|
|
LJEŠANSKA NAHIJA
Granice ove nahije idu prema plemenima: Bjelicama, Ozrinićima i
Komanima.
Od mjesta Širokog Broda, kraj rijeke Sitnice a ispod brda
Zelenike, đe se završava lješanska granica prema Komanima, počinje granica
između Lješanske
nahije i Lješkopolja. Ona ide rijekom Sitnicom do njenoga ušća u
Moraču. A zatim nastaje lješanska granica prema zećanskim
selima:
najprije prema Grbavcima, a zatim prema Vukovcima. Ona ide najprije
malo duž Morače, na jug, pa zatim skreće na jugozapad, te prelazi
preko Vranjske Grede i zatim izlazi na sjeveroistočnu obalu jezera
Gornjega Blata. Preko samoga jezera ide ta međa i dalje u istome
pravcu, prolazeći istočno od ostrvca Kosmače (tako da ono ostaje u
Lješanskoj Nahiji), pa zatim okreće na zapad. - A odatle nastaje
granica prema Riječkoj Nahiji.
Ta se granica jezerom produžava u
zapadnom pravcu do preko njegove zapadne obale, pa zatim okreće na
sjeverozapad, i prelazi sve preko visokih brda i glavica, među
kojima su najglavnije: Omerova Glavica, Brestoločka Gomila (prema
riječkom selu Brestoloku), Gola Rudina, Čelina Glavica i
Bijela
Glavica. Dalje ide granica "na dno Treštenika", tj sa zapadne strane
toga velikog brda, pa na Gogoljev Uba', na Crnu Glavicu, na Golubnju
Jamu i Plitku Kamenicu i prolazi zapadno od mjesta Krnjičke
Kamenice, koje je kraj glavnoga puta. Zatim, ponovo prelazi međa
sve preko raznih uzvišenja, od kojih valja pomenuti kao glavnija:
Krst više Mramorja, Obaljeni Kam više Gospoština (Gospoština su selo
i zemlja u Riječkoj Nahiji), prisoje od Marneta opet više
Gospoština, Carev Laz, glavica Vranj, Pešina Glavica,
Mali i Velji
Gusar i Debeli Brijeg. Zatim ide na Suho Korito, na
Obaljeni Kam više
Zagore, pa na Koraćevo Ždrijelo, koje je na zapadu od velikog
brda Velje Gore ("tu je usječena granica, krst"), među obje
nahije). Dalje izlazi "pod Igrišta više Topolove Rupe (tu je isječena granica
među Lješanskom i Riječkom Nahijom)", pa se preko Medoševe Glavice penje na vrh brda
Klobučnika. Odatle ide pravo na
zapad preko brda Oštre Glavice, pa zatim preko visova: Čeline
Grede,
Kunja i Mokre Ploče na vodu Međeđu ("pô nje je
riječko a pô nje štitarsko") i sa nje pokraj brda Sokola ili
Ivanova Grada
(koji je
sav u Lješanskoj Nahiji), pa na Krš kod Golubinje (Golubinja je jama
s divljim golubovima) i preko Gologa Obera na pomenutu tromeđu
lješansku, riječku i bjeličku.
Sa ovakvim svojim granicama Lješanska Nahija čini vrlo dobru geografsku cjelinu. Takve zemljišne
prilike su činile da su se stanovnici cijele Lješanske Nahije
navijek osjećali kao cjelina i da se je njihovo opšte ime
"Lješnjani" svakad isticalo iznad svih ostalih, posebnih.
Lješanska Nahija nema podjele na prava plemena,
kao što je imaju sve ostale nahije stare Crne Gore. Doduše, postojala
je ranije nekakva 'podjela' Lješanske Nