Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

CIVILIZACIJSKA OBZORJA OBODSKE ŠTAMPARIJE

Piše: Milorad Minjo Ražnatović

Crnogorska istorija je ispunjena neprestalnim bitkama za slobodu, za narodnu samosvojnost i državno dostojanstvo. Te bitke i megdani,  koji su u hiljadugodišnjem istorijskom trajanju vojevani pod vođstvom četiri crnogorske dinastije – Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića, velike pobjede i porazi u njima, državni usponi, poniranja i ponovna uskrsnuća su dospjeli u našu svijest,  postajući dio našeg saznanja i pamćenja zahvljujući umnosti, dalekovidosti i opredjeljenju crnogorskih vladara za prosvjećenjem i kulturnim uzdizanjem naroda. To je uslovilo da svaki crnogorski grad, mjesto i mještace ima svoju priču koja je inspirisana prirodnim ljepotama, istorijskim događanjima i kulturnom baštinom. No, malo je mjesta u bližem i širem okruženju đe je na jednom mjestu sabrano toliko prirodnih ljepota, istorijskog i kulturnog bogatstva, kao u Rijeci Crnojevića. Ovaj gradić  smješten na obalama istoimene rijeke, udaljen  dvadesetičetiri kilometra od Podgorice i  petnaestak kilometara od Cetinja na koridoru straog puta koji je povezivao ova dva grada, predstavlja srce Crne Gore. No,  ovom prilikom nećemo o svemu tome, jer bi nam trebalo puno prostora da opišemo sve te vrijednosti i ljepote, već samo o jednom kulturnom i civilizacijskom fenomenu koji ovaj gradić smješta u red najznačajnijih istorijskih mjesta, ne samo u Crnoj Gori, već i mnogo šire.

Iznad desne obale rijeke i Starog mosta (Danilovog mosta) izdiže se  legendarni Obod – danas naselje  Riječki Grad, koji je krajem petnaestog vijeka,  u doba Ivana Crnojevića i sina mu Đurađa bio  crnogorska prijestonica. I dok su  u tom vremenu narodi u našem bližem i daljem okruženju stenjali pod okupatorskim jarmom sa Oboda su se vodile, ne samo bitke za slobodu već i kulturne i civilizacijske bitke.  O tome nam najvjernije śedočanstvo pruža crnogorski vladar Đurađ Crnojević koji, nastavljajući započetu kulturnu misiju svoga oca, te davne 1493 godine, samo pedesetak godina poslije Gutenbergovog epohalnog otkrića  štamparske prese i metalnih pokretnih slova (1440), osnova na brdu Obod  štampariju, koju donese iz ženine postojbine Venecije. Istorijski izvori govore da je to bila  prva štamparija na Jugoistoku Evrope i prva državna štamparija u svijetu. Uz pomoć jeromonaha Makarija, izrađivača metalnih (olovnih) slova i štampara, započe i već u januaru 1494. pečata i prvu knjigu Oktoh prvoglasnik.

Taj revolucionarni kulturni poduhvat omogućio je da se visprenost, mudrost i bistrina ovdašnjeg čovjeka prenese na papir i putem njega dospije na sve četiri strane svijeta. Kao što je Gutenbergovo otkriće, preko štampane magije slova,  dovelo do  prohodnosti i vječnosti življenja onoga što je u ljudskoj misli i glasu, jednom riječju u njegovom intelektu, tako je i Đurađova štamparija omogućila da se svijet upozna sa crnogorskom istorijom, kulturom i duhom. Čarobna grafička umjetnost otisnuta na papir, obezbijedila je dostupnost ljudske misli, ideja, emocija i ośećanja svevremenim generacijama, iz kojih će saznavati o sebi, svojoj istoriji, kulturi i duhu, što će ih nadahnjivati da stvaraju nova i savršenija dostignuća u svim sferama života, da razvijaju kulturu, obogaćuju maštu i produbljuju sfere duhovnosti do neslućenih razmjera čovjekovog racia. Ovaj genijalni čovjekov izum motiviše da saznajemo, dočaravamo i proučavamo prošlost,  kako bi razumjeli sadašnjost i kreirali budućnost. Misli, ideje i emocije pretočene na papir, smještene među koricama knjiga, na novinskim stranicama i raznolikim publikacijama, đe vlada red, tišina i magija štampanih slova, vječnošću vjenčanim, iz čije  tišine ćemo otrći od zaborava određeni događaj i učiniti jasnijim i slikovitijim pojedini istorijski period, uzroke i razloge njegovog  postojanja u datom obliku, dajući mu novi smisao i opravdavajući svrhu i potrebu njegovog ponovnog rađanja, je ono što ljudski duh obogaćuje, podstiče, nadahnjuje, osavremenjuje i nadgrađuje. Samo se na  čovjekovoj ingenioznosti i stvaralačkom daru  pretočenom na papir - u štampana izdanja i putem njih prenešenih hiljadama, desetinama hiljada pa i milionima čitalaca u cijelom svijetu, mogla razvijati ljudska misao i uzdizati njegov duh. To je bilo podsticajno i za one skromnijih duhovnih  mogućnosti da se osmjele, naprežući svoj duh i um, preskoče sopstvene mogućnosti, omirišu i dotaknu i tu sferu ljudskog bivstva, pokušavajući da u tom naporu nadžive sebe. Možda pri tome ne dosežući neke  velike umjetničke ili naučne visine, jer svi nemamo iste duhovne potencijale, ali prenoseći na dolazeće generacije korisna iskustva i ostavljajući im neki vrijedni zapis o tradiciji, stvaralaštvu, običajima, istoriskim događajima, nestalim naseobinama, zapuštenim ili zaboravljenim arheološkim lokalitetima i prirodnim ljepotama odrđene sredine.

