Lijep prilog sa Admiralom Bokeljske mornarice i bivsim ambasadorom Crne Gore u Vatikanu i Italiji Antonom Tonijem Sbutegom napravili su prijatelji iz Crnogorsko-Njemačkog udruzenja Montekeln. Obzirom da smo i mi bili neka vrsta spone u njihovom projektu to sa zadovoljstvom prenosimo prilog objavljen na njihovom sajtu gdje mozete naći i vise fotografija uz prilozeni tekst.
Čestitke Emiri Ličini i udruzenju Montekeln na lijepoj saradnji.








Bivši Ambasador Crne Gore u Vatikanu i Italiji, Admiral Bokeljške mornarice, Anton Sbutega za naše udruženje o Korona virusu


Pandemije su se ciklično javljale tokom cijele istorije, najčešće kuge i kolere, sa dramatičnim posljedicama. Najveća pandemija je bila španska gripa prije jednog vijeka koja je, prema nepotpunim podacima, zarazila oko 500 miliona osoba, četvrtinu tadašnje svjetske populacije a izazvala je oko 50 miliona mrtvih. Pojavila se u zadnjoj godini Prvog svjetskog rata i brzo se prenosila medju vojnicima i iscrpljenim civilima, a higijenske i medicinske mjere su bile na daleko nižem nivou nego danas.
Pandemija korona virusa je sve iznenadila brzinom širenja, ali je savremeni svijet neuporedivo bolje pripremljen u svakom pogledu da joj se suprostavi, a ovaj virus je znatno manje letalan od onoga španske gripe. Države u kojima se pandemije prvo pojavila, poput Kine i Italije, su prošle i još prolaze dramatične situacije, ali su i prve preduzele odlučne mjere u njenom suzbijanju koje već daju rezultate i postale su uzor za druge. Živimo u globaliziranom svijetu, ali ne postoji globalna vlada, već svaka država odlučuje za sebe; tako su razne države reagovale na različite načine, sa različitom efikasnošću.
Osnovno je spriječiti širenje virusa, samodisciplina, izolacija, higijena. Kako se često ova situacija poredi sa svjetskim ratom, jer su u velikom dijelu svijeta zavedene vanredne mjere, ograničene neke slobode gradjana, blokiran veliki dio privrede i praktično sva javna dešavanja, mislim da je to poredjenje pretjerano. Biti neko vrijeme izoliran u stanu, nije zaista isto kao ići na front, biti izložen bombardovanju i drugim ratnim užasima. Osim toga, danas imamo savremena sredstva komunikacije, televiziju, kompjutere, pametne telefone, pa je izolacija samo djelimična.
Prognoze o trajanju pandemije su različite i teško je sagledati njene posljedice, ne samo medicinske, već ekonomske, socijalne i političke. Sigurno je da je pandemija već izazvala globalnu ekonomsku recesiju, a njeno trajanje i dubina će zavisiti od njenog trajanja. Da bi se svijet i pojedine države oporavili od toga nužno je razviti nove instrumente i strategije medjunarodne saradnje.
Crna Gora je preduzela potrebne mjere još prije nego su se prvi slučajevi korona virusa pojavili u njoj i može se ocijeniti da one dobro funkcionišu, bolje nego u nekim znatno razvijenijim državama. Zbog toga se možemo nadati da će širenje virusa biti zaustavljeno i da će naš sanitarni sistem uspješno izdržati ovaj veliki izazov.
Naravno, ekonomske i socijalne posljedice će biti veoma ozbiljne, posebno zato što je turizam, koji će biti naročito pogodjen, najvažnija grana privrede sa oko 25 % učešća u BDP. Zato je bitno da se elaborira strategija ekonomskih i socijalnih mjera koja će pomoći privrednicima i stanovništvu da prebrode krizu i da iz nje izadju sa što manje štete i što brže.
Pored ostalog, iz ove krize možemo izvući pouku da je za rješavanje ovako dramatičnih problema bitna solidarnost i prevazilaženje uobičajenih političkih, socijalnih, vjerskih, etničkih i drugih nesporazuma i sukoba, jer problem je zajednički i potrebna su i zajednička rješenja, u korist svih. Uostalom, Crna Gora, je prošla u zadnje četiri decenije kroz znatno dramatičnije dogadjaje; zemljotres 1979, ekonomsku i političku krizu koja je dovela do raspada Jugoslavije, ratove, ekonomske sankcije i izolaciju od medjunarodne zajednice, svjetsku ekonomsku krizu 2008, pa vjerujem da su njeni gradjani razvili psihološka anti tijela na krizne situacije.
Za Crnu Goru se kaže da je država u tranziciji prema efikasnom društvu zasnovanom na liberalnoj demokratiji, pravima čovjeka, tržišnoj ekonomiji, koje će definitivno biti integrisana u EU. No, danas je cijeli svijet u tranziciji, iako nema još jasno definisane ciljeve i strategije prevazilaženja brojnih postojećih globalnih problema i uspostavljanja poremećene ravnoteže. Nadam se da će iskustvo pandemije pomoći da se oni formulišu.
Iako je situacija u Italiji posebno dramatična ja je sa porodicom dobro podnosim. Mi smo se dobro organizovali, par dana prije uvodjenja zabrane kretanja, preselili smo se iz Rima ( gdje provodim jedan dio godine) u jednu kuću u okolini, koja je usamljena i ima veliki vrt. Tu sam sa suprugom, kćerkom, zetom i dvoje unučadi, Sarom od 6 i Masimom od 3 godine. Druga kćerka je ostala u Rimu zbog važnog posla, a sin sa porodicom živi u Los Angelesu. Sa njima, kao i sa dijelom porodice i prijateljima u Crnoj Gori i drugim zemljama održavano stalne veze. Unuci nam unose veselje i dinamiku, a moj je zadatak, pored pranja sudja, da im budem učitelj, da sa njima crtam, da im pričam priče.
To je jako zabavno. Tako ja i Sara svakodnevno pravimo kućne novine, a svi zajedno improvizujemo scenske prikaze bajki. Danas smo prikazivali Crvenkapicu u kojoj sam igrao vuka. Ja osim toga pišem jednu knjigu, slikam, čitam, gledam filmove, održavam kondiciju trčanjem i gimnastikom. Za kulturni dodatak Pobjede koji izlazi subotom pišem članke, a angažovan sam u Radnoj grupi Ministarstva kulture koja je prije par dana izradila i predala Nominacioni dosje sa upis Bokeljske mornarice Kotor, čiji sam admiral, na Reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Pored toga angažovan sam u upravi Festivala Kotor art i zajedno pjanistom Ratimirom Martinovićem i drugima radim na mjerama da se Festival prilagodi ovoj vanrednoj situaciji i da svoj umjetnički doprinos na novi način.
Posebna mi je moralna satisfakcije što su moje troje djece angažovani na razne načine u borbi sa pandemijom. Sin Krsto već godinama rukovodi timom stručnjaka u jednoj prestižnoj laboratoriji u Los Angelesu koja se bavi traženjem lijeka protiv raka i drugih teških bolesti. Oni su sada preorijentisani na traženje lijeka od korona virusa. Kćerka Ana radi u drugoj najvećoj svjetskoj farmaceutskoj kompaniji „Novartis“ koja je takodje angažovana na tom polju. Kćerka Olga koja radi u najvećoj italijanskoj kompaniji ENEL se bavi projektom kako da ova energetska kompanija pomogne u prevazilaženju krize izazvane pandemijom.
Dakle, mi smo se dobro organizovali u ovoj vanrednoj situaciju, nije nam nimalo dosadno, i svako na svoj način pokušava da pruži svoj doprinos. Budućnost je uvijek neizvjesna, ali ona se stvara u sadašnjosti i svako treba da učini ono što može. Krize su periodi kada je nužno da svi nadju u sebi hrabrosti i energije i iskoriste svoje potencijale za lično, porodično i opšte dobro. Kada je u pitanju ono što ne zavisi od nas, trebamo imati nade, a oni koji su vjernici, poput mene i moje porodice, povjerenja u Božju pomoć.

Anton Sbutega