APEL CRNOGORSKIM GRAĐANIMA
Suočen s nemilim scenama buđenja klerofašizma u Crnoj Gori, uoči
pravoslavnoga Božića uputio sam apel građanima Crne Gore svih
vjera i nacija da prozru i odbace opasne političke igre
velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i
njihovih sljedbenika, da se okrenu sebi i svojem i da ne dozvole
da im paganski žreci mržnje pomute svijest i naćeraju ih da se
odreknu svoje zemlje i svojega identiteta. Danas, nakon što je
strategija uništenja Crne Gore dobila novu formu,
transformirajući se u lažne crkvene litije iza kojih stoji goli
politički interes razura našega identiteta i duhovnosti, obraćam
se posebno svim snagama koje baštine i njeguju vrijednosti
multikulturalnosti, antifašizma, sekularizma i građanskoga
ustrojstva države.
Zabrinut pred galopirajućim navalama klerikalizma, čiji fariseji,
vuci u ovčijim kožama, danas lamentiraju nad tobože ugroženim
svetinjama pripremajući zapravo teren za konačni nestanak Crne
Gore, njeno utapanje u dugo sanjanu Veliku Srbiju, onom
progresivnom i nadam se većinskom dijelu crnogorskoga društva,
slijedeći Hristove riječi, poručujem: „Budite mudri kao zmije i
bezazleni kao golubovi!“
Jer ovo danas u Crnoj Gori nije nikakva etnička ili vjerska
čegrst, kakvom bi je htjeli prikazati lažni pastiri, ovo je
sudbinska bitka za vrijednosti. Nema danas u Crnoj Gori
nijednoga pravoslavnoga bratstva u kojem nema i onih koji sebe
nacionalno određuju kao Crnogorce i onih koji su u potonje tri
decenije riješili postati Srbi, stoga ova raspra nema etnički
predznak. Njen je puni smisao zapravo u pitanju: kakve
vrijednosti danas, u XXI stoljeću, baštinimo!?
Ako je Amfilohije Radović suvereno pokazao da je jedina
ličnost s kojom se može duhovno i politički identifikovati onaj
nacionalni korpus koji je u periodu od 10 godina utrostručio
svoje procentualno prisustvo u ukupnoj crnogorskoj populaciji,
vajkajući se na vlastitu ugroženost, onda s tugom i śetom moram
konstatovati da zastrašujuće veliki broj crnogorskih građana
baštini vrijednosti za koje smo vjerovali da su poražene u
Drugome svjetskom ratu. Ne treba čovjeku mnogo truda da potraži
ili da se priśeti Amfilohijevih izjava u kojima sve što je Drugo,
sve što se ne uklapa u njegov kleronacionalistički koncept,
naziva
najpogrdnijim imenima. Za njega su Crnogorci Đilasova kopilad
oboljela od brozomore, Jevreji uzročnik svih zemaljskih opačina,
islam lažna vjera, a islamski vjernici lažni ljudi, za njega je
zapadna Evropa utemeljena na sekularizmu i prosvijećenosti
đavolji nakot, a pripadnici manjina pakleni smrad i sl. Niđe se
kristalnije kao u vrijednosnim sudovima Amfilohija Radovića
danas u svijetu ne mogu prepoznati neofašistički stavovi. Stoga,
svi oni koji danas hrle za njim i njegovim „zlatoustim“,
lažljivim farisejima, identifikuju se upravo s ideologijom koja
je najveća pošast ljudske civilizacije. Znam da među tim ljudima
koji ovih dana slijede njegove litije ima mnogo onih koji su
prevareni i zavedeni, koji su izmanipulirani njegovim paganskim
radnjama kojima im ućeruje strah u kosti i pokornost i vjerujem
da će se suočeni s njegovim mrzilačkim
porukama i namjerama, avizati i napuštiti tu vražju rabotu.
Crna Gora ne smije biti zatočnik klerofašizma i ksonofobije! Taj
stav dugujemo i našim časnim precima koji su se vjekovima borili
za najveći ljudski ideal, slobodu, i našim potomcima kojima ne
smijemo ostaviti mrak srednjega vijeka i vonj mržnje u nasljeđe,
već modernu, slobodnu, prosvijećenu i civilizovanu zemlju!
Nije se čuditi zašto je ovaj talas pažljivo planirane i
tempirane destrukcije prema Crnoj Gori pokrenut zbog Zakona o
slobodi vjeroispovijesti. Već u njegovu naslovu dva su pojma od
čijega se spomena klerofašisti plaše kao đavo od krsta. Prvi
pojam je zakon, jer njihovi pastiri hule čak i na svete zakone
pravoslavlja, poput kanona koji nalažu poštovanje civilne vlasti,
a na pomisao da bi njihov nelegalni status države u državi mogao
biti regulisan zakonom, spremni su na sve. Ideja da bi za
nelegalno stečenu imovinu po tome zakonu morali pokazati dokaz o
vlasništvu, za njih je nezamisliva, iako je riječ o jednoj od
temeljnih pravnih tečevina savremene civilizacije. Drugi njima
mrski pojam iz naslova zakona je sloboda, jer njihova mračna
učenja ne priznaju taj sveti pojam, osobito ne kad se on odnosi
i na druge. Sloboda vjeroispovijesti koju bi
oni ozakonili, što i sami poručuju, značila bi da njihova
vjerska ustanova dobije status državne, svima drugima, pa i
državi, nadređene. Samo u takvoj neslobodi ostvarili bi njihovi
žreci ideal utamničenja Crne Gore i svih njenih građana u guste
magle srednjega vijeka, mržnje i zla, koje potpiruju i prizivaju!
Zato pozivam sve građane Crne Gore, a posebno ustanove i
pojedince koji su bili perjanica epohalnoga civilizacijskog
pokreta koji je prije 14 godina urodio plodom obnove crnogorske
nezavisnosti i približavanja Crne Gore prosvijećenome i
modernome svijetu, da zaborave sve političke i druge razmirice i
da se okupe u odbranu svetih vrijednosti antifašizma,
sekularizma, multikulturalnosti i istinske društvene
emancipacije Crne Gore! Pozivam i one na vlasti i one u
opoziciji, a osobito one koji su sanjali obnovu crnogorske
nezavisnosti kad je to bilo najteže, a danas s mnogo prava
prigovaraju na brojne unutrašnje negativne tendencije i procese,
da sve dnevnopolitičke razlike ostave po strani jer opstanak
Crne Gore amanet je koji
moramo ostvariti za dobrobit svih!
Na njihove kletve odgovorimo složnim stavom da sa svojom zemljom
i njenim vrijednostima nema trgovine. Na njihovu mržnju
odgovorimo ljubavlju prema svojoj zemlji. Na njihovu destrukciju
odgovorimo stvaranjem i čuvanjem vrijednosti.
Budimo mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi!
Akademik Milorad Nikčević