Imala je naša država i crnogorski narod  tu istorijsku privilegiju da je genijalnost i vizionarstvo naših vladara učinila i nama, na ovom – kroz istoriju,  ratovima uzburkanom prostoru, dostupnim civilizacijska dostignuća poput štamparske prese i štamparstva koje započinje svoj život  na brdu Ood u Rijeci Crnojevića. Ovaj kulturni iskorak koji naš narod svrstava u civilizacijske evropske narode, zahtijeva mnogo više od udžbeničke crtice ili rutinske retoričke riječi povodom određenog jubileja. Mnogo više od saznanja da na zaravni  Riječkog  Grada, u dvorištu obnovljene crkve Svetog Nikole (ranija crkva je bila dio manastirskog kompleksa Sveti Nikola koji u drugoj polovini XV vijeka zajedno sa utvrđenjem podiže gospodar Ivan Crnojević, a u pohodima razrušiše turski osvajači na kraju XVII vijeka), na zidinama nekadašnjeg objekta u kojem je radila štamparija, postoji samo jedna skromna spomen ploča  sa  isto tako skromnim natpisom koji informiše putnika namjernika, ako takvih još uvijek ima, da je tu osnovana Obodska štamparija od koje je ostala prva knjiga Oktoih započeta 1493. završena januara 1494.

  Ignorišući pojedina „naučna“ osporavanja postojanja i rada štamparije na brdu Obod, Obodska štamparija i mjesto đe je otpočela svoj rad, mora biti   inspiracija našim građanima, a posebno mladim generacijama, iz koje će crpiti svoja duhovne snage. Tim prije što su ta neozbiljna naklapanja  unaprijed na nesuspjeh osuđena i biće zaboravu predata, jer u odbranu istene „stoji“ njeno vjekovno ime koje i sadašnja cetinjska štamparija nosi, nesporne istorijske činjenice, događaji organizovani na Obodu i Rijeci Crnojevića povodom obilježavanja njenih jubileja, kao i nazivi brojnih štamparskih radionica u Crnoj Gori i šire. Dakle, nije dovoljno o mjestu đe je „rođena“, trajanju štamparije i njenoj kulturnoj i prosvetnoj misiji, samo na naučnim skupovima, povodom određenog jubileja, akademski i prigodno govoriti. Ili ih,  sporadičnim umjetničkim nadahnućima, pojedinih crnogorskih umjetnika, kao što je najnoviji likovno ostvarenje Mape genijalnog Dimitrija Popovića, inspirisane ljepotom „obodskih“ slova i Oktoiha, samo prepuštati. Već ova znamenja moraju biti nepresušno vrelo književnog, umjetničkog - opšte kulturnog događanja i istorijskog napajanja školskih generacija. Ovakavo grandiozno kulturno i istorijsko zbitje zahtijeva da postane dio crnogorskog identiteta i svijesti mladih ljudi o utemeljenosti naše kulture i civilizacije, te njihove korespondentnosti sa evropskim i svjetskim tokovima. Da prilikom svakog uranjanja među korice knjige – u magični svijet štampanih slova, riječi i rečenica, od kojih je sazdana određena duhovna tvorevina, zapravo imaju ośećaj da je to dodir sa počecima našeg štamparstva, tehnoloških dostignuća, prosvetiteljstva, kulture i duha. Nažalost, Obod i Obodska štamparija danas nemaju ulogu istorijskog, obrazovnog i kulturnog odredišta od prioritenog značaja, prvenstveno zbog dosta nemarnog odnosa države, lokalne uprave, obrazovnih i kulturnih institucija, koje nijesu ni izbliza na nivou zadatka i veličine onoga što je za sobom ostavila vladarska loza Crnojevića. Takav odnos se mora mijenjati ukoliko želimo da Crnu Goru i svijest generacija koje dolaze gradimo na istinskim istorijskim vrijednostima. Za početak bi bilo sasvim dovoljno da se ovaj lokalitet proglasi  zaštićenim kulturnim dobrom, a da crnogorske osnovne škole u okviru polumaturskih ekskurzija planiraju obilazak i održavanje istorijskog časa na ovom  mjestu koje sublimira crnogorsku istoriju, državnost, kulturu i civilizacijske tekovine. Takođe, neophodna je izrada marketinških publikacija koje bi upućivale turiste  na pośetu ovom veoma rijetkom kulturnom i istorijskom odredištu,  koje su i uslov mnogo bolje turističke valorizacije ukupnih potencijala Rijeke Crnojevića koji čine brojne kulturno-istorijske znamenitosti i nestvarne prirodne ljepote, kao i vrtanja nekadašnje cjelogodišnje živosti ovom crnogorskom dragulju.

 PUTOVANJA, oktobar 2015. godine