|
Kako je SRBIMA u Crnoj Gori, a
kako CRNOGORCIMA
Na nedavno kukumačenje nikšićkog Šubare lijep osvrt je dao, kao i obično, Vukašin Perović: Portal Analitika Kovačević: Nije bilo lako biti Srbin u Crnoj GoriPredsjednik Opštine Nikšić i poslanik Nove srpske demokratije u Skupštini Crne Gore, Marko Kovačević, kazao je da je situacija u Crnoj Gori od 1998. godine bila takva da nije lako bilo biti Srbin ni na jednom mjestu, naročito, kako je istakao, u javnom životu. „One strukture koje su vodile tu priču sada mrze jasnijom mržnjom nego kad su poluge moći bile u njihovim rukama“, rekao je Kovačević u emisiji Pres plus na Adria televiziji. Istakao je da se od momenta kad su srpski predstavnici ušli u vlast, evropski put Crne Gore ubrzao i da se preduslovi za pristupanje brže ispunjavaju. „Posebno u toku prethodnih godinu od kad Skupštinu vodi Andrija Mandić i od kad se predstavnici naše koalicije nalaze u Vladi“, podvukao je Kovačević. Kad je srpski jezik u pitanju, poručio je kako - tiha voda brijeg roni. „Srpski jezik je pokazao da je snaga Crne Gore koju ne možete ukloniti i udaljiti od njenog stanovništva“, rekao je Kovačević. Govoreći o predstojećim izborima u Nikšiću, naglasio je kako moraju da spriječe „DPS i Mila Đukanovića da dođu u bilo kakvu poziciju da odlučuju“. „Vraćati se sad na pozicije DPS-a i Đukanovića koji nikad nije odlazio, to bi bila najveća katastrofa koja bi mogla da zadesi Nikšić“, zaključio je Kovačević.
KAKO JE SRBIMA U CRNOJ GORI
Naravno da nije lako biti Srbin u Crnoj Gori: 1. Postoje 35 godina pa su repa bez korijena 2. Nemaju istoriju, tradiciju i običaje, pa sve moraju da izmišljaju 3. Pričaju laži o svojim precima 4. Veličaju tuđe a pljuju na sve ono svoje što imaju 5. Umjesto svojih slavnih dinastija slave dinastije koje nijesu njihove 6. Neće Duklju, Zetu i Crnu Goru koje su njihove, oće Rašku i Srbiju koje nijesu njihove 7. Žive u državi koju mrze 8. Služe Srbiji i srpskim interesima 9. Pričaju o Evropi, a žele da budu 27. srpska izborna jedinica 10. Glasaju za Mandića, Pipuna i Jokovića, iako znaju da su svi ostali bolji od njih 11. Ne slave svoje pobjede nego slave tuđe poraze 12. Nose zastavu koju je nametnuo Sultan 13. Idu u crkvu koju je osnovao Sultan 14. Neće himnu koja pjeva o njihovoj državi, nego himnu o državi koja nije njihova 15. Ne vole srpsku nošnju pa nose crnogorsku 16. Moraju da mrze sve crnogorsko, himnu, zastavu, grb, crkvu… 17. Moraju da mrze sve pjesme koje pjevaju o Crnoj Gori 18. Koriste slovo ś za koje kažu da ne postoji 19. Muče se sa ekavicom i pričaju kako im niko nikada nije pričao 20. Oslobodili bi Kosovo ali su operisani 21. Uvijek navijaju protiv države u kojoj žive 22. Vole dinar a koriste euro pa ga iz inata zovu evro 23. Moraju da mrze svoje Ljuba i Savu koji su se borili protiv fašizma 24. Moraju da vole tuđeg Čiča Dražu koji je sarađivao sa fašistima 25. Bi da pošalju dijete u crkvu ali ih strah da ga tamo ne sačeka Kačavenda 26. U januaru ih ćeraju da skaču u lednu Moraču 27. Moraju da ližu podove crkvi i ljube popovima ruke 28. Umjesto svoje istorije, moraju da slave tuđu fikciju 29. Umjesto da vole državu svojih predaka, moraju da vole državu njihovih dželata 30. Moraju da slušaju tuđu laž, pričaju tuđu laž i da vjeruju u tuđu laž i ne da nije lako biti Srbin u Crnoj Gori, nego je pakleno teško. Što je to što je naćeralo naše rođake, poznanike, komšije da sami sebe stave na ovakve muke? Odakle im snaga da sve to izdrže? Mogu li pobijediti tu ugroženost koja dolazi iznutra? Ima li kraja toj opijenosti i kako se iz nje izvući? Ima li protivotrova za ovaj otrov? Mogu li početi da žive u Crnoj Gori ka što su to hiljadu godina činjeli njihovi preci? KAKO JE CRNOGORCIMA U CRNOJ GORI
|