O R A Š K E   M A G L E 

SVETOZAR  N. POPOVIĆ

PODGORICA, 2012.

Nova knjiga poezije”Oraške magle” autora Svetozara N. Popovića govori o jednom vremenu koje je već dio naše istorije i priča o svjesnim i podsvjesnim doživljavanjima sredine i vremena u kojem je autor pisao. Suočen sa sukobom u sebi i  oko sebe a razapet izmedju  Albertovog apsurda i Miljkovićevog besmisla završava na lomači istine u koju nosi sa sobom. Ovaj rukopis otrgao je od zaborava i pripremio za štampu njegov sin Vladimir Popović.

            Autor ove zbirke, okrenut zavičaju i vremenu u kojem ovaj narod nije bila dio svog identiteta, piše o Svetigorju kao zaboravljenom prostoru a ciklusom Glavešine govori o onima koji su nas doveli u stanje nepostojanosti a njega i njegov zavičaj utopili u interese nekih drugih koji su, zarad sebe zanemarili tradiciju,  istinu i uskratili živu pjesničku riječ.

            Ova zbirka je bunt autora protiv dnevnopolitičkih  stvaralaca i nada da vrijeme ostavlja proctor za one koji pišu istinu. U vrijeme nastajanja ove poezije,sredinom sedamdesetih godina prošloga vijeka, autor ove zbirke je izgorio u vatri svojih htjenja i poimanja poezije i skrasio se u običnim, ovozivotnim prostorima svakodnevice. Prestao je da piše jer je sukob u njemu izmedju stvarnosti i htjenja doživio brodolom njegove duše. Njegov pokušaj da stvarnost uobliči u istinu koju je trebalo reći postala je iskidana karika svake njegove napisane riječi. Bio je prognan, kako sam kaže, sa ulice i iz vremena kome je pripadao. Iskoračilo je iz njegove utrobe jedno vrijeme a uselila se borba za život i golo preživljavanje. Postao je dio svakodnevice. U sukobu sa sobom i poetskim bićem u sebi završio je onako kako je i započeo svoj život. Život koji u ovozemaljskim okvirima doživljava  kao jedinu moguću stvarnost uskraćuje ga za obične ljudske radosti u porodici, u  životu i oko njega, gubi sina jedinca, priredjivača ove zbirke Vladimira Popovića. Autor i priredjivač ove zbirke još jednom potvrdjuju da je jedina istina u nama a ne u životu oko nas. Vatra je sve ili ništa a voda duboki ponor koji sve nas čeka danas ili sjutra u ovom ili onom životu. “Oraške magla” nose jednu takvu poruku i upozoravaju da je sve u nama i oko nas dio naše svijesti.   

 --------------------------------------

S I N U

            Vladimiru za osamnajesti rodjendan

            koji je tragicno izgubio zivot u dvadesetosmoj godini.

RODJENDAN TVOJ JE SINE
TVOJE SU SVIJEĆE I GODINE
POSTAJEŠ ČOVJEK
SREĆNO SINE

SREĆNE TI GODINE
IME ĐEDOVA  I  PRAĐEDOVA
BITKE I RATIŠTA
SREĆNO TI MOJE IME

IME BREMENA I RASKRŠCA
KUĆA I KUĆIŠTA
OGNJA I OGNJISTA
SREĆNO TI SINE

NIJESI DA TE MAZE I PAZE
NITI SI DA TE KUNU I ŠTITE
DA TE MILUJU I MIJU
OĐE SI DA TE BIJU

NO OGNJIŠTE ZA SINA I TI ĆEŠ SVITI
I ČAŠU ZA NJEGOVO ROĐENJE POPITI
I NJEGA ĆE BITI  ILI NE BITI
SREĆNO SINE

I TI ĆEŠ ZDRAVICU DIĆI
ZA RODJENJE SINA
I TADA SVE SHVATITI
SREĆAN TI ROĐENDAN  SINE

S  V  E  T  I  G  O  R  J  E

I

NJENA RUKA IZRANJA IZ PAKLA
SVETO IME HRISTOVE MILOSTI
SA KANDILOM U IKONU
DA SAČUVA PRAĐEDOVE KOSTI

KAP PO KAP KRVARE NEBESA
SUZE LIJU MRAMORNE LITICE
OVO NEBO ANDJELIMA DATO
SATANINE NADLIJEĆU PTICE

SUŽNJI  KRSTOM OD KRSTA U NAMA
DIVNU BOLOM RAKU SAZIDAŠE
PRETVORENU U SJETVU MILOSTI
ŽETEOCU SVETIGORE NAŠE

II

NOVI PONOR KRVAVO OGNJIŠTE
ŽETEOCU ZRIJE U OTKOSE
PAKLA NEMA ĐE KRST ZAPOVIJEDA
ANĐELIMA ŠTO DAROVE NOSE

PRAG JE MOJA I TVOJA SVETINJA
OLTAR SVETI IME PRAĐEDOVO
BEZ OLTARA I KRSTA U RUCI
BIJEDNA JE ZEMLJA SVETIGORJE OVO

PREKO PRAGA ĐE KORAK PRESTAJE
VASILIJA I SVETOG ILIJE
ZAKOPANE OSTALE SU KOSTI
SVETIGORJU TAMJAN DA IH SNIJE

ORAŠKE MAGLE

VRIJEME SAZRIJEVA KO KRV U MOJIM ŽILAMA
DA POSNO MIRNO I SVE TIŠE UMIREMO OD GLADI
JER GLAD JE JEDNOM PROKLETA ZBOG SUNCA
PA  ISPOSNIČKE AVETI DOZIDA
U STEPENICE KOJIMA POKLANJAMO DIO SVIH VRAĆANJA
I RUKU UPOLA OKRENUTU K NEBU
KOJA JE ZABORAVLJENA KRAJ OLTARA
KANDILOM TRAŽILA POSLEDNJEG VJERNIKA
U SVETIGORJU NE ZABORAVI

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKU VIJAVICU GOLIM RUDINAMA
I KIJAVICU ISKIJANU U PRLJAVIM MARAMICAMA
KOJE JE NEŠTO OD ŽIVOTA ILI U NJEMU ZAPRLJALO

NE ZABORAVI DALEKA PROMUKLA ZVONA
SA RASKRŠĆA KOJE NAM JE RUKE PODIJELILO
UZ RIKU POSLEDNJIH STADA
KOJA SU NESTALA ISČEKUJUĆI NEKA VRAĆANJA

...
 

