dr Nenad Popović

Dr. Komar je u predgovoru napisao 15 recenica, ako izuzmemo jos jednu kojom tehnicki opisuje original knjige. U 4 recenice od tih 15, Dr. Komar upotrebljava pridjev "srpski" u formama: "srpska zemlja", "stare srpske komunitadi", "srpska pravoslavna crkva" i "srpsko-pravoslavne familije", u kontekstu Grblja kao oblasti i Grbljana kao stanovnika te oblasti.

Ako predgovor Dr. Komara posmatramo kao zakljucak istrazivanja originalnog teksta,za ocekivat je da se i tamo pojavljuju iste formulacije u minimum 25 do 30% originalnog teksta kao i u njegovom predgovoru.

Pa da pogledamo zajedno, dragi citaoci www.grbalj.org -a. Libro ot Gerblja mozete naci na sajtu www.rastko.rs u dijelu "Rastko Boka". Ko pogleda originalni tekst , ce vidjet da monah Kiril Samardzic Krivosijanin u naslovu ne pominje nikakvu "malu srpsku zemlju Grbalj". Od 53 citulje, dvije pripadaju Mircanima, a 51 Grbljanima. U 51-oj citulji je 69 osoba iz Grblja sa sredine 18. vijeka, koji su diktirali sadrzaj monahu Kirilu i vodili itekako racuna da mu kazu imena zivihi i umrlih koje monasi treba da pominju u molitvama, titule crkvene i svjetovne onih koji davaoci citulja i priloznici savinskog manastira.

Fakti demantuju Dr. Komara u originalnom tekstu. Niko, ama bas niko od tih 69 Grbljana nije dao monahu Kirili dao da napise npr: "Srbin iz npr Gorovica...." ili "srpski pravoslavni pop..." ili "srpski knez grbaljski ..." ili " Srbin iz stare srpske komunitadi Grblja...". Tacno tako kao sto se stanovnici Grblja u 18.vijeku nijesu nacionalno osjecali Srbima, ovih 69 Grbljana iz 1750-te godine, nijesu monahu Kirilu u tom smislu imali nesto slicno da kazu.

Zakljucak je da u originalnom tekstu "Libro ot Gerblja" iz 1750-te godine ima Dr. Komarovog Srpstva tacno 0%. Ako Dr. Komar ima imalo naucog obraza, trebao bi se debelo postidjeti i zacrvenjet zbog neprelazne ocjene za ovaj njegov rad, ako ga uopste radom mozemo nazvat.

Dr. Komar kao i svi ideolozi Srpstva, manipulise pravoslavnom vjeroispovjescu Grbljana i Crnogoraca uopste. Grbljani su nakon mitropolita Mardarija i njegove unijatske ekskurzije 1638-e godine, nepokolebljivi u vjeri pravoslavnoj. Sebe same, zvali su prosto "hristijani".

Izvanjci su im religiju nazivali "grcki zakon" poput Vuka Karadzica ili Mlecani " grckog, srpskog ili slavenskog ritusa" tj. obreda. Osim pomenutog Vuka kome je sve i svudje na Balkanu bilo srpsko, niko tada nije mijesao pravoslavnu vjeroispovijest koju smo silom nemanjicke drzavne moci primili, sa narodnim imenom. Ni nasi sunarodnici latinske vjere, kao ni oni kasniji turske vjere, nijesu ni Latini iz Lacija, ni Turci iz Anadolije, kao sto ni mi pravoslavci nijesmo Srblji iz Raske ili Sumadije, samo zato sto nam je, u odnosu na 1500 godisnje bitisanje na ovom prostoru, relativno kratko duhovni centar bio u Peci.

To sto je pao dogovor nacionalnih elita Srba i Hrvata u 19-tom vijeku, da podijele juznoslovensko stanovnistvo po vjerskoj osnovi, jer boljeg kohezionog faktora ove dvije vjestacke nacije nijesu imale, nas Crnogorce ili bivse Zecane ili Dukljane apsolutno ne interesuje.

1500 godina narodne, jezicke i ponekad zakratko isprekidane od raznih okupatora, drzavne tradicije, su dovoljno jaki kohezioni faktori u odnosu na religijsku razlicitost koju su nam razliciti okupatori kroz istoriju donijeli, rimsko katolicanstvo, rasko pravoslavlje i tursko muhamedanstvo.

Kako to da u desetinama pisama cetinjskih vladika, dje se pise mletackim providurima o Grbljanima ili se vladike obracaju samim Grbljanima, nidje ama bas nijde ne nailazi na pridjev "srpski" u kontekstu plemena Grblja ili njegovih stanovnika? 

U posjedu sam prepiske episkopa Bokokotorskog sa svjestenstvom grbaljske parohije sela Zagora iz druge polovine 19. vijeka. Indikativno je se ni episkopija ne naziva srpskom nego samo pravoslavnom, a ni parohija ili crkvena opstina se ne zove srpskom nego samo "pravoslavna parohija zagorska". Danas se po licnom nalogu namjesnika bokokotorskoga SPC, svudje stavlja pridjev "srpski" ispred imena crkvenih organizacija. Kace se srpske zastave na crkve ili se ispredcrkava dizu na jarbole, sto nikad nije bilo ni u Grblju a ni sire u Crnoj Gori. Na kotorskoj crkvi sv. Nikole ciji je najveci ktitor rimokatolik austijski Car Frano Josip, vije se predimenzionirana srpska zastava koje u 19. i do pred kraj 20. tog vijeka nije bilo. Njen danasnji starjesina je u njoj 90-tih godina proslog vijeka do danas propovijedao mrznju upravo protiv "rimokatolika" koji su mu ogradili crkvu, a kasnije i protiv vjernika Crnogorske crkve. Umjesto da nakon pada komunizma, propovijeda Hristovo nacertanije, on se posvetio ovozemaljskim temama i sprovodjenju Garasaninovog nacertanja. U svojoj manicnoj obsesiji, nije primijetio da mu je u crkvi sve manje Kotorana, a sve vise izbjeglica iz Hrvatske i Bosne, kojima je tim propovijedima lijecio rane zbog izgubljenih ognjista. Kako se rodom Katunjanin nije otrijeznio, kad su potomci njegovog u narodu cijenjenog predhodnika protopopa kotorskog, duhovni mir nasli u crkvi sv. Petra cetinjskoga kod oca Ivana Pajovica svjestenika Crnogorske crkve?

Od lose maginjace Srpstva se tesko trijezni, a pomenutome starjesini crkve sv. Nikole je svakako kasno, jer grijeh koji je ucinio prema nasim katolickim sunarodnicima, a i u nasem unutarpravoslavnom razmimoilazenju, je jednostavno prevelik da bi ga mogao okajat. Za nadati se je, da ce mladje generacije ove frakcije imati snage za otklon od propale ideologije Srpstva, koja je sve svoje bitke izgubila, i da ce u datom momentu prihvatit pomiriteljsku ruku sabrace iz Crnogorske crkve u cilju crkvenog i narodnog jedinstva.

Zasto se danas insistira na pridjevu "srpski" za sve sto ima veze sa pravoslavnim stanovnicima Grblja, Boke i Crne Gore?

Zasto u Srbiji cak naucno priznati istoricari "lingua slava" mrtvi ladni prevode kao "srpski jezik" i ostaju naucno "zivi"?

Kome je potreban taj pridjev "srpski" ispred svega i svacega u Grblju?

Potrebno je izvrsiteljima u pokusaju Garasaninovog nacertanja, da nadomjeste istorijski nedostatak pridjeva "srpski" kod Grbljana i uopste Crnogoraca do pjesnickog srbovanja vladike Rada i dinastickog srbovanja Nikole Mirkovoga, a to je Srpska pravoslavna crkva osnovana 1920-te godine voljom regenta drzave SHS, Aleksandra Karadjordjevica. Treba i hobipiscima srpskih nacionalnih bajki poput Dr. Komara i Vaska Kostica i slicnih u Boki i sirom Crne Gore.

Sto je u ovome ohrabrujuce je, da je aktuelna vlast u Srbiji osim dokonog Predsjednika Nikolica, ukinula finansijske doznake prosrpskim organizacijama u Crnoj Gori i ukinula tajno Ministarsvo za Crnu Goru pri Kabinetu Borisa Tadica u liku g. Djordjevica sa svojim saradnicima. Sada dobijaju nesto novca od ruske ambasade u Podgorici, pa imamo i sto vidjet, da crnogorski ili bokeljski cetnici slave sa Rusima sovjetske pobjede nad fasistima i logicno njihovim slugama cetnicima, koji su ovim danasnjim cetnicima ideoloski djedovi.

O TEMPORA, O MORES.

Umorili se nijesmo, ostajemo nesanica sve slabijem, ali jos uvijek prisutnom ideoloskom potomstvu Ilije Garasanina, Nikole Pasica i Draze Mihailovica u Grblju i Boki.

Ne zeleci da se poistovjecujemo sa komunistickom ideologijom koja nas je takodje kostala mnogo toga, ipak vam upucujemo prikladnu poruku spanskih komunista vasem ideoloskom srodniku generalu Franku: