bilo bi nam drago da kod nas gostuju razni umjetnici iz Crne Gore, da se povežemo sa školama, da vidimo kakva je mogućnost razmjene đaka. Našim ljudima potrebno je omogućiti dostupnost većeg broja informacija, naročito onih koje se tiču važećih propisa u Crnoj Gori, zatim carinskog i zakonodavnog okvira koji reguliše pitanje ulaska u zemlju i boravka u njoj - kaže počasni predsjednik Evropske dijaspore Crne Gore i predsjednik crnogorskog društva „Sloga” iz Njemačke Vojislav Vuksanović.

-Crna Gora nema jasnu državnu politiku prema dijaspori, a ne postoji nijedna institucija koja se bavi ovom problematikom na naučnoj osnovi - kaže za ,,Pobjedu" publicista Gordan Stojović, koji se više od decenije bavi dijasporom u Južnoj i Sjevernoj Americi, uglavnom starijom.

- Smatram da je crnogorska dijaspora, od prvih iseljavanja do referenduma, uradila sve što je mogla da bi pomogla matici, Crna Gora skoro ništa kako bi im olakšala povezanost, komunikaciju, smanjila birokratske procedure, olakšala povratak - tvrdi Stojović.

Prema njegovim riječima, , najbrojniji dio crnogorske dijaspore koji živi u Južnoj i Sjevernoj Americi slabo je organizovan i nedovoljno povezan sa Crnom Gorom.

- Moraju se razdvojiti pojmovi - dijaspora, iseljenik i radnik na radu u inostranstvu. Kod nas se ti pojmovi, uglavnom, poistovjećuju. Međutim, dijaspori pripadaju oni naši ljudi koji su generacijama vezali svoj život za zemlju u kojoj su se naselili - objašnjava on.

Veliki broj crnogorskih iseljenika na povratku iz Amerike posjetio je Cetinje krajem novembra, prije stotinu godina. Tom prilikom, iseljenike je u dvoru primio knjaz Nikola. O tome izvještava "Glas Crnogorca" 28. novembra 1909. godine.

"Ovih dana stiglo je na Cetinje po povratku iz Amerike veliki broj naših iseljenika. Sve su to mladi ljudi koji su zaradili koju paru pa ih je povukla želja za ovom grudom rođene zemlje. Neki nam kažu da su na putu za ovamo (U Crnoj Gori) još mnogi drugi što najbolje potvrđuje da Crnogorac ma gdje bio čezne za svojom otadžbinom, držeći se one poslovice - svoja kućica , svoja slobodica. Rečeni (iseljenici) su prilikom svog bavljenja ovdje (na Cetinju) izrazili želju da pristupe ruci Njegova kraljevskog visočanstva Gospodara koji im je želio ispuniti te želje, te se njegovo kraljevsko visočanstvo Gospodar blagotvorno i milostivo raspitao o njihovom stanju i prilikama ostale naše braće (Crnogoraca) u Americi".