DANAS SU SVE BIJELE SOBE RASPREMLJENE
BEZ OTKOSA U SJENOKOSIMA
ZA OVE NAPUŠTENE SVJETOVE JEDNO CE JUČE
ZA SJUTRA IZBRISATI SJEĆANJA

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKA SAMOUBISTVA
RIJEČI OBJEŠENIH U NAŠIM SOBAMA
I ISPRUŽENU RUKU ZADNJEGA OTKOSA
U DIVNO PRAZNO UZAVRELO SJUTRA

ČESTO  PIŠEM NA ISTU ADRESU ISTOM OLOVKOM
UKRADENOM OD LIŠĆA KOJE JE PROGNANO VJETROM
SABIJENO KRAJ STRMOG POTOKA
ZBOG PJESME KOJU PJEVAJU USTA  BEZ RUŽA

SINOC SAM PONOVO KIŠE SANJAO
I UBRISE VJETRA KAKO ME DAVE
ISKRADAJU CI MI STIJENJE POD NOGAMA

NE ZABORAVI ALI I NEVJERUJ TELEFONU AKO ZAZVONI
BROJČANIK NE SANJA I O SNOVIMA NEZNA NIŠTA
JEDNAKO ZVONI NA SVA ZVONA
SA IZVORA UZLIJEĆU PTICE
ZBOG LISTA KOJEGA SU JEDNOM
OTELI ORAŠKIM MAGLAMA

O R A Š J E

ZA BRDA SKIZLA IZMEĐU SEBE
DOĐITE PTICE NA MOJIM KRILIMA
PROSPITE PERJE RASULOSTI NJIMA
STUDENOG IZVORA NAPOJ GRUDI
JEDINA TRAVKO IZ KAMENA NIKLA

POZOVI ŽEDNOG IZVOR DA ISPIJE
DA ZAPROSI DUŠU OVOGA KAMENA
NEKA RUKE SVOJE IZMAGLICA ŽEDNA
NAD RASPUKLI PONOR NEKA MRAMOR KOSA
DOĐITE PTICE NA MOJIM KRILIMA
ŽEDNOGA ME RASELITE KRAJU
DOĐITE PTICE U MOJIM MISLIMA

G A R Č I

ISKORAČI  IZ UTROBE MOJE
OD SVITANJA PROKLETO RASTINJE
O UTROBO GAVRAN ME KLEVEĆE
KO UŽEGLO PODNE U OČIMA

SAD MI VEŽEŠ KO VAPAJ IZ KRILA
TVOJE KAVGE I LOMAČE MOJE
MODRI GARČU PREŽVAKANA LICA
OD LERE MI U OČI PRETAČEŠ
STARE KAVGE I POVRATAK PTICA

SAD PRKOSIŠ PREZRELIH LATICA
SVIJAŠ PROPLANKE U UTOBU SELA
ŽULJAVIH RUKU KOSNIH SJENOKOSA
PREPRIČAVAŠ LICA I  PROSLA RATIŠTA

