Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

Stvama istorija crnogorskih diplomtskijeh odnošaja sa izvanjstvom, preko diplomatskijeh predstavništava, datira od Berlinskog kongresa (1878).

Rusija je prva osnovala na Cetinju stalno diplomatsko predstavništvo 1879. sa ministrom - rezidentom Spajerom, u ondašnjoj Katunskoj (danas Njegoševoj ulici broj 47). U vrijeme misije ruskoga opunomoćenog ministra - rezidenta Gubastova 1900. počela je izgradnja ruske ambasade na Cetiniu. Zgrada ambasade, građena u stilu ruskoga baroka, završava se 14. 09. 1903. godišta. Zdanje je korišćeno za potrebitosti ambasade sve do okončanja ruske diplomatske misije uoči kapitulacije Cme Gore u I svjetskom ratu, decembra 1915. (5. januara 1916.) godišta.

Iste 1879. Crna Gora uspostavlja stalne diplomatske veze i sa Austro-Ugarskom, Italijom, Francuskom i Turskom. 

Austro-ugarska legacija sagrađena je 1899.g.( u ulici Baja Pivljanina 134) prema nacrtu dr Josipa Sladea, sa preovlađujućijem elementima romanskoga i gotskoga stila rimokatoličke crkve koja je u njezinom sastavu. Djelovala je na Cetinju sve do početka I svjetskog rata 1914. g.

Turska legacija na Cetinju rabotala je u privatnoj kući vojvode Maša Vrbice (ulica Baja Pivljanina br. 1) poznatoj kao Pašina kuća. Tursko diplomatsko predstavništvo prestalo je sa radom na Cetinju oktobra 1912. g, kada se zbog prvog, balkanskog rata povuklo iz crnogorske prijestonice.

Prvi francuski diplomatski predstavnik na Cetinju (1879 ) imao je rang otpravnika poslova. Godišta 1886. Francusko poslanstvo se preselilo iz Dubrovnika na Cetinje. U vrijeme diplomatske misije francuskog ambasadora grofa Serseja 1909 - 1910. g. ambasada Francuske je dobila svoje zdanje u kitnjastom i raskošnom stilu u Katunskoj ulici broj 100. Po kazivanju, nacrt zdanja je bio namijenjen za francusku ambasadu u Kairu, ali je griješkom došlo do zamjene nacrta. Zgrada je služila potrebama diplomatskog predstavništva Francuske do kraja 1915. g. - do propasti Crne Gore u I svjetskom ratu.

Italijanska ambasada je djelovala na Cetinju u vremenu 1879 - 1915. G., a od 1910. Djelovala je u sopstvenom zdanju, sazdanom po nacrtu čuvenog arhitekte Koradinija.

Poslije Berlinskog kongresa, i Engleska uspostavlja svoje stalno diplomatsko predstavništvo. Od 1912. g. ono je bilo smješteno u sopstvenom zdanju, urađenom po nacrtu engleskoga arhitekte Hartija, autora još dvije atraktivne zgrade na Cetinju u stilu cottage. Engleska ambasada je radila sve do pada Crne Gore.

Knjaževina Bugarska je uspostavila svoje diplomatsko predstavništvo na Cetinju 1897.g, nakon što se i knjaz Nikola pridružio srpsko-bugarskoj nagodbi. Bugarsko poslanstvo je bilo smješteno u Dvorskoj ulici (do dvora knjaza-kralja Nikole), u privatnoj kući vojvode Iva Radonjića. Do prekida crnogorsko-bugarskijeh odnošaja, a time i prestanka rada legacije Bugarske na Cetinju došlo je 1913.g., izbijanjem drugog balkanskog rata.

Kraljevina Srbija je ustanovila svoje diplomatsko predstavništvo na Cetinju, koje je u vrijeme osnivanja imalo rang zastupništva. Početkom oktobra 1901. Obnovljeni su crnogorsko-srpski diplomatski odnošaji. Diplomatsko predstavništvo Srbije na Cetinju je neko vrijeme bilo smješteno u privatnoj kući Jovana Milunovića (Pipera) u Katunskoj ulici br.21. Majskijem prevratom u Srbiji 1903, srpski poslanik je opozvan, da bi se poslanstvo ponovo otvorilo 1907, obnovom diplomatskijeh odnošaja. Dva goda docnije uzdignuto je na stepen poslanstva i smješteno u zgradu naspram kraljevskoga dvora na Cetinju. Funkcionisalo je sve do pada Crne Gore.

Grčka je bila medju prvijema državama koja je nakon Berlinskog kongresa uspostavila diplomatske odnošaje sa Crnom Gorom i postavila poslanstvo na Cetinje. Godišta 1881. djeluje u rangu diplomatske agencije. Ono je napustilo Cetinje kada je kapitulirala Crna Gora. Bilo je smješteno prvo u Katunskoj, a potom u ulici Ivana Crnojevića br. 42, u privatnoj kući Steva Popovića.

Belgijsko poslanstvo je akreditovano na Cetinju poslije Berlinskog kongresa. U rang poslanstva ustanovljeno je dekretom belgijskog kralja Alberta I 1910, kada je za vicekonzula na Cetinju naimenovan Vuko Vuletić u čijoj se kući (Dvorska ulica br 6) ono i nalazilo.

Njemačko diplomatsko predstavništvo otvoreno je na Cetinju 1905. goda. Bilo je smješteno u privatnoj kući Jovana Milunovića - Pipera (današnja Njegoševa ulica broj 23), a prestalo je sa radom izbijanjem I svjetskog rata 1914.g.

