|
|
Ambasador
VELIKE SRBIJE i "male - malecke" Crne Gore
Mr. Alexander Downer, ministar inostranih poslova Australije, četvrtog
maja dovede četu
od 45 diplomate iz Kanbere u Darwin da ih upozna sa drugačijom
Australijom ili kako on kaže: "It is about getting the
representatives of 45 foreign countries who are based in Canberra to
understand that Australia isn't just Canberra."
Ambasador Srbije i Crne Gore, gospodin Milivoje Glišić istoga dana
popodne odvoji se od te diplomatske čete da posjeti svoje Srbe
Darwin-a.
Srbi Darwin-a u naselju Malak imaju veliku salu - prostoriju i malu crkvu.
"Našeg" ambasadora doveze Žika (Živorad) Ilić, koji je
ujedno i predsjednik svih Srba Darwina. Ja, Veljko Ilić - Crnogorac,
bio sam pozvan da prisustvujem toj svečanosti, jer je "on bre i
ambasador moje Crne Gore". Prihvatih poziv uz obećanje mojoj ženi
da neću praviti nikakve probleme, da neću provocirati kao prvi
put kad sam bio i kad me je na istom mjestu jedan Makedonac pitao za sliku
na zidu “ko je to sa bradom i velikom lulom?” Kad sam rekao uz šalu
da je taj najviše ubio Makedonaca i Crnogoraca, zamalo ne izbi kavga.
Htio, taj Makedonac, da skine sliku, nije znao da je to slika đenerala
Draže, ili kako ga Srbi iz milja zovu Čiča.
Kao što rekoh, dođe "naš" ambasador. Žika ga predstavi,
rukovasmo se, nijesmo se ljubili, posjedasmo na terasu nas nekolicina, dva
Makedonca, jedan Srbin, ja - Crnogorac i jedan Rom kojega smo uvijek zvali
"iz milošte" Cigo. Žiko ode u salu da vidi šta žene rade i
je li Neđo (zamjenik) ispekao prase.
Ja sjedoh sa lijeve strane
ambasadora.
Pitah ga kako je putovao – reče dobro i da sjutra idu da vide
čuveni nacionalni park Kakadu. Kažem mu da sam tamo bio puno puta,
ima se šta vidjeti, tu su i crteži na stijenama pećina, stari preko
40 000 godina.
Cigo, koji sjedi preko puta, upada u riječ i pita ambasadora ovako:
"Ej Ti, odakle si? Iz kog si bre mesta iz Srbije?" Pogledah Ciga,
mislim se da li da ga upozorim da se tako ne oslovljava ambasador.
Ne rekoh ništa. Gospodin Glišić reče da je tu iz okoline
Smedereva. Cigo odmah, onako pod uticajem alkohola, poče sa
gospodinom Glišićem da govori romski (ili što bi mi nekad rekli,
bez uvrede, ciganski). Ambasador kaže da nezna taj jezik. Još napomenu
da je tu negdje i Koštuničina vikendica i da je bio u posjetu kod
njega.
Tu "naš" ambasador počinje da "otkriva svoje karte"
– kaže: “…zamislite, ONI hoće da uvedu maternji? Pa hoće
da imaju ambasadore u Rimu, Londonu, Briselu (tu malo pomiješa gradove)
pa ta MALA, MALECKA Crna Gora sa (tu ga pripomogah i kazah) 13812
kvadratnih km, i ima obalu, po njemu oko 200km. Napomenu i ono 5%, nekih
troškova. Tu ga prekidoše, dolaze drugi, upoznaju se pri čemu se
sve zaliva viskijem.
Neko mu napomenu da sam ja Crnogorac, možda je pomislio da sam, pošto ne
reagujem za maternji, pa ono: MALA, pa ono još manje od male - MALECKA),
kao neki od onih koje je sreo u sidnejskom “Njegošu” kada je
“Gorski venac na japanskom predao Japancima”.
Dalje reče da ima neki Mihailo Mandić koji ga je mnogo
kritikovao na SBS-u. Napomenu kako oni onamo u vladi Crnogorci neće
da sarađuju - radilo se o nekom projektu za "smeće" u
Crnoj Gori i nekom biznismenu Grboviću.
Pređosmo u salu, došao i gradonačelnik Darwina, gospodin Peter
Adamson sa njegovom ženom, pozvali i člana opozicije za naselje
Malak. Nijesu pozvali člana parlamenta koji je u današnjoj vladi. Došlo
oko 30, sala poluprazna, iza ambasadora srpska zastava, na zidu do kuhinje
slika đenerala Draže sa lulom, onda na zidove slike nekoliko
manastira iz Srbije, ništa nema iz malecke Crne Gore, čak ni
sliku "srpskog Lovćena" nijesu stavili. U sali nije bilo više
od šestoro (uključujući ambasadora) koji su se rodili u zemlji
Srbiji - ostali su bili iz Bosne i Hercegovine, nekoliko iz Makedonije (dva
Makedonca i jedna Makedonka) i dvoje iz Hrvatske. Bile su i nekolike žene
Australke, udate za ovdašnje Srbe, uključujući i ženu
predsjednika Srba Darwina, koja je Australka. Od "jadnih" mojih
iz Crne Gore bio sam ja, bile su i dvije žene koje su rođene u Crnoj
Gori i sada se još uvijek kažu da su "srpkinje iz Crne naše".
U neko doba ustade Žika, predsjednik, i reče: "Sada će vam
Ambasador održati govor, a poslije možete postavljati pitanja.