S U Š I C A

HRAPAVI JEZIK ŽEDAN ROSE
ŽUBORI ŠAPAT ISTINA GODINA
MODROJ SUŠICI SRASLOJ U ORANICE
DA POGREB NE SVRATI U POGREBNO LISTA

URANJA JUTRO U UTROBU SELA
BOLUJE SUNCE SMRCU LEPTIRA
KIKOT  ISPRIČA  JEDNU PRIČU
S TVOJIH OBALA I  TUĐIH SVANUĆA

ŠAPATOM ŠAPNU ISTINA GODINA
ŽEDNO PROZBORI KAMENITO NIŠTA
VIHOR DAŠKOM POTKRADE MATICU
POGREB SVRATI NA POGREBU LIŠĆA

SAZRI SJETVA LJETOŠNJEGA ZNOJA
PROSU KLASJE OBRISIMA NEBA
OBRISA ČELO ILINSKA ŽEGA
UMORNE RUKE PRITIŠTE ŽETVA

ZNOJ POKAPA OBALE TIŠINE
UZDAHOM VJETRA KIŠA UZDIŠE
SUVOM KORITU STARE SUŠICE
PRIČU ISPRICA POKROV OD LIŠĆA

J A V LJ E N

JAVI MI SE JAVLJEN SA IZVORA
SA POTOKA KOGA OPET MUTE
MUTNI PONORI S NAMA I U NAMA
UVIRU POLAKO U NAŠE SKUTE

DOŠAO JE NIODKUDA
KO NEKI LJUDI NIODKOGA DOLAZE
DA OD NIČEGA STVORE NIŠTA
SKRIVAJUĆI I OVAJ IZVOR OD BOGA

EVO KAO NEKAD DOLAZE I DANAS
DA ZAMUTE VODU KOJU PIJU
OČEVI NASI DJEDOVA UNUCI
KLETVOM MAJCINOM DA SE UMIJU

PROKLETI SMO  I UKLETI U KLETVI
KUNEMO NIKOGOVIĆI NIKOGA
ZBOG ONOGA ŠTO TREBA DA TEČE
UKLETA JE JAVLJENSKA KLETVA

IZVIRE IZVOR JOŠ I DANAS
SVAKI GA DAN DANOM MIJE
JAVLJEN JE POTOK BEZ POČETKA
IZVIRE DA GA NIKOGOVIĆ NE ISPIJE

TU I TAMO DOK  U MAGLI SVIĆE

***

SVANUŠE ZORE KOJE ŠAPAT TIŠTI
KORAK TROMI ULICE POMUTI
JESENJE LIŠĆE MATICOM ŽUBORI
GLADNI  ISPISMO OGLADNJELE MISLI

ŽEDAN DRVORED U MAGLI PROHODA
ULICOM KORAČA TIŠINA UMA
SKRŠTENE SU ŽULJAVE RUKE
OVAJ PROSTOR OBRASLA JE ŠUMA

NA KRSTU SVIĆU SVITANJA TROMA
GRANAMA SJEČA MAČ JE SAV OD KRVI
U CRNOJ ŠUMI SLEGLE SU SE PTICE
LISTA JE SJEČA SAZRELA U KRVI

PROGNANIH PTICA PREPUNA SU JATA
VILICOM TUĐOM DANAS MRAVE KOTE
ZUBIMA  PLETU POKROV MJESTO BLATA
RASVIT DA SKRATI OMČU OKO VRATA

***

KLEŠEM MAČEM DOK JE MAČ U KRVI
ŽEDNOJ ZEMLJI PRIČU ISPRICAO
RAVNICU SU NADLEĆELE PTICE
GAVRAN KLJUNOM ZORU ISKLJUCAO

ENO GRAKĆE OPOMINJE PTICE
SVIJA GNIJEZDO NADLIJEĆE GORE
PONOR TRAŽI SA STRME LITICE
KAMO VEČE ĐE SVANUŠE ZORE

ĐE RATUJE MILOŠ SA MURATOM
SA ZVONIKA ZVONJAVA SE ČUJE
PRAĐEDOVE OSVJEŠTAŠE KOSTI
KANDILU SE PRASKOZORJE SMIJE

***

GOVORI TIHO VRIJEME GODINA
ŽEDNO PROZBORI KAMENITO NIŠTA
VIHOR DAŠKOM PODKRADE LITICE
POGREB SVRATI NA POGREBNO LISTA

KRV POKAPA PARKOVE TIŠINE
UZDAHOM VJETRA UZDAHNUŠE KIŠE
BOLESNA SUZA OPLAKA LEPTIRA
POGREB SVRATI NA POGREBNO LISTA

KIŠNO JE VEČE POTOP CE U NAMA
ZAZVONI ZVONO SRUŠENA ZVONIKA
KRV JE NEBO NAD SVIMA NAMA
KAP PO KAP SRASTAJU NEBESA

HODOČASNICI KLEČE NA KOLJENIMA PLAČU
MOLITVE PROSE DA ČOVJEK UKRSTI
SVA PREZRENJA I OHOLOST S NEBA
DA USTA  ZEMLJOM ZALOŽE PARCE HLEBA

***

RASTRIJEŠE SVANUĆA I ZORE
CRNE SLUTNJE AVETI OD BLATA
IZ PAKLA SU IZRONOLE GORE
OVA ZORA STISKA OKO VRATA

RASUTE SU ZRAKE OD PAKOSTI
IZNAD POSNE ZEMLJE PRAĐEDOVE
ĐE OSTAŠE SA BOJIŠTA KOSTI
DA IH ČUVA KAVGA OD SINOVA

MAČ SU ĐEDOV O KLIN OBJESILI
U KUĆIŠTE VIŠE KAMENICE
DA SVE SPERE I LICE  UMIJE
JER TU SVRAĆU CRNE UDOVICE

VODE NEMA POTOP JE U NAMA
SUŽNJI PERU IKONE SA ZIDA
S TUĐOM ISKROM DOGORIJEVA SLAMA
BOGOM  SM SE ZAKLELI OD STIDA

TIHA PRIČA USIDRENE BLUDI
ISKAPAVA BALAVOST IZ USTA
ZA BESČAŠĆA SUSRETE DOZIVA
NOVO SJEME ISPROŠENA ŽITA

NOĆAS KRADE USNULE VIDIKE
OD VJEČITIH UDOVICA TMINE
I PRETRESA BIJELA SVANUĆA
POPRSANA ROSOM SA NJENIH BUTINA

TAMNE MAGLE PARAJU VIDIKE
TE PIJANE UDOVICE TMINE
NAPUCENIM USTIMA OD RUŽA
SA KRETENOM LJULJALA BI SINA

DOK BALAVO VAPAJEM BEZ LICA
SKRIVAŠ ZETVU PREZRELOGA ŽITA
ZA PROSJAK SA TVOJIH BUTINA
PLETES ČEŽNJU OD TVOJIH VITICA

**

PRIČA I OVO ŠTO PRICA
O SJETVI O ŽETVI O DRVOREDIMA
I KORACIMA KOJI PROLAZE
OVO JE PRICA ONIH KOJI DOLAZE

TEČE I OVO ŠTO TEČE
ŠTO ŽUBORI ŠTO ZBORI I IŠTE
ŠTO ŠAPATOM VJEKOVE PREPRIČA
OVO JE NJIHOVA PRIČA

ŠUMI I OVO ŠTO ŠUMI
NOĆAS U ŠUMI U LISTU U ISTU
POLAKO PADA UMORNO VEČE
ŠUMI NJIHOVA PRIČA

PROLAZI I OVO ŠTO PROLAZI
NESTAJE U SJENCI UVELIH GRANA
I POLAKO STISKA LI STISKA
MI CMO NJIHOVA RANA

U G O Š Ć E N O   V E Č E

ZAKIŠILO DA I NEBO PADA
TAMNI OBLAK PREKRIO SVANUĆE
MUNJE PALE VATRE OKO GRADA
LAJE KERČE ISPRED STARE KUĆE

LAJE KERČE NA ZVIJEZDE NIJE
REPOM MAŠE I KISNE NA PRAGU
KOSKU GLOĐE ZA KOSKOM SE KRIJE
STARAC VEŽE OSTARELU RAGU

SKIDA SEDLO OTPUŠTA KOLANE
SLAMU KUPI SA VRBOVA PLOTA
ĐE JE GUVNO RAZASTRO LANIK
TIHO IŠKA I ĆERA KOKOTA

ZAKIŠILO KALJUGA JE PUSTA
IZ DVORIŠTA NA PRAG PRENIJETA
MAGLOM IDE A MAGLA JE GUSTA
NEMA PLAČA NJEGOVA ĐETETA

 ...

ŠAKU GLEDA IZ ŠAKE SE MIJE
SVA ŽULJAVA OD LJETOŠNJEG ZNOJA
ČELO BORA ZA ČELOM SE KRIJE
PALI SVIJEĆU OD UŽEGLA LOJA

LULU FUĆKA DIM ZA DIMOM VUČE
OD DIMA SE SAKRILO SVANUĆE
POLOG TRAŽI ĐE SNESOŠE JUČE
DVIJE MORKE ŠTO NOSE KOD KUĆE

POROD MU JE OKO KUĆE LANIK
ŽITORODNA POLJA RASPRODAO
PA ON GRADI OGRAĐUJE DANE
KERČE HRANI ŽULJEVE TIMARI

TIHO BROJI PREBROJITI NEĆE
ŽULJ DO ŽULJA IZBORANOM LICU
PRŠUT VADI IZ PLETENE VREĆE
GOSTA NEMA U SVOJU KUĆICU

GOSTA NEMA UGOSTIT ĆE VEČE
KERČE ĆAVNU OTVORI SE LJESA
GUSTA MAGLA NAZVA DOBROVEČE
SKLOPI OČI SIJEVNUŠE NEBESA

P R O P L A N A K

NA PROPLANKU VIŠE PUTA
PORED STARE KUĆE TROŠNE
VRIJEME ČUVA ISPOD SKUTA
SVE LIVADE SJENOKOSNE

ČUVA VRIJEME VJETAR MRSI
U KLASJU JE VRTLOG POZNI
RASKOPČAO SJETVOM PRSI
PROCVJETALI KALEM LOZNI

PROCVJETAŠE VINOGRADI
LIST KRAJ LISTA KALEM SRASTA
VIČAN SJEČI BRDUN MLADI
IZRASTAO ISPOD PLASTA

IZRASTAO PA SAD RASTE
POKRAJ PUTA ĐE PROGNANE
DOLIJEĆU POZNE LASTE
CVRKUTIMA DA SE HRANE

...

ŽITA ZOROM ZORA TRAŽI
U PUPOLJKU OD SVANUĆA
SATKANI SMO SVI OD LAŽI
NA PRAGOVE STARIH KUĆA 

NA PROPLANKU KOSNOM JUČE
PROPE PARIP DVA KOPITA
PROŠLOST RANI STARO KUČE
BRDUN KROŠNJU PRIUPITA 

PRITKOM KOJA SNOPLJE VIJE
I SAVIJA U SNOPOVE
DA PUTALJU SAMAR SLIJE
DA GA JAŠU NIZ DOLOVE 

NIZ DOLOVE SADA SVIĆE
UZAVRELA ČEŽNJA NOĆNA
SVITKA NEMA RAKA BIĆE
OVA ZEMLJA SVA NEMOĆNA

ĐE JE ONO

ĐE JE ONO ŠTO GA NEMA
ZAŠTO OPET NEKO KRIJE
ĐE JE VODA SA POTOKA
KOJA ROSOM ROSU MIJE 

UMIVA NAS TUĐA RUKA
UGONEĆI ČAĐ U NAMA
PROKLASALO PRAZNO ŽITO
DA OTKOSE STRNJINAMA

ĐE JE ONO ŠTO SAD ZRIJE
POKOŠENO KO PRED KIŠU
ZRELO ŽITO U OTKOSE
DA ZORAMA ZORE PIŠU

...

ISPISUJU ČELO VJETRU
PROMAJA JE U LOBANJE
PLAVO MORE VALOM VALJA
POSTAVISMO NOVO ZDANJE 
IZRASLO JE IZ ISTINE
IZ RATIŠTA I RATOVA
USELJIVA SKORO BIĆE
SAZIDANA KUĆA NOVA

U TEMELJU HANDžAR KLEŠE
RUKOM ĐEDA I PRAĐEDA
ISKLESAŠE SVE DO KROVA
PROSTRANA JE KUĆA NOVA

KANDILOM SU OSVJEŠTANA
SVE IKONE I IMENA
ISKLESAN JE OLTAR NOVI
I SVETINJA SVAKA NJENA

OTKUD OPET

OTKUD OPET KAD TE TRAŽE
ŠTO NASTADE NEBILOTE
ZAŠTO NOĆAS ZAMNOM HODAŠ
IZANĐALI MALI SKOTE

BOLEŠLJIVOST TVOJ JE POROK
PRAZNA ČAŠA ŠTO UGOSTI
NE OTRUJ MI NOĆAS PLOČNIK
DUŠE  MOJE BEZ MILOSTI

NA KALDRMI PORED PUTA
MOJA RUKA RUKU PROSI
DINAR VIŠE NEVOLJNIKU
STASAO SMO DO MOLOSTI

NIJE OVO KAKO BJEŠE
ŠTO JE RASLO I IZRASTA
POSJEČENO KRIVO STABLO
SRASTALO SE PORED HRASTA 

SVE JE ŠUMA I U MENI
OD VIŠNJEGA OD MILOSTI
ISPOSTIO JOŠ SAM JUČE
MOJE POSTI IZ PROŠLOSTI

SAD JE OPET STRAH I TAMA
PUNUNU KUĆU OKUĆIO
OKUĆNICU DA NE PROSPEM
SVE SAM GRIJEHE ISPOSTIO

ROSNA ZRAKA

EVO JUTROS ROSNOG ZRAKA
SA ISTOKA OBRIS PARA
SVITI SVITAC U OČIMA
I SA KAVGOM RAZGOVARA

PROGOVARA KRAJU TAMA
ZRAKA NOVA IZISKRILA
IZRASLI SMO KRAJ POTOKA
SAVIJENI OKO KRILA

POVIJENI U POVOJU
MUTNOG NEBA TAMNE KIŠE
SA NOĆENJEM U KOLIJEVKU
IZRASLI SMO JOŠ I VIŠE

PA RASTEMO KO DA NIJE
ONO TUDJE NIKAD HTJELO
OTKUD KRSTOVI NA VIDIKU
KRSTITI SE NIJE SMJELO

OSTALO JE DA SE SANJA
PRAĐEDOVO IME SVETO
ZRAKA NOVA NOVO SIJA
ZASIJALO TOPLO LJETO
 

TU I TAMO U NAMA KAO U MAGLI

***

OPET SANJAM NOVU ŽURBU
I MRAMORNU TVOJU KOSU
TRAŽIM NEKI HLADAN KAMEN
SA SVITANJA PIJEM ROSU

OBILAZIM STARE STAZE
I VRTOVE NAŠIH RUŽA
SA CVIJEĆEM IZ KAMENA
CVJETA TVOJA MRTVA DUŠA

TIŠINA JE KRIJE TAMA
U KAMENU TVOJA SLIKA
KOJA RUKE ZA ČAS SKLAPA
OKO MOGA HLADNA VRATA

BAGREMOVI MIR SAD CVJETA
OVA NOĆ ME HLADNO VREBA
TIJELO TI NEMIR SANJA
SREST ĆE MO SE KRAJ KALANJA

***

O BIJESNA NESITA LATICE
KO TE ŽANJE DOK SU ŽETVE TROME
DOK TE KOSE SJENOKOSI POSNI
ZAR TI RUKE UKRADOŠE PTICE
O BIJESNA NESITA LATICE

KO TE VEŽE U LANCE OD MITA
KO TI OMČU SVRH OMČE UKRADE
KO LI ZEMLJI MOJE RUKE DADE
O BIJESNA NESITA LATICE

STALNO GLEDAM U NEMOĆNU SJETVU
TVOJE DOJKE KAKO MLIJEKOM HRANE
MOJU POSNOST I MOJE OLTARE
I KAD HOĆU DA OPLODIM ŽITA
MOJA POSNOST BREMENIMA SKITA

NEĆE SJETVA DA MI RODI MUŠKO
NEĆE VJETAR DA MI SVEŽE LICE
O BIJESNA NESITA LATICE

***

SJETI SE I AKO ODLAZIŠ
MOJA SJEĆANJE IZ DVADESAT DRUGE

SJETI SE
I ŠESNAJESTE I SEDAMNAJESTE
I SVIH DODIRA I DODIRA
JER NEMOGU DA TE SPRIJEČIM
OBEĆANU CVIJETNIM POLJIMAĐ
I GRANAMA KOJE ČUVAJU TVOJU TIŠINU
OPOMINJUĆI ME DAHOM VJETRA
DA VJERUJEM MISLIMA KO BIJELIM SLUTNJAMA

SJETI SE
VOLJELI SMO SE PO PLOČNICIMA I DRVOREDIMA
LUTALI POGLEDIMA
DOK KRADEŠ CRVENE DAROVE MOJE MATICE
I OBLIZUJEŠ DVA STRMA ČEKANJA
I ONO VJEČITO NE ZABORAVI

***

VEČE SAM U TVOJIM OČIMA
JUTRO U TVOJIM UZDASIMA
DALEKO SAM U KIŠI LUTALICA

SUZA SAM IZ MRAMORNOG OKA
PRAMEN OBLAKA SPRAŠNJAVA DRUMA
DALEKO SAM U KIŠI LUTANJA

ROSA SAM U RASPLETENOJ KOSI
PRAMEN KOSE NA TVOME ČELU
DALEKO SAM U KIŠI LUTANJA

CVIJET SAM POD KRILIMA LEPTIRA
KAMEN POD NJENIM NOGAMA
DALEKO SAM U KIŠI LUTANJA

***

PROGONJEN SUNCEM
NESNOSAN SAM KAO TAMA POSLIJE KIŠE
KO VRIJEME UŽEGLO U PRSTIMA DJEVOJČICE
PROGNAN SAM  JOŠ JEDNOM SA ULICE

DANIMA KOJI PERU PRLJAVE RUKE
BAGREMOM KOJI SIPA SJAJ U LICE
SVE JE MALO I BESMISLENO KAO RASTINJE
PROGNAN SAM JOŠ JEDNOM SA ULICE

***

PROSIM PO IZGUBLJENIM TRAGOVIMA
DOZIVAM TE SKRŠTENIM RUKAMA
OČIMA KO SAVIJENIM TOPOLAMA
PROSIM DOK ODLAZIŠ ODLUTALA  MIRISIMA
KASNO JE VRATI SE SA PUPOLJCIMA

SADA TE SVI PROSE
I SVIJAJU PROSIDBU OKO DVIJE RIJEČI
DOĐI BEZ PROSCA SI SAMNOM
BEZ VJETRA U IZMAGLICAMA
U AUTOBUSU KOJI PROLAZI
BESMISLENO SE VUČEŠ ULICAMA

PROSE TE SA JESENJIM LIŠCEM
JUTARNJOM ROSOM NA PROPLANKU
TUĐIM MILOVANJEM NA PERONU
BEZ MENE SI U VOZU MOGA ČEKANJA
PROSIM TE ZA NOVA SJEĆANJA

***

JUTRO NA DLANU ISPLJUNU SEBE
DIO  MORA I NEŠTO ŠAPATA
PA PUTNIK PROSTRIJE OBALU
I USELI SE U NJENA SVITANJA

AUTOBUS POKUPI VRIJEME
DESET JE IL NEŠTO VIŠE SATI
SVETIONIK OSTAVIŠE BEZ KARTE
DOK SUNCE NE OKAČE O ZID

POLA JEDAN JE PROŠLO DAVNO
VELIKA GUŽVAJE SVI ŽURE NEKUD
PROKLINJU MJESTO VIŠE ILI DVA
ŽAMOR JE SVE VEĆI NEKI SE SMIJU

KORPE I TAŠNE NA RUKAMA DJECA
SVI ŽURE NEKUD NEČEMU SLUTE
NEKO NEKOGA ČEKA U HODU
A SVI ĆE PCI IL DOĆI U POLA TRI

***

KRPICE KRPICE I SVA DJECA
U NARUČJU MAGLE I STIDA
KRPICE KRPICE I RUŽE USPOMENA
KRPICE KRPE KRPETINE OD STIDA

PREBROJAVA SE NEKO OPET
JEDAN DVA TRI PET KRPICA NEMA
NOGE SU U PIJESKU OCI U TROUGLU
U UGLU U KRUGU ZBOG KRPICA

PONOVO SVI BROJE JEDAN DVA TRI
NEMA KRPICA NIŠTA OD KRPA
NI RUŽA SA STABLOM BEZ LISTA
NESTAĆE KRPICA KRPA KRPETINA

***

KADA JE SUNCE SIJALO VIDIO SAM TE U ZRAKU
KADA JE KIŠA PADALA BILA SI U KAPI
KADA JE DUŠA GORELA U PEPELU SI BILA
KADA JE DOŠLO PROLJEĆE  BILA SI U CVIJEĆU
NA POGREBU SI BILA MEĐU MRTVIMA
NA NEBU SI BILA MEĐU ZVIJEZDAMA
SADA SI DOŠLA SA KIŠOM I VJETROM
I OPRALA MI LICE TOPLIM SUZOMA

G L A V E Š I N E

1.

DIŽE BUNU BUNILO OD GLASA
DA NE SANJA ĐEDA DRUGAČIJE
NO ŠTO ONO PRIČA ISPOD PASA
BOŽU PRAVDU KOLJENIMA KRIJE

SVE SVOJE SKRIVA NA PLOČNIKU
JEFTINO PRODAJE NA BUVLJAKU
ISTAČE FIRMU SVE UNOVČI
RIJEČ OFITA I OBRAZ OKOLČI

OBIDJE OPET OKO ISTINE
ZAUZETU BUSIJU SAMO OKROČI
KORIJEN LISTU STABLO DA RAZVUJE
I ODUVA DAŠKOM PRAGOVE DA SJEDNE

PROSTORI POSIJEDAŠE USRED ŠIRINE
NESTASE SVETINJE I OLTARI
IZVORI ZAŽUBORIŠE ŠAPAT ISTINE
ONO OD ONOGA POSTAŠE GLAVEŠINE

2.

MARAME SRIČU SLUTNJE CRNE
NE ŠAPUĆU ŠAPATI GODINA
RIJEČ SA OLTARA KOJA TRNE
NEKA SE ZAPIŠE A VEĆ PIŠE
KAKO SE NOVI BOGOVI UGNIJEZDIŠE

PA ZBORE KAKO SE ZBORITI NESMIJE
PA KREĆU ĐE SE KRETALO NIJE
PA PIŠU ŠTO NAPISANO NIJE
PA PIJU ŠTO SE POPITI NESMIJE

OD SVEGA ŠPO OSTA ISTINU DA  ČUVA
SATKAŠE DVORE STAROGA OGNJIŠTA
U NJEDRIMA MOLITVA DA KRIJE
STARU PRIČU SA NOVOG RATIŠTA

3.

NESREĆNI SMO SINOVI DOBRIH OTACA
ĐEDU ZA POMEN UŽEGLI SVIJEĆU
KANDILOM SVETIM OLTAR I SVENUĆA
URAMISMO UMJESTO RAĐANJA
ĐEDOVU MEDALJU OBILIĆA
I ZLATNI KRST PETROVIĆA
POKUŠAVAJUĆI PRED TOM SLIKOM
NA KRSTU POKRSTITI NIKOGOVIĆA

KRSTIMO OD POČETKA DO KRAJA
DESNOM I LIJEVOM PA OPET
IKONOM  KO VRATA VELUKA
GLAVNOG JUNAKA KOJI PROKLET
TOJ SLICI OKRENU LEĐA OPET

4.

KAZNOM HRANE A KAZNA OBLAČI
SINU SPREMNA KAZNIONA NJINA
BIĆE STASIT OD OČEVA JAČI
VEĆ JE SPREMAN DA PRIČA RATIŠTA

UKLETA KAZNA BIJEDNO POMILOVANJE       
USMRĐELO SVAKOJAKO SRANJE
OKRUŽILI I U KRUG SE VRTE
NEŠTO NOSE U KONOPE PRTE
UPRTILI KNJIŽURINE NAKE
I KNJIŽICE S NJEGOVIJEM LIKOM
SKRIVAJU SE ZA NJEGOVOM SLIKOM

USLIKALI POHOD NA MITINGE
OD SLIKANJA NEBO SE POMUTI
ONI SU REKOH I SVI NA NJIH LIČE
MOJ KUM I ON JE PLJUNUTI ONI
NA SVAKOM KORAKU KO IZ ZEMLJE
NEKO RASTE IZRASTA  I PONOVO NIČE 

5.

ENOGA ON OD ONOGA
NASLIJEDIO SVE
PLJUNUTO ONO OD PRIJE
KA DA IH JE JEDNA MAJKA RODILA
NO SE ONI NE RAĐAJU
IZMIGOLJE SE PA LIČE JEDAN NA DRUGOG
KO JAJE JAJETU SVI SU ISTI
NACRTANI  KO CRTANKA ZA PRVI OSNOVNE
PA TAKVI NAMA I OKO NAS
DOLAZE DA NAS I U KREVETU PAZE
PRLJAVO TUĐOM RUKOM MAZE
ZDRAVE I BOLESNE OBILAZE

6.

TO TI JE TO REKOŠE JEDNOM ONI
OD TOGA TI JE TO NEPOSLUŠNIČE
ZA TO TI JE TO PLEMENIČE
TAKO CE TI BITI OD TOGA ZEMLJAČE
NO NIJESAM SMIO OD KOMITETA
A PLUNUO BIH U DLANE
PA JEDNOM KO ONO LANE
VESELOM ROĐAKU KOMITETLIJI
UMJESTO OLOVKE BATINOM
ZASUKAO  PERČIN U VITICE
PREBROJIO ZUBE U VILICE
PA NEKA PUKNE ĐE PUCALO NIJE
NEKA SE OMLATI ĐE SE MLATILO NIJE
ĐEDOVE DA MU OPSUJEM KOSTI
NEMOGU NO BOŽE BOŽE TI MU OPROSTI

7.

ĐEDOV JE UNUK OD SOJA ON
SKOROJEVIĆA OLTAR SAZIDAO
KUĆIŠTE ĐE KOLIJEVKU KRIJE
KRIJUĆI ISTINU OD PROLAZNIKA
SA SUKOBOM BEZ RATIŠTA
IGRA JOŠ JEDNU IGRU BUNJIŠTA  

HTJEDOH JEDNOM REĆI UGLAS
ONO ŠTO NIJESAM ZBORIO PRIJE
NO SE ONO OPET UKEKEČI
ISTURI PRSTE ISPRED NOSA
POGLEDA ONO ŠTO GA OBLIJEĆE
PROZBORI PREKO USTA RIJEČ DVIJE
PA MU SE REĆI NESMIJE
NI ONO ŠTO JE NAPISANO
JER SHVATI ILI ĆEŠ SHVATITI
LEBOM TE HRANI DJECU OBLAČI
REKOŠE JEDNOM I MORA BITI TAKO
NIJE SA NJIMA NI NJEMU LAKO
SEBE OD NJIH I NJEGA OD NIČEGA
I NIŠTA OD NIČIJE VLASTI SAKRITI   

8.

KAKO SE SAMO OD SILINE
UKEKEČIO ON
VELIKI I MALI VEĆI OD JUČE
TIHO ZBORI I POVREMENO SKAČE
U RIJEČ DVIJE SVE REČE
SLUŠAJ
O TEBE  I TEBE ZBORIM  
NESMIJEŠ REĆI NIKOME NIŠTA
SVI SU KAO JA ON I ONI

ENO GA PONOVO
SA DVA PRSTA SLOVO DRŽI
SAMO JOŠ MALO PA DA ZAKEVĆE
JER SU GA ZA TO U ŠKOLU SLALI
DIPLOMU JEDNU DRUGU TREĆU
DOBRO SU GA IŠKOLOVALI

IŠKOLOVALI MOGA I TVOGA ŠEFA
I NAMAZALI ŠKOLAMA SVIM
PA ZBORI LI ZBORI DA ZBORI
TRESE LI TRESE I GAĆE ISTRESA
ČINI MU SE A I TAKO TREBA
U GAĆE JE SPUSTIO NEBESA

SAV JE TAKAV OD PASJEGA KOTA
KOTI GAMAD DA  LAJU NA LJUDE
KERUŠE JE OKOTIO SVOJE
KEVĆU PAŠČAD NE KVASE JEZIKE

9.

NIJE OVO OD ONOGA VEĆE
NAUČILO NIŠTA DA NE SMIJE
GOVOR PIŠE I ZA GOVOR SE KRIJE
POKRI SE NI NOS MU NE VIRI
KOLIKO JE PREPRDIO JUČE
JUTROS VAZDUH OD TOGA ZASMRDI

SKOROJEVIĆ SMRDI IZ OPANKA
OD BOGA JE GLAVU ZAKLONIO
CINI MU SE A NIJE NI ČUDO
BOG SA NEBA I SVI SVECI MOCNI
OD NJEGA SU MANJI I NEMOĆNI

NO NI ON NIJE GORI I LOŠE ĆUDI
OD ONOME ŠTO GA OBLIJEĆE
SKUTE NOSI MIR BOŽI DARUJE
MALO ZBORI I U VREĆU MEĆE

JEDNOM MEĆE DRUGOM PROGLAS PIŠE
ĐE SE ZBORI  IMA GA NAJVIŠE
OPISMENI NA SLOGOVE SRIČE
SA DIPLOM SA NOVOG RATIŠTA
SRIČE MOJU A ZA TVOJOM KLIČE
POSNOM ZEMLJOM KRVAVOGA ZNOJA

10.

NA PROPLANKU KATUNIŠTA NAŠEG
ĐE UGIČI NE NOSE ČAKTARE
ISPRIČAŠE S PRAGA ISPRED KUĆE
OVU PRIČU SA MOGA OGNJIŠTA

GOVOR DRŽI OPET PUNA  PRIČA
PREPRIČAVA LJUDE U PRIČAMA
PRIČA PRIČU A REĆI NESMIJE
OVOM PRIČOM SVOJE DUPE KRIJE

PRIČA PRIČU UTEĆI NEMOŽE
OD ISTINE POTOK DA ISPIJE
NJEMU SE OMAČE PA OPET REČE
JAKI SMO I JAČI  OD ISTINE

LAJANJEM BRANE ŠTENAD PORED KUĆE 
SVOJE LANCE STEGLE OKO VRATA
NA UZICU NAMIČU KOČIĆE
REPOVIMA MAŠU POVJETARCU

POVILI SU IME U PELENE
NA KAPIJI ISPRED SVAKE KUĆE
KEVĆE KERČE PAZI DA NE LANE
ČUVA SVOJE I NJEGOVE DANE

V A T R A

***

DOK VRIJEME PLOČNICIMA LUTA
PROCVALE SU KRVAVE LOBANJE
SA PRSTIMA NESTALIM U VATRU
TIHA ŽETVA IZ PEPELA ŽANJE 

***

VATRA ZEMLJI ISPIJA MIR
ISPISUJE GRANE LISTOM
VATRA KLJUČEVIMA TAMNICE
U NOCNOM MIRU
OPIPAVA ZGARIŠTE SKELET
IZGARANOG IZ OČNOGA VIDA

***

DANAS NA POGREBU
SAHRANA RUKU I VILICA
LELEK  DO NEBA
KRV SU SAHRANILI
NEKO IME SRELO SE SA SMRĆU
JUTROS U DVORIŠTU
OTRGLO TE JE OD KOSTIJU
SMRTI BLATNJAVA
ŠTO ŽIVIŠ ZA SUSRET
LOBANJE SA KRSTOVIMA

***

DANAS NA GROBLJU
ZA DVIJE GLAVE U JEDNOM SANDUKU
UVIJENE U POKROVU OD TKANJA
TRAŽIMO SMRT ZA SMRT PRETICANJA

VEČE  EVO NAS PONOVO NA GROBLJU
MILUJEMO BUNILO U KRILU
LOBANJAMA PREBROJAVAM ZUBE
KROZ PRIČU ISPRIČANIH SJEĆANJA

***

NA KRŠTENJU SUDBINE GORA
PO PIJESKU I PEPELU
U KRVI ZATVORENIH VULKANA
SUDBINE SA UZDAHOM MJESEČINE
KORAČA VOJNIK NOGAMA VIHORA

---------------------------------------------------

 

Svetozar  N. Popović
 

Svetozar N. Popović rodjen je sredinom prošlog vijeka u Danilovgradu gdje je i završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Ulcinju. Studirao je na Nastavničkom Fakultetu u Nikšiću. Živi i radi u Danilovgradu. Poeziju je počeo da piše kao srednoškolac i student. U tom vremenu bio je aktivan sudionik svih kulturnih i literarnih zbivanja u zemlji. Objavljivao je u mnogim književnim časopisima toga vremena. Najčešce,  sukob sa samim sobom prenosio je na sukob sa sredinom u kojoj je stvarao. Mnogo je očekivao od života  stvaralaštva u njemu. Pisao je za “Pobjedu”, “Korake”, “Omladinski pokret” “Univerzitetsku riječ” i mnoge druge, danas nepostojeće listove i časopise. Osnivač je dramskog studija “D” u Danilovgradu i režiser prve prestave tog studija, Drame “Mladost pod suncem”. Osnovao je i bio prvi predsjednik kluba pisaca “Mihailo-Miho Vuković u Danilovgradu. Osnovao je i studensku eksperimentalnu scenu Nastavnickog fakulteta u Nikšiću i kao dramaturg i režiser počeo da eksperimentiše sa stvarnošću. Ostale su zapamćene njegove, vrlo uspjele kreacije: dramatizacija poeme “Jama” Ivana Gorana Kovačića, parodije “Čegović na ljuljašci” i eksperimentalnog igrokaza, drame “Anastazija” čije je prikazivanje, tada zatalasalo kulturnu javnost Crne Gore. Pokrenuo je mjesečni almanah “Pedagog” koji je povremeno izlazio do njegovog življena u Nikšiću. Bio je aktivni sudionik toga vremena: predsjednik omladine Nastavničkog Fakulteta, sekretar omladine Univerziteta tada u Titogradu . Postao je poligon za razračunavanje eksperimenta i stvarnosti.
Umoran od svega prestaje da se bavi pisanjem i omladinskim aktivnostima.
Okrenuo se običnim životnim temama. Njegovi rukopisi polako nestaju i bivaju uništeni njegovom nemarnošću osim zbirke poezije “Oraške magle” koju, iz zaostalih a neuništenih rukopisa sakuplja i priprema za štampu njegov sin jedinac Vladimir Popović koji nije doživio njeno objavljivanje. Tragično je stradao 2011. godine kao uspješan novinar, producent i izdavač. Njegovih 28 godina preselilo se u vječnost a Svetozar Popović je ostao sa dijelom svojih objavljenih rukopisa i uspomenama na jedno vrijeme u kojem je živio  radio i na kraju tragično stradao.
Sudbina je uništila njegov talenat, stvaralačku nit  i njegovu porodicu.
Doživio je da se njegov život završi prije biološke smrti.
Danas  živi od uspomena i radi  u “Auto moto  Danilovgrad”.

 Vrati se na početak
 www.montenegro.org.au