Diplomatsko predstavništvo SAD ustanovljeno je na Cetinju početkom ovoga vijeka. Bilo je smješteno u Lokandi (Grand hotelu), sagrađenom 1864. godišta, a radilo je sve do početka ratova koji su doveli do pada Crne Gore.

Na Cetinju je postojalo i diplomatsko predstavništvo kraljevine Španije. Bila je to 13. Ambasada u crnogorskoj prijestonici.

U periodu od Berlinskoga kongresa do kapitulacije u I svjetskom ratu Crna Gora je imala pored konzularnog agenta u Kotoru, generalnog konzula u Skadru, još i konzula u Rimu, otpravnika poslova u Carigradu i veliki broj počasnijeh konzula u Jevropi, Kanadi i Brazilu. Reciprocitet sa državama, koje su imale predstavništva na Cetinju, izostao je iz finansijskijeh razloga, mada se za tijem nijesu ni osjećale tolike potrebitosti, pošto su kćeri kralja Nikole, udate u izvanjstvu, "doprinosile diplomacije svoje zemlje i svom ocu više od najboljega ambasadora", kako je tvrdio austro-ugarski vojni ataše na Cetinju, major G.Hubka (1914.g).

Šefovi diplomatskih misija izvanjskih zemalja akreditovani su kod kralja Nikole sve do smrti crnogorskog suverena 1921. godišta. Potonji sastav diplomatskijeh misija akreditovanijeh kod kralja Nikole datira iz 1920.g. Sastav izvanjskoga diplomatskog kora iz toga doba sačinjavali su:

1.    Oras Delaros Verne (Francuska);
2.    L. Vladimirović Islavin (Rusija);
3.    Markiz Paolo de Montaljari (Italija);
4.    Ser Džordž Greham (Velika Britanija).

Iz toga doba datira i potonji sastav diplomatskoga i konzularnog kora Kraljevine Crne Gore.  

CRNOGORSKA POSLANSTVA I KONZULATI

POSLANSTVA

SAD,    izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar, đeneral Anto Gvozdenovic i v.d. sekretara kapetan Jevrem Šaulić.
FRANCUSKA,    otpravnik poslova Rene Leturner, atase Edmon Liken.

KONZULATI

1. SAD,    Njujork, Nassau Street 34, generalni konzul Vilijam Frederik Diks.
2. ARGENTINA,    Buenos Aires, Calle Cerdoba 688. Gen. Konzul Žerve Kazo i v.d. sekretara Novica Vuković.
3. BELGIJA,    Brisel, 35 rue Barra, konzul Pjer Fransoa Remeker, sekretar Alfred Leri.
4. BRAZILIJA,    Rio de Zaneiro, gen konzul Anton Januci.
5. V. BRITANIJA,    Bristol, konzul E.Džordž Mardon R.H. R.
Glazgov,    konzul David Mazon.
Edinburg i Lajt,    Hove street 4, konzul Robert Vilson. Liverpul, King Street, konzul Henrik Kole.
London,    E.C.Mincing Lane 21, gen konzul, potpukovnik sir Dž.Rodžer Parkington, Vice konzul kapetan Carls E.Dz.Karl Elves.
6. MALTA,    konzul Gustav Golster.
7. ITALIJA,    Rim, Via Volturno, v.d. generalnog konzula, konzul Veljko P. Ramadanović, v.d. sekretari Jovan Radoman i Božo Marinović.
Bari,    gen konzul Karmine Galo.
Bolonja,    gen konzul Atilio Skoti.
Brindizi,    zerant gen konzulata, Teodor d'Ipolito.
Venecija,    gen. Konzul Josif Fađoni.
Đenova,    gen konzul Markiz Z. de Ferari.
Milano,    gen konzul Andjelo Karminati i vice konzul Julio Olijeti.
Napulj,    gen konzul Đuzepe Kerkia.
Torino,    12 via delle Rosine, gen konzul Đovani Gorini i vice konzul Feliks da la Copa
8. KANADA,    Kvebek, 37 rue des Francaiscains, konzul Evgenije Korivo.
Monteral,    konzul Andrija Daglas Gerd.
Toronto,    58 King Street East, konzul pukovnik Noel G. L.Marsal
Halifaks,    konzul g. Fred Pirson.
9. NORVEŠKA,    Hristijanija (Oslo), gen konzul Hugo Movinkel.
10. FRANCUSKA,    Bordo, 9 Cours de Guorgues, konzul Sarl Dipi
Marselj,    Cours du prado, gen konzul Anri Lucati, konzul Moris Lucati, vice konzul Konte Anri Deplas i v.d. sekretari A. Rajnvan i poručnik Đoko Vuković.
Nica,    Avenue Depoilly 3, gen konzul Sergije Kansin.
Pariz,    rue des Mathurins 23 (telephone louvre 39.00), gen konzul Rene Leturner.
Avr,    rue Fontenelle, konzul Šarl Žakmen.
11. HOLANDIJA,    Amsterdam, gen konzul H. Mandes de Kosta.
12. ŠVAJCARSKA,    Ženeva, 36 rue de Condolle, gen konzul dr Ivo Jovićević i v.d. sekretari dr Jovo Vukić i dr Vasilije Popović.
13. ŠVEDSKA,    Stokholm, gen konzul Aksel Teofron Sandberg.
14. ŠPANIJA,    Madrid, Calle de Almagro 20, gen konzul Edmondo Grener.

Istorija crnogorskijeh diplomatskih veza sa svijetom okončala se paradoksom - nastavljanjem diplomatske komunikacije preko zvaničnijeh predstavnika iako su njihove zemlje, mada ne sve, versajskim diktatom izbrisale Crnu Goru kao samostalnu, suverenu i međunarodno priznatu državu.

Odštampaj stranicu