Pred
ambasadorom flaše rakije, viskija, piva, a tu je i flaša vina.
Neke žene komentarišu “izgleda da se on nacugao”.
Poče da priča:
"Draga braćo i sestre Srbi (ne pominje Crnogorce ni ostale
nacionalne manjine u "građanskoj državi SiCG". Kaže
on, naš vladika Milutin kaže i danas se može reći: Hristos se rodi,
odmah se ispravi i reče: Hristos Vaskrse! Poneko odgovori sa Vaistinu
Vaskrse. Pomislih namah kako ovo nije moj ambasador.
Odmah poče o religiji...
Reče on dalje da se nije bavio diplomatijom (što je bilo više nego
očito), kaže da se bavio novinarstvom 40 godina. Pričao nam je
o Vizantiji, Svetom Savi, manastiru Mileševu, pričao nam je o
freskama, o srpskoj i grčkoj kulturi. Reče kako ne trebaju
Srbima Sjedinjene evropske države, prije će Srbi ući u
Sjedinjene američke države - oduži govor “naš” ambasador.
Poče
poneko da kašljuca, on pomalo kašlje, neko reče da popije neku tekućinu,
on popi piva i nastavi.
Kad ambasador završi govor sjede, zapljeskaše neki sa malim
zakašnjenjem.
Pitanje prvo postavi Srpkinja iz Crne Gore - Stojanka: “Znate li koliko
su nam oni srušili i zapalili crkava i manastira na Kosovu?
Ambasador kaže
da tačnu cifru nezna, ali poče da priča i priča...
Drugo pitanje postavi Desa - Srpkinja iz BiH koja upita kako se može
glasati na ovim presjedničkim izborima u Srbiji?
Ambasador reče
“ako vam se isplati da platite 2000 dolara i da dođete u
Kanberu da glasate možete dati svoj glas kome želite.
Pomislih ja, Deso ti si državljanka BiH i ne možeš da glasaš za one u
Srbiji. Uzdržah se i ne "žvaknuh nijednu."
Onda večerasmo, Srbi spremili svinjsko pečenje tu ima fine
salate i kolača, prava domaćinska atmosfera, tu se nema šta
prigovoriti.
Ambasador se osjeća umornim, jer se na ovoj tropskoj klimi treba
paziti jakih pića. Tu je bilo malo i muzike - Žikino kolo. Ja oko
8.30 minuta napustih "veselje", platih moju i ženinu večeru
30 dolara. Žena me pohvali da sam se dobro ponašao i da prvi put ne
spomenu tu" malecku" Crnu Goru, kako je ambasador Glišić
naziva.
Sjutradan, član uprave Srba Momo kaže da nijesu trebali da mi uzmu
dolare, jer je večera bila svakome besplatna jedino izgleda ne i za
mene - Crnogorca iz Crne Gore.
Eto tako je to bilo na dočeku PRVOG AMBASADORA SRBIJE I CRNE GORE u
Darwinu, četvrtog maja 2004. godine
Dragi čitaoci našeg web site, nemojte me pogrešno shvatiti i
misliti da ja imam nešto protiv srbovanja gospodina Glišića. Ne, on
je prvi ambasador iz naših (kako jedan novinar kaže) "usranih"
zemalja Balkana kojega sam ikada vidio.
Razočarao je ne samo mene nego i njegove Srbe, koji drugi dan poslije
ovog događaja kažu:
"Ala se Ambasador nacugao, nismo (kažu oni na srpskom) ga NIŠTA
razumeli". Pitaju me o čemu je on pričao? Znaju da ja ne
pijem ima ta zeman, pa valjda sam nešto razumio šta je pričao. Zašto
ambasador priča o religiji - tom opijumu za nepismene? Bože kakva
vremena dođoše! Da li on zna da u "njegovoj" državi koju
predstavlja žive, pored njegovih voljenih Srba i Crnogorci i Albanci i
Hrvati i Bosnjaci i Romi i Mađari i mnogi
drugi. Ne mora ih spominjati sve po imenu, ali je mogao reći ono uopšteno:
Građani države Srbije i Crne Gore i vaši prijatelji koji su došli
na ovu finu svečanost da vide ambasadora.
Kažu svi, uključujući i mene da je to bruka i sramota.
Moje lično mišljenje je da on ne može biti ambasador Crnogorcima.
On zna zbog čega. Čestitam mu što je punokrvni Srbin i zastupa
interese samo Srba iz Srbije.
ON, gospodo, je ambasador države koja jedina u svijetu: NEMA svoje
zastave, NEMA svoje himne, NEZNAJU KOJE SU JOJ GRANICE, NEMA zajedničku
valutu, NJEN AMBASADOR NEZNA koja je to plavetna boja?
NJEN
AMBASADOR PONIŽAVA SVE ŠTO JE CRNOGORSKO.
ZAVRŠIO diplomatsku
AMFILOHIJEVU ŠKOLU, a svi znaju kakvo je zlo Amfilohijje donio Crnoj Gori
za poslednju deceniju i nešto više.
Veljko B.Ilic, Darwin
(2004)
PS
Ukazom tadašnjeg jugoslovenskog predsednika
Vojislava Koštunice
postavljen je, 21. avgusta 2002. godine, na dužnost izvanrednog i opunomoćenog
ambasadora SR Jugoslavije u Australiji, gde je ostao do 3. februara 2009.
Milivoje Glišić
preminuo je u 74. godini posle duže i teške bolesti 2017. godine.
 Odštampaj stranicu
|
|
