|
|
Jabuka babe
Dragice
PRIčE IZ DIJASPORE: DEVETNAESTOGODIŠNjA SUZANA
ZEČEVIĆ IZ PERTA PRVI PUT U CRNOJ GORI
NAFAKA MILUTINA GOLUBOVOG iz Vinicke.
Vasojevići u Pertu.
"Pobjeda" kao znak raspoznavanja.
Žao joj što nije imala pravo da glasa na nedavnim izborima. Tri puta
odlagala povratak.
Sad zna zašto pjesnik kaže - "Crna Gora je duši poslastica"...
Bilo je to dalekih 70-tih. Svjetla u kući Milutina Golubovog Zečevića u
Vinickoj sijala su do u ranu zoru. Ujutru je kroz živopisno selo ispod
Komova prošao glas - Rajo Milutinov će u svijet. Za srećom. Blago njegovoj
majci Dragici sa punom kućom. Šestoro djece, a svako nafačno, govorilo se u
selu...
Danas je Rajo Zečević, jedan od najuspješnijih Crnogoraca u Pertu. Njegov
dom je velika kapija Crne Gore, imaju običaj da kažu naši ljudi u ovoj
velikoj i dalekoj zemlji. Ima suprugu Veru i troje djece - kćerke Đeni i
Suzanu i sina Marka. I Crnu Goru u srcu. Jer, u domu Zečevića su i Vinicka i
Berane i Komovi i Podgorica. Začas ožive korjeni. I mirisi zavičajnih njiva
i livada.
I ovako bi mogla da počne ova priča iz dijaspore. Mi ćemo je, međutim,
početi obrnutim redom. Pričom o dolascima iz "bijelog svijeta". Pričom o
Rajovoj devetnaestogodišnjoj kćerki Suzani Zečević, inače menadžeru za
nekretnine koja je početkom jula ove godine prvi put posjetila Crnu Goru.
- Sve je ovdje prosto fantastično, pričala nam je ovih dana u domu strica
Miška Zečevića u podgoričkom naselju Zagorič.
- I priroda i ljudi. I nebo i kamen. A tek moji najbliži - moja rodbina! A
kad sam krenula ovamo pitala sam se kako li ću se snaći - ne znam jezik,
nikoga od svojih nikada nijesam vidjela osim na fotografijama... Usjetšili
su me sestra Đeni, koja je ovamo dolazila prošle godine i otac Rajo. Rekli
su mi - čim kročiš u Crnu Goru jezik ti se sam "razveže" i učini ti se da si
tamo rođena. I zaista je bilo tako, priča Suzana.
- Za samo nekoliko dana sam progovorila naški, zato nikad neću zaboraviti i
jabuke u rukama babe Dragice kad sam došla u Vinicku, i njene tople riječi
koje mi još odzvanjaju u ušima - ti si babina najljepša jabuka... Pa strika
Miška na Aerodromu u Podgorici sa "Pobjedom" u ruci kao znakom raspoznavanja.
Odmah sam znala da je on brat moga oca. Nezaboravan je bio i moj prvi susret
sa ostalom rodbinom, sa 87-godišnjim djedom Milutinom, kako su mi rekli
najstarijim stanovnikom Limske doline, sa stričevima, tetkom, braćom i
sestrama. Prosto sam bila oduševljena. Upijala sam svaki događaj, svaki
običaj. U ostalom, već treći put odlažem povratak, pa moji stalno zovu iz
Perta i pitaju - kad ćeš kući. A ja neprestano ponavljam još samo malo, još
samo malo... Zato će mi 10. oktobara, kad krenem nazad, zaista biti teško.
Najteže mi je što ću ostaviti moju babu Dragicu i Dariju - najmlađu sestru
od strica, mezimicu čitave porodice. Ipak, doći ću idućeg ljeta, a možda i
prije. Najprije ,naravno, u Vinicku kod djeda Milutina i babe Dragice. Nadam
se da će se tada okupiti čitavo njihovo potomstvo kako su mi obećali. Svih
17-storo unučadi i šestoro praunučadi, sinovi i kćerke, baš kako baba i djed
žele. Jao, što bi to bilo lijepo i nezaboravno. Primjer za primjer, kako
kaže moj djed Milutin.
Na kraju nam je Suzana Zečević odala i jednu malu tajnu. Žao mi je ,veli,
što nijesam mogla da glasam u svojoj Crnoj Gori. Ali umjesto toga "ponijeće"
ona sa sobom u Pert dio Crne Gore, smije se. Jer, kako kaže njena kamera je
bila mala da primi toliko lijepih motiva. Vinicka, Komovi, Bjelasica, Berane,
Budva, Podgorica, pa u krug...Tek sada mi je jasno iskreno zašto Budvu zovu
morska ljepotica, Komove i Bjelasicu planinske ljepotice, a Vinicku - seoska
ljepotica. I zašto je njena sestra Đeni, kad je prvi put došla u Crnu Goru
("Pobjeda" je o njoj objavila reportažu "Vasojevka iz Perta"), najprije
naučila one poznate stihove - "Crna Gora je duši poslastica". I zašto joj je
ovdje za ovo vrijeme sve ličilo na pjesmu...
U Pertu takve ljepote nema
Vinicka je ovih dana obojena najljepšim jesenjim bojama koje sam ikada mogla
zamisliti, priča Suzana oduševljena zavičajem svoga oca. Od njenih
prekrasnih pejzaža prosto zastaje dah. Vi ste zaista srećni ljudi. U Pertu
takve ljepote nema...
Suzana Zečević će se Vinickoj i Komovima po svemu sudeći vratiti uskoro.
Djed Milutin mi je pričao, kaže ona, da Vinicka i zimi ima svoje nestvarne
čari. Zato sam i odlučila da ponovo dođem - da naučim da skijam. Jer,
vjerovali ili ne još nijesam vidjela snijeg. Još kad bi samnom došla moja
starija sestra Đeni, babinoj sreći tada sigurna sam ne bi bilo kraja.
J.Stamatović
 Odštampaj stranicu
|
|
