Vrijeme će pokazati da li će ikada priznati kulturni genocid nad crnogorskim narodom, kao što je Kanada priznala na indogenenim narodom. Da li će ikada odstupiti od srpske šovinističke ideologije, sa kojom narušavaju komšijske odnose, ne samo sa državom Crnom Gorom, nego i sa ostalim državama iz okruženja?

 

Piše: Tijana Lopičić

Genocid, termin koji nas uvijek asocira na krvoproliće, jer se radi o namjeri da se u potpunosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska zajednica. No nekad, isti cilj je moguće realizovati i bez ispaljenog metka, kada se intenzivnom propagandom vrši kulturni genocid. Da, Crna Gora je žrtva kulturnog genocida, koji, nažalost uspješno realiziju srpske organizacije i političke partije, kao i Crkva Srbije, pod rukovodstvom države Srbije.

Kulturni genocid ili kulturocid stvara „zločine koje za posljedicu imaju nestanak ili uklanjanje svih ili određenih elemenata kulture na nekom području (grad, regija, država i sl.). Takođe, koristiti se za „kulturnu“ komponentu genocida i etničkog čišćenja, ili masovno i sistematsko uništavanje kulturnih spomenika, tekstova vezanih uz određenu etničku ili religijsku skupinu.“

Ovaj vid kulturnog genocida se nad Crnom Gorom, odnosno nad crnogorskim narodom, zvanično počeo sprovoditi od 1844. godine. Realizovalo se u skladu sa tajnim srpskim političkim planom „Načertanije“ Ilije Garašanina. Nažalost, sprovodi se i danas, kada je crnogorska kulturna baština Crne Gore predata u ruke druge države, jednim protivustavnim Temeljnim ugovorom.

Istorijski gledano, kulturocid se prvenstveno vršio preko sekretara dinastije Petrović-Njegoš, kao i preko mnogobrojnih učitelja i sveštenih lica,  koji su dolazili sa jasnim ingerencima. Kako je preko obrazovnog sistema najlakše ostvariti željeni plan, poznato je da je Ilija Garašanin, koristio svaku priliku da pošalje knjige koje su doprinosile realizaciji posrbljavanja Crnogoraca, a ne one koje je, zapravo, tražila Crna Gora.  Tako je i jedna od mnogobrojih pošiljki, koja je imala 5 sanduka knjiga, stigla u Kotor, a ista je bila adresirana na gospodina Stefana Bjelobrkovića sa sljedećim sadržajem: “Istorija srpskij” prostrani 100 komada; “Istorija srpskij” kratki 100 komada; “Srbljaka” 2 komada i 20 crkveni knjiga. Polako ali sigurno, na našim prostorima su zagospodarili: srpski mitovi i kultovi, mnogobrojni falsifikati sprovođeni od strane sekretara, pa čak i uništavanje crnogorskog jezika reformom Vuka Karadžića.  Karadžić je  sve osobenosti crnogorskog jezika tretirao kao arhaizme i dijalektizme u okviru srpskog jezika.

No, do eskalacije je došlo 1918. godine, kada je Srbija napala Crnu Goru, zajedno sa dijelom posrbljenih Crnogoraca, nad kojima su prethodno uspješno izvršili kulturocid. Samo takve žtve mogu se odreći i mrzjeti ono što oni zapravo identitetski jesu, te ubijati sopstveni narod. A ubijeno je preko 3000 ljudi među kojima su bili žene i djeca. Spaljeno je preko 5 000 crnogorskih domova. Napravljeni su monstruozni zločini, a jedan od takvih je i spaljivanje porodice Zvicer. Da, pokušali su i da zakopaju mošti crnogorskih svetitelja, koje danas, vjerovali ili ne, Crkva Srbije prisvaja kao svoje. Koliko su zapravo (ne)poštovali naše velike crnogorske svetitelje, o tome najbolje svjedoče njihovi crkveni kalendari prije 1997. godine, u kojima su obilježavani crnom bojom, koja nije svojstvena velikim svetiteljima. Crna Gora je doživjela okupaciju i aneksiju, a sa zločinom Pariške mirovne konferencije 1919. godine, Crnogorci su prestali, pravno,  da postoje.

No, iako je pravno nestalo crnogorsko ime, slobodarski duh je nastavio da živi, i ponovo je obnovljeno poslije II svjetskog rata. Potom je 2006. godine vraćena i država Crna Gora, ona koja baštini hiljadugodišnju istoriju. Ipak, 16. godina kasnije, pod istom srpskom šovinističkom i fašističkom ideologijom smo na pragu nove 1918. godine. Ovog puta kao žrtve hibridnog rata, od kojih je jedan element – kulturni genocid. Otimanjem crnogorske kulturne baštine –  otimanjem tekovina naših predaka, po ko zna koji put, pokušavaju iznova ubiti crnogorski identitet. Napravili su i korak dalje, te prisvajanjem crnogorskih groblja, kao najveći negatari svega crnogorskog, vrše posrbljavanje naših slavnih crnogorskih predaka. Očigledna je đavola namjera Crkve Srbije koju moramo zasutaviti pravnim mehanizmima.

Vrijeme će pokazati da li će ikada priznati kulturni genocid nad crnogorskim narodom, kao što je Kanada priznala na indogenenim narodom. Da li će ikada odstupiti od srpske šovinističke ideologije, sa kojom narušavaju komšijske odnose, ne samo sa državom Crnom Gorom, nego i sa ostalim državama iz okruženja? Na kraju, ostaje nada da će se EU i USA direktno umiješati, jer zbog malicioznih projekata vlade kojom rukovodi Dritan Abazović, a navodno podržavaju EU integracije, mi nemamo funkcionalne institucije da riješe enormni problem koji je protivzakonito Abazović izazvao. Ne žmurite, sklonite im ruke od Crne Gore, prije nego se zlokobna istorija ponovi!   

izvor: aktuelno.me