Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

Krsto Zrnov Popović

Buenos Aires ,28 maja 1922.g.

Predsjednik ministarskog savjeta kraljevine Crne Gore, ministru vojnom i td. Divizijaru gospodinu M.M.Vučiniću, RIM

Primili smo Vaše pismo od 30.marta. Istovremeno primili smo i nekoliko komada komunike-a, poslatih  preko ovdašnjeg našeg konzulata  kao i neke izvadke iz listova koji su nam upućivani.

Sadržinu vašeg pisma razumjeli smo, te smo vam veoma blagodarni  što ste izvoljeli nas  izvijestiti o pravom dotadanjem stanju  naše pravedne stvari .

Za nas je bilo zadovoljavajuće, jer smo iz toga  uvidjeli da naša zajednička  ideja napreduje kako u unutrašnjosti  zemlje, tako i vani. Nadamo se da će i nama doći VELIKI DAN za vaspostavu naše mile otađzbine Crne Gore .

Iz priložaka  uviđeli smo da je veoma mutno stanje u Jugoslaviju  naročito u Crnu Goru i Hrvatsku a djelomice i po Sbiji i po ostalijem pokrajnama. Iz svega toga zaključujemo da će ubrzo biti veliki krah slom za dovjek Karađorđeviću i njegovoj tevabiji. Sve vijesti, kao god i ono pismo iz Crne Gore, rasturili smo svuda gdje se god nalaze Crnogorci. Prepisivali smo ih, jer smo ih morali šiljati na mnogo mjesta.

Sa istijema smo upoznavali i Dalmtince i Hrvate. To saopštenje učinilo je dosta dobar utisak, skoro na sve Crnogorce u svijeh ulivena je nada, da će se ubrzo naše pitanje povoljno riješiti. I na Hrvate i na Dalmatince dosta je lijep utisak učinjelo ovo saopštene i dalo im se do znanja da ne samo u Crnu Goru već u čitavu Jugoslaviju  vri, i da se već zvijerstva, nameti na narod od strane Srbije itd. ne mogu više trpjeti.

Nije potrebno da vam napominjemo, kada i sami znate, s kakvom  smo namjerom ovamo došli  i s kojim patriotskim osjećajima.

Namjera nam je bila ta, da vama – odnosno Kralju, vladi-u onu tešku situaciju olakšamo u radu i  svakom drugom prigovoru, te da se na lijepi način izvrši  privremena  demobilizacija, što se i postiglo našim polaskom ovamo, i da stupimo što bliže sa ovamošnjiijem Crnogorcima i objasnimo im o pravom stanju stvari.

Kao svuda tako i ovamo bilo je dosta zavedenijeh Crnogoraca, koji su se lako dali zavesti, pošto od našijeh ovamo nije bilo nikoga , neprestanom agitacijom od strane srbijanskijeh pristalica  i pisanja  izvjesnijeh  neprijateljskijeh  listova  kao što su  Jadran i njegovi ogranci – Zajednica koja izlazi u Rozaliju, Vis u Santa Fe, Jugoslovenska država u Valparaiso-Čile, Druga Republka, itd. Najviše je neraspoloženje  među Crnogorcima i bunt naših izroda u Gaet. i priče koje su pojedini proturali među njima, od strane nekijeh koji su prije nas ovamo stigli.

Čim smo ovamo stigli prva nam je briga bila ta, da Crnogorce potankostima o svemu  obavjestimo o pravom stanju stvari  i da im  ulijemo duh, da nikad ne gube nadu, te sa zajedničkom slogom, ljubavlju  i izdržljivošću  da ćemo sigurno doći do sjajne naše pobjede.

Koje nijesmo mogli vidjeti usljed udaljenosti,a nijesmo mogli poći , usljed  materijalne oskudice , da se š njima  sastanemo, to smo ih pismeno obavještavali o svemu, a i preko  usta našijeh  ustaša koji su s nama došli, a razmiljeli se na svakoju stranu.

Na ovaj način uspjeli smo, te je poveći  broj zavedenijeh priješao k nama. Još je ostao jedan mali dio zavedenijeh kojih se najviše nalazi u Tandilu, a to su većinom Bjelopavlići, Kuči i Vasojevići.

U prvom našem pismu naglasili smo vam da su  ovamošnji Crnogorci  patrioti, to i sad napominjemo, ali nijedan ništa  nema. Ručak bez večere. Ono što zaradi pojede, kupi odjeću i obuću i potroši kroz kafane. Ništa mu preteći nemože pošto su male nadnice, od 3 do 5 peča  dnevno, a i to bi dobro bilo da su radnje stalne, no pojedini radi najviše na jednom mjestu  po jedan ili dva mjeseca, pa onda nestani radnje, te je primoran  tražiti drugu rabotu i izlagati se putnijeh i podvoznijem troškovima. Ima slucajeva da pojedini  na jednome radnom mjestu radi samo po 5 dana, pa onda gazda prekine radnju, a dotični ostani za nekoliko dana bezposlen, dok drugu radnju uhvati. Usljed toga je..(?)... smo ovđe u Buenos Airesu sakupili oko 300 peča, sa našijem udjelom  tako smo uputili dva telefonska protesta. Jedan predsjedniku konferencije u Đenovu, baš u onom smislu, kao što ste napomenuli u onom vašem citiranom pismu, a drugi Poankareu, da izvrši obećanja, koja je dao u ime Francuske  i saveznika Blaženopočivšem Kralju Nikoli za vaspostavu Crne Gore.

Skoro svakim vaporom dolazi ovamo naroda iz Hrvatske i Dalmacije. Oni pričaju svakome, a naročito svojima, da se više nikako nemože podnositi vladavina srbijanska. Kažuju da im Srbijanci sve uzeše a ništa im ne davaju. Da se uopšte svuda čini veliki pritisak na narod, tako da se po dvojica ne mogu nigđe zajedno sastaviti, a kada prošetaju – špijuni i policija upanu među njima i rastjeraju ih. Dalje, vele, da narod strada od gladi i da će biti smrtnijeh slučajeva. To još više razočarava ovamošnje Hrvate, Dalmatince i Primorce svakim danom da se primjetiti da se približuju k nama, a ostupaju od pristalica srbijanskijeh.

Ima po tri stotine kuća dalmatinskijeh oko dva štacijona u Rozaliju koje su sve protivu  Srbije. Među sobom maju jednog učitelja Dalmatinca, koji neprestano agitira za Srbiju. Ali su se ovi dogovorili da ga istuku ili proćeraju.

Kakvo je raspoloženje Hrvata, Dalmatinaca, Primoraca i ostalijeh naspram Srbije, najbolje se dalo viđeti pri dolasku ovamo dr Iva Grizigona za koga se preko usta Mihanovica i pristalica srbijanskijeh kaživalo da on dolazi ovđe za generalnog  jugoslovenskog  konsula, a u isto vrijeme da će biti i najstariji od sviju jugoslovenskijeh konsulata u Južnu Ameriku, te da ga treba kao takvoga i dočekati.

Kada je Grizigono ovđe stigao, dočekalo ga samo društvo "Jadran", na čelu sa Mihanovićem i nekijem kap Vickovićem, sa nekoliko pristalica srbijanskijeh. Od naroda nije bio niko . Grizigono oslovijo je prisutne da je sve prekomorske Jugoslovene pozdravio kralj Aleksandar i preporučio da se radi i pomaže država jugoslovenska.

Nije ovdje mnogo potrajao pa je pošao u Ruzaliju i Santa Fe, gdje ima veliki broj Dalmatinaca, Hrvata i Primoraca, a u koje dvije varoši kao što napomenusmo, ima ogranaka od "Jadrana". U društvu mu je bio i Milo Mihanović. Na oba mjesta dočekali su ih društva –u Rozaliju zajedno, u Santa Fe -"Vis".

Kada su bili u Rozaliju, kako vele, Mihanović je molio konsula francuskog da još za koje vrijeme bude na ruku ogranku lista "Vis" i narodu u provinciji Santa Fe. I, bajagi, vele da se Francuz kao Francuz toj molbi odazvao, a u stvari ne iznose  koju je to pomoć i u čemu dao.

 Poslije  pet šest  dana povratili su se ovđe, a prije toga na  15 dana  oglasili su da će se sedmog maja ove god. Održati zbor u društvu jugoslovenske "Uzajamne Pripomoći". Na trku se išlo i agitiralo da što viši broj na zbor dođe, a naročito Crnogoraca.

I taj jedan došao, ali za Grizigonju i Mihanovića nepovoljan pošto na tome zboru nije bilo više od 60 njihovijeh pristalica.

Od Crnogoraca bilo je samo pet – šestoro bez  vrijednosti. Znamo  gr... ne povukoše.

Nije nam još, za sada, poznato, što su na tome skupu govorili, bez jedino to, da namjeravaju sva društva uvesti u ovu "Uzajamnu Pomoć" i da su telegrafski odpravili odpozdrav Aleksandru 'oslobodiocu '---PALIKUĆI.

Od toga mu odpozdrava nije bolje, no gore, jer ovamošnji narod nije za njega, može se sigurno reći, a evo primjera. Svuda se po ulicama dalo čuti od Hrvata, Dalmatinaca, Primoraca itd., a naročito od Crnogoraca : evo, vele, došao je jugoslovenski konsul, no kada je u tome svojstvu došao zašto nije primljen od vlade argentinske; zašto nije iznijo jugoslovensku krunu izastavu, kao što je to učinio cnogorski konsul, zašto  nije otvorio knsulat i ne obavlja poslove konsularne.

Došlo se do ubjeđenja da je to samo jedan agitator srbijanski, i ništa više, te mu je i to skrhalo, ako je uopšte imao ugleda. Pošto Grizogonjo nije zvanično primljen od strane argentinske vlade, a počem nema nikakvijeh vidnih znakova državnijeh, samo njegove pristalice intervjuisali  su ga, kojima je odgovorio da je on zaista ovđe jugoslovenski konsul, i da ga je za to mijesto preporučio Pašić u svrhu tu da priređuje sve za organizaciju konsulata, koji će se – veli – brzo otvoriti, kada mu dođe sekretar dr Hadžić, a do tada da će društvo "Jadran", kao i do sada, voditi  agente konsularne . I zaista Grizogonjo  ne obavlja nikakve zvanične konsularne poslove samo što provodi agitaciju.

Memorandum Hrvatskog Bloka  izazvao je kod ovdašnjh Hrvata veoma dobar utisak . Skoro svi Hrvati privrženi su tome bloku, te iznose u  "Jugoslovensku državu" da je ta ideja opravdana i da svi Hrvati treba da mu poklone pažnju. Od kada su Hrvati saznali za ovaj memorandum, sve se više  ODBIJAJU  OD PRISTALICA SRBIJANSKIH  i sami se grupišu. Dalje, ovđe skoro kružili su glasovi kroz novine da se Hrvatska odvojila od Srbije i da je sastavljena hrvatska vlada, pod predsjedništvom g.Š.Radića. Baš onoga dana kada je ta notica izašla u novinama – Hrvati su prekinuli rad gdje je god koji bio, te su toga dana manifestovali po Buenos Airesu. Njihovom oduševljenju nije bilo kraja. I naši su učestvovali u njihovo veselje i piće plaćali.

Taj čin hrvatski veoma je nas oveselio i okuražio, nadajući se da će i  crnogorski narod  to već jednom učiniti i osvjestiti se. Ako on – narod – neće nama će iz inostranstva kada se prikupimo i približimo lakše doći do naše pobjede .

Poslije ove vijesti ništa nijesmo mogli saznati, iako neprestano pitamo šta se čini u Hrvatskoj. Ali svakojako ni mi ni Hrvati ne mislimo da će taj čin tako olako proći Srbiju, a za hrvatski blok, što tako ne bi učinio bez sigurnog uspjeha .

Iza našega udarca kojega smo dali Srbiji u sred srca, ovaj je hrvatski  drugi udar te mislimo da je već prskao onaj kazan koji je počeo vreti od onoga našega slavnoga dana – 21.decembra 1918 .god – kada smo Srbiji dali otpozdrav tanadima iz pušaka koji i danas zvijuču po onim našim gorama i brdima, - i kad smo  još rekli :"Bježi mi kugo s ognjišta mila".

Napominjemo, da je Grizogonjo svijema srbijanskim pristalicama saopštio da ova vijest nije istinita no da je zlonamjerno puštena te da je u Hrvatskoj potpuno mir. Dalje, srbijanske pristalice na sva usta govore da su ovu vijest lansirali crnogorski nezadovoljnici iz Rima, đe, vele, da je izvor laži, i iz Barija, kako biše time u očima svjetske konferencije ubili ugled biogradskoj vladi i njezinim delegatima . Mi, pak, sa naše strane oponiramo tome dokazujući da je vijest istinita, i do sad većina nama vjeruje. Što će biti dalje viđećemo.

Sa velikijem zadovoljstvom možemo vas  pozitivno izvijestiti da kod velike mase ovamošnjih Crnogoraca stoji moral na visinu. Pravi su patrioti i složni su izdržati sve muke i patnje za postigniće naše pravedne stvari. Iako su u tuđini i udaljeni od svoje otadžbine, ipak drže se kao pravi Crnogorci i bore se protivu svakoga onoga  ko nasrće na čast i pravo Crne Gore.

Množina od njh namjeravalo je poći u Crnu Goru, da poslije 15 i 20 o.g. vidi svoju familiju i svoj zavičaj, ali ipak ne hoće sada  govoreći : " Neću nikad poći pod sramotnom vladavinom srbijanskom, pa ću isčekati čas kada ćemo svi zajedno poći na poziv naše vlade, i zajednički pobjedonosno poći u Crnu Goru".

Mi ih savjetujemo da  ništa nemari da pođu  kućama, te daće onamo kao pravi Crnogorci doprinijeti više koristi našoj opštoj stvari, ali oni  nikako ne hoću, jer im se čini sramota  da ih ko ne prekori. Još više čini i smetnju polaska i pisma koja dolaze iz Crne Gore u kojima saopštavaju da je onamo stanje nesnosno i da biše množina ovamo došla da im srbijanske vlasti dadu pasoš. Na isti način od polaska svojijem kućama ustručavaju se i mnogi Hrvati i Dalmatinci. Od svijeh našijeh koji su poodavno došli ovamo poći će tri četiri, i to ono koi su u starijim godinama.

Znamo da ste Vi i g.ministar dr Pero Šoć bili u Đenovu prilikom sastanka svjetske konferencije, a za g.Jovana i Vlada vidjeli smo iz onijeh istrižaka kao da su bili u Beč i Budimpeštu. To nas je veoma oveselilo i okuražilo nas je, dako već vaš patriotski rad uz pripomoć pravijeh crnogorskijeh patriota, urodi plodom, a sigurno bi se plod tog rada i ostvaro odvajanjem Hrvatske od Srbije.

Sva Argentina da je naša ne mili nam se, ne bismo imali mira i pokoja dok izvojujemo slobodu. Sve su nam misli tamo uprte. Iako smo fizički od Vas udaljeni preko velikijeh i dubokijeh mora kao i od Vašijeh kolega i ostalijeh crnogorskijeh patriota, ipak smo duhovno svakog časa s vama i gotovi smo da zajednički podnosimo i zlo i dobro. Svi upošte nestrpljivo očekujemo onaj čas kada ćete nas pozvati pod našu nepobjedivu slavnu zastavu. Ne bi smo došli  inokosni, vjerujte nam, no bi krenulo na hiljade. U tome slučaju trebalo bi jedan brod uputiti. Malo bi ko i od ovijeh te su davno došli imao podvozni i putni trošak.

Osim gore rečenog daje nam povoda misliti da se nešto krupno iza brda valja i dolazak generala italijansko g. Kavilj koji je o tragu dva mjeseca došao ovamo neprestano putuje i obilazi sve krajeve gdje su Italijani naseljeni. Drži im govore, poziva ih na patriotizam za kralja i otadžbinu. Putovao je i u rapubliku Monte Video i Ćili . Svuda je od strane Italijanaca svečano predusrijetan i naišao je na veliku popularnost. Takođe je primljen svečano i od poglavara državnijeh i državnijeh vlasti. Nigđe ni kutića đe su Talijani naseljeni nije propuštio što nije pošao.

Krsto Popović
Živko Nikčević
Marko Matanović
Vasko Marojević  

Originali pisama se cuvaju u Rukopisnom odjeljenju narodne biblioteke Srbije a objavljena su u knjizi "Bijeli Teror u Crnoj Gori".  

Odštampaj stranicu