Vjerujem da kao osoba na pragu devete decenije, kao osoba koja je cio svoj radni i životni vijek posvetila afirmaciji Crne Gore i njezinih vrijednosti, kao osoba koja potiče iz porodice koja je generacijama ugrađivala sebe u crnogorsko slobodarstvo itd. imam pravo uzurpirati crnogorski medijski prostor još jednim javljanjem. Konačno, ovo javljanje doživljavam i kao obavezu.

Pogodila me, naime, vijest da je u Piperima, iznad Podgorice, počinjen vandalski čin u kome je srušen spomenik onima koji su uskrsli Crnu Goru. Taj vandalski čin rušenja spomenika zapravo je simboličko rušenje Crne Gore, one slobodarske Crne Gore koja je 1941. ustala protiv fašističkoga jarma, one slobodarske Crne Gore koja se oprla karađorđevićevskome dvoipodecenijskom unižavanju, i ove slobodarske Crne Gore koja počiva na antifašizmu, slobodarstvu, jednakosti građana.

Relevantne institucije reagovale su, reklo bi se, adekvatno i obećale da će uhvatiti vinovnike toga gnusnoga čina. Pogodila me vijest da je jedna nastavnica fizičkoga vaspitanja u podgoričkoj osnovnoj školi, umjesto da razvija zdrav duh kod učenika, ubijala duh tih istih učenika servirajući im pod krovom državne ustanove antidržavnu ideologiju, fašizam, pa i nacizam koji srpstvo i velikosrpstvo pretpostavlja svemu drugome. Moglo bi se reći da je odgovor upave škole i Ministarstva prosvjete bio adekvatan. Kaže se da je nastavnica dobila otkaz.

Da su navedene dvije vijesti bez presedana u Crnoj Gori, kao što su bez presedana u svim normalnim evropskim državama, odista bi se s pravom reklo da je Država adekvatno reagovala. Međutim, daleko je to od stvarnosti. U Crnoj Gori je rat – iako ne pucaju puške! To što je crnogorska vlast, državni činovnici i dobar dio mrtve inteligencije zabio glavu pod krilo da ne gleda, to ne mijenja istinu da je četnička ofanziva u Crnoj Gori uzela više maha no joj se smjelo dopuštiti! Ako nijesu uspjeli dići spomenik Puniši Račiću prije koju godinu, reinkarnirali su ga u brojnim političarima u Crnogorskoj skupštini!
 

Ako nijesu uspjeli dići spomenik Pavlu Đurišiću, delegirali su njegova vojvodu za narodnoga poslanika! U Crnoj Gori stvorena je društvena klima u kojoj je izgleda legitimno da se parlamentarna politička partija bori za nestanak sopstvene države! Stvorena je klima u kojoj je legitimno afirmisati fašistički pokret i narodne izdajnike koji su klali svoje sugrađane samo zato što nijesu htjeli izdati svoju domovinu!
 

U Crnoj Gori za demokratiju se tobože bori jedan bradati satanista koji je posvetio svakojega popa koji je u Drugom svjetskom ratu okrvavio ruke nad nedužnim patriotima, pa čak i onima koji su ispovijedali istu vjeru. U državi u kojoj postoje političke partije čiji program podrazumijeva nestanak te države i naroda koji ju je kroz vjekove stvarao ne može izazivati čuđenje rušenje spomenika onima koji su stvorili tu državu niti pojavu takvih skarednosti kao što je širenje mrzilačke ideologije među đacima. I jedno i drugo prirodna su posljedica te klime.
 

Današnja vlast u Crnoj Gori pokazala se svojevremeno sposobnom obnoviti u krvi izgubljenu crnogorsku državnost. U periodu nakon obnove ta se ista vlast u mnogočemu pokazala nesposobnom da tu državnost iznutra uredi. U periodu nakon obnove državnosti devastirane su crnogorske svetinje. Iako je Tužilaštvo počesto više no blagonaklono bilo nastrojeno prema najvećem neprijatelju i sijaču mržnje u Crnoj Gori od Vojislavljevića naovamo, Amfilohiju Radoviću, ipak su postojale i neke sudske odluke, poput one o uklanjanju „crkve na Rumiji“ koja je zabila nož u multivjerski sklad podrumijskoga kraja i uništila praistorijsku svetinju.

Ova vlast pokazala se nesposobnom da te odluke sprovede u djelo i da mu se suprotstavi. Crnogorska vlast svjesno je prihvatala očitoga trojanskog konja kad je finansirala raznorazna manjinska srpska udruženja koja za cilj nijesu imala ništa drugo no asimilaciju Crne Gore i pripisivanje njezine baštine srpskome korpusu. Svako malo mediji su puni priče o reformi obrazovanja, na svim nivoima, ali ta reforma očito nije obuhvatila nereformisane profašističke i četničke glave u crnogorskom obrazovnom sistemu. Slučaj podgoričke nastavnice svakako nije usamljen. To bolje od mene znaju oni što žive u Crnoj Gori i što mi svaki put kad dođem ispričaju poneki novi slučaj negiranja crnogorske države pod državnim krovom i od ljudi koji rade u državnim ustanovama. Trebaju li takve glave da sprovode reformu? Bi li te glave u kojoj drugoj evropskoj zemlji mogle ubjeđivati omladinu da je zemlja u kojoj žive tuđa prćija? Bi li im takvo što uopšte palo na pamet?

Da budem jasan. Ako sam rekao da crnogorska vlast nije pokazala sposobnost da se suprotstavi novim četničkim brigadama po Crnoj Gori koje više ne idu s kokardom no se s čiča Dražom na srcu bore za tobožnji ulazak u Evropu, nijesam mislio da na crnogorskoj političkoj sceni postoji trenutno neko drugi ko bi je mogao izbaviti od pošasti koja ju je snašla. Ovoj vlasti pripada zasluga za obnovu. Ovoj će vlasti pripasti i odgovornost ukoliko crkovnjaci i lažni demokrati ostvare svoj plan! Uskoro će izbori, a brzo za njima i popis stanovništva. Dok kreatori lažne slike o crnogorskoj tradiciji pokušavaju izmijeniti i prošlost i sadašnjost, državne institucije ne pokazuju nimalo svijesti o ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazi Crna Gora. Od rezultata popisa zavisiće u dobrome dijelu buduća slika Crne Gore. Amfilohije je toga više nego svjestan.

Odgovorni bi se morali zapitati koliko je toga svjesna državna uprava i ko im je povjerio crnogorske građane da Amfilohije od njih čini „stoku jednu grdnu“?! Ne može se očekivati da Evropska unija uredi unutrašnje odnose u Crnoj Gori. Crna Gora je u Evropi. Hoće li prije ili kasnije ući u Uniju manje je važno od činjenice hoće li uspjeti da odbrani i nametne proevropske civilizacijske vrijednosti! Vjerujem da s ovoliko godina i iskustva imam pravo poručiti crnogorskoj vlasti: Ili kuj ili se ne mrči! Čuvajte Crnu Goru. Oni koji je žele uništiti ne biraju sredstva. Iskoristite sva legitimna sredstva da opstane ono što je bio san brojnih generacija u minulome stoljeću. Crna Gora ne smije biti crnomantijaško leglo ljudi zle pameti.