| GOSPA
OD ŠKRPJELA Ona čeka -
Nadimaju se na pučini jedra
Medju oblacima u crnini -
predjela bez imena i svijetla
U divljini bez daška vjetra
Dok ON luta mrtav -
i žedan
Ona ispreda čekanje -
modrije od Boke Kotorske
Ona čeka -
Kao pjesma pred vratima nesna
Da kroz odškrinutu patnju
sklizne u medjuprostor zvijezda
Misli joj ne spavaju od početka
Iz noći u noć -
besane uranja ruke
u slano bedro kamena
u kolijevku od muke
Crni se talasi lome -
o ostrvo samoće
Oko joj razroko bdi
nad tkanjem sijedim
Ona kopni - dok ne spi
I zaboravlja zašto čeka...
I koga -
kapetana
mornara
Boga?
U sjen se polako truni
Mladost je izda -
ko ljubavnik bludni
Doba zrelo -
I ruke već se tresu
Ostrvo posta tijesno
za čekanja jezu
Pred Gospom kleči -
Lik Njen veze...
Dok nijemo plače - što zavjet dade
da upreda godine
kao ljubavi znamen
A ON - ko zna kuda
luta mrtav
Na brodu bez nade
i bez kormila
Vjetri ga razvlače svijetom
kao davljenika bura
Šta veze tako dugo?
U propuhu sivom
U noći - od mora crnjoj
Medju čempresima preko puta
mrijesti se večernja tuga
Urezaše joj se koljena
u kamen podno oltara
I molitve zanijemeše
na zlatnim usnama svetaca
Noći su bacile sidro -
U tamu pod njenim velom
A ONA - mrtva čeka
Na Njega - na sjen od čovjeka
Odavno već - vjerenika zvijezda
(London, 1993. godine)
|
AUSTRALIA POEM I I wore the smile of the
Indian Ocean
on my skin
The gentle touch of the white sandy beach
The closeness of Norfolk pine trees
I smiled at the afternoon
Sipped the afternoon tea
Under the shade of a constant search
for something else outside
and something more within
I did not like that Lapsang Souchong taste -
too smoky for my lips
I preferred to stay within the glare
of those distant eucalyptus trees
I liked the kangaroos though
the sweetest of all beasts
While emus were parading
their long necks and pointed heads
Like extraterrestrials
too real for the sunsets
Australia, forgive me!
I didn't know what to expect
Certainly not the miracle
I found waiting there |
