STAV

Crnogorci - narod koji opstaje 

I dok se daleko brojniji narodi bore da dodju do svoje države - kod nas se država bori protiv dijela svog naroda kako bi opstala. Čekamo vodju, a formiranom, zaokruženom narodu vodje ne trebaju. Kao svjesni gradjani svojih i zajedničkih interesa oni djeluju samosvjesno reagujući javno na svaku ozbiljniju nepravdu! Kod nas drugačija priča. Ispred naših očiju čereče nam državu, vraćaju nas u mračni srednji vijek, okupirali nam manastire i srce Crne Gore - Cetinje, oteli nam crkve i groblja i ‘narod’ - šuti!

No da bismo bolje razumjeli zašto nam se dešava ovo čega smo svjedoci, mlako ili skoro nikakvo odupiranje otvorenom urušavanju crnogorskog nacionalnog bića i državnosti Crne Gore moramo se osvrnuti na period naših predaka, a time i našeg porijekla.
Mnogi naši istoričari i intelektualci imali su zapažene osvrte i teze po pitanju nedovršenosti crnogorske nacije. I nije to samo naš problem. Nedovršeni su i ovi što nam uzimaju dušu, ali kao najmanji - lagani smo im zalogaj.
Jedini koji su dobro organizovani i djeluju u svojim ekspanzionističkim namjerama jeste crkva Srbije koja u skladu sa svetosavljem nastoji da osvajanjem što više teritorija proširi svoje carstvo, a time i bogatstvo.  Od 1918. godine, kada su Karadjordjevići masakrirali Crnu Goru i ukinuli njenu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, a nastavili našim raseljavanjem po tek dobijenim teritorijama, prvenstveno Vojvodini, Crnogorci su utonuli u duboki san.
Titova Jugoslavija je Crnogorcima vratila državnost, ali svetosavski kancer je ostao i bilo je samo pitanje kada će metastazirati. U medjuvremenu su dovlačili svoje vojnike i uzgajali paramilitarce iz srpskih zemalja u okruženju, a uz veliku podršku i pojedinih velikih sila kao i naših unutrašnjih izdajnika koji Crnoj Gori nikada nijesu manjkali.

Mala Crna Gora sa neprosvijećenim narodom koji svjetlost doživljava od mantijaških bezbožnika nije ni mogla da preskoči jednu razvojnu stepenicu. 

Uživanje i privilegiju da živimo u emancipovanoj i modernoj Crnoj Gori imali smo priliku da osjetimo sve dok nam se nijesu umiješali vjerni nevjernici uz pomoć i podršku zapadnoga svijeta koji nije shvatao (ili jeste) šta za Crnu Goru znači instaliranje svetosavke vlasti, a na šta su bili spremni i njihovu otvorenu prijetnju saopštio nam je, bez ikakvog uvijanja protojerej stavrofor Velibor Džomić, javno - putem anticrnogorske TV IN4S stavljajući nam do znanja koja je snaga srpskih popova u našoj državi. “Neka svaki odbor ima najmanje pet članova, pa to je preko 3.000 ljudi! To je više nego što broji crnogorska vojska, rekao je Džomić u emisiji “Srpski svijet”.

Dok se računalo na sigurne glasove istinskih Crnogoraca i na njihovu bezrezervnu lojalnost kojima se nije poklanjala nikakva dužna pažnja i ukazivalo povjerenje dotle se dozvolilo raznim uljezima sa bilećkih pašnjaka i kosovskih livada, uručujući im i počasna državljanstva da nam u kratkom periodu uruše sav, prvenstveno školski, sistem. Uhljebili smo i životno obezbijedili crnogorske zlotvore dozvoljavajući im da nam otvoreno ruše državu. I da su jedini ni po jada no im se ne zna broja. 

Dobili smo nazad državu, ali po kojoj cijeni!?

Uz nezapamćenu novčanu i medijsku podršku Srbije nije bilo teško izmanipulisati i kupiti mnoge naše ‘nepotkupljive i moralne’ tzv Crnogorce da stečeno bogatstvo za vrijeme ‘terora’ DPS-a u rekordnom roku dobrano uvećaju. Tu narodnu mješavinu kojoj poštenje ne silazi sa usana razumiju samo njima ravni – civilizovano zaostali i oni željnih vlasti.
Sa narodom koji se ne može pohvaliti svojim IQ i koji je, na žalost, najniži u regionu, promjene se najlakše provode litijašenjem, a bilo bi interesantno provesti i anketu o njihovoj zdravstvenoj i higijenskoj kulturi – liše one manjine koja im se stavila na čelo kolone igrajući uz njihove akorde. Stoga ne treba da čudi što su ‘pobjednici’ lizali zaražene kovčege sa kovidom19, što su padali na zemlju i ljubili pete raznim mantijaškim dodjošima, pedofilima i kriminalcima, ispijali lozovaču i igrali uz taktove južne pruge. Znali su dobitnu kombinaciju i samo je pitanje koliko je sva ta maškarada dio njih samih ili je to bio samo put do vlasti!?

Zašto Crnogorci šute i posmatraju, skoro pa i nezainteresovano, na ovaj kulturološki sunovrat i povratak u mračni period naše istorije govori upravo činjenica da smo još daleko od civilizovano oblikovane nacije.

Dajemo podršku i danima demonstriramo protiv ruske agresije na Ukrajinu što je za svaku pohvalu, ali ne sklanjajmo sa uma da nam crkva Srbije popuje u našem manastiru cijeli jedan vijek i da im ni dlaka sa glave ne fali. Sto godina okupacije crkve Srbije dovelo je do stokholmskog sindroma – Crnogorci su se ‘navikli i zaljubili u svoje okupatore’. Da li ima te svijesti da se svim posjetiocima Cetinja konstantno ukazuje panoima ili drugim porukama ko nam to sjedi u našem manastiru? Nijesam ni ja u onoj zajedničkoj državi imao tu svijest pa nemam pravo ni ovoj generaciji bilo šta prigovarati, ali vjerujem da raste neka nova mladost koja će znanjem naći načina da osvijesti crnogorski narod i očisti naše dvorište. 

I tako, umjesto da se vežemo za pruženu evropsku ruku, budemo ponosni na naša plemenska porijekla mi smo se vratili i duhom i kulturom u mračnu moralnu bijedu. 

Većina je podržala nezavisnost i umjesto da zaokružimo državu Crnogoraca i ostalih koji u njoj žive, već sjutradan su se oglasile novostvorene manjine tražeći svoj dio kolača uz zajednički slogan ‘mi smo vam(!) dali nezavisnu Crnu Goru’! Sljedovala su im ministarska i direktorska mjesta, a to je bio signal mnogim polu-Crnogorcima da se priklone crkvi Srbije, svojem, po vjeri, zaštitniku. 

Nadu nam pružaju mnogi naši gradjani koji ne žele da upadnu u tu matricu poistovjećivanja vjere i nacije i po tome se Crna izdvaja u regionu.

Da je vječna Crna Gora!

dipl.el.ing. Mihailo Mandić

Sydney, 20.08.23.