|
Kotor i Crna Gora danas tuguju....umro je dr Rajko Vujičić, veliki borac za
Crnu Goru i nas iskreni prijatelj


Danas (05.02.2016.) je prestalo da kuca srce velikog čovjeka, humaniste,
naučnog radnika, profesora, akademika Rajka Vujičića. Bio je prijatelj svima
koji su cijenili ljudske vrijednosti. Rajko je bio poliglota, ali, poput
svih velikih ljudi nije bio zanešen slavom i akademskim znanjem i zvanjem.
Volio je druženje sa ljudima iz svakidašnjice, onima kojima se život
sastojao od malih stvari i koje je podsticao da cijene samo ono što ima
duhovnu vrijednost, ono što ih čini srećnim i ispunjenim.
Voljeli su ga jednako i obućari, stolari, stakloresci, zidari, kao i
profesori univerziteta i akademici.
Rajko Vujičić je bio nepokolebljiv borac za Crnu Goru, za njene vrijednosti,
tradiciju i bogatu istoriju. Bio je jedan od rijetkih koji su ljubav prema
svojoj Crnoj Gori pokazivali dajući joj od sebe sve a zauzvrat ne uzimajući
ništa više od gole ljubavi.
Zadužio je Crnu Goru i Kotor sjajnim tekstovima i knjigama u kojima je sažeo
bogatstvo specifičnih vrijednosti za koje se nije znalo. Po njegovim
scenarijima radjeni su dokumentarni filmovi posebne vrijednosti jer je Rajko
znao kako da približi svima ono što je naš ponos.
Danas tuguje Crna Gora. Tuguje i njegov Kotor!
Rajko Vujičić je rodjen je 18. maja 1940. godine u Gornjem polju kod Nikšića.
Osnovno obrazovanje završio je u Vidrovanu, gimnaziju i Filozofski fakultet
u Skoplju. Magistrirao je 1979. u Zadru na Filozofskom fakultetu, gdje je
1983. godine i doktorirao.
Od 1966. do 1985. godine radi na Turističkom odsjeku Više pomorske škole u
Kotoru kao saradnik, predavač i profesor. Od 1985. do 1988. godine je docent
na Kulturološkom fakultetu na Cetinju, a od 1988. do 1998. godine na
Fakultetu likovnih umjetnosti predaje na Cetinju, gdje je bio redovni
profesor.
Predavao je na postdiplomskim studijama Fakulteta za pomorstvo u Kotoru i na
Filozofskom fakultetu u Prištini.
Bavio se pedagoškim, naučnoistraživačkim, publicističkim i medijskim radom.
Član je crnogorskog PEN centra, predsjednik Društva istoričara umjetnosti
Crne Gore, član nekoliko redakcija stručnih časopisa kao i stručnih komisija
iz domena zaštite kulturne baštine. Boravio je u svim evropskim zemljama (izuzev
skandinavskih), Egiptu, Palestini, Kapadokiji i afričkim zemljama MAGREBA.
Objavio je dva posebna izdanja i tridesetak naučnih članaka i rasprava.
Najznačajnija posebna izdanja su:
Spomenici kulture Crne Gore (1997);
Studije iz crnogorske istorije umjetnosti (1999);
Crna Gora kroz kulturnu
baštinu (koautorstvo) (2006);
Srednjovjekovna arhitektura i slikarstvo Crne
Gore (2007),
a naučni radovi:
Sveti Tripun – osvrt na kult, ikonografiju i
neke narodne običaje (2002);
Neki oblici odbrane i zaštite u graditeljstvu
seoskih sredina, radovi sa naučnog skupa Selo u Crnoj Gori (2004);
Kivot
Svetog Vladimira Dukljanskog (2005);
Lovro Dobričević kao minijaturista i
ilustrator (2006);
O crkvi Sv. Mihaila u Stonu (2009);
Doprinos Pavla
Mijovića crnogorskoj istoriji umjetnosti (2010);
Bilješke iz manastira
Morače (2010).
Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 8.
decembra 2000. godine, a za redovnog 15. decembra 2006. godine.
(preuzeto sa sajta
www.skalaradio.com)
Vrati se na početak
www.montenegro.org.au
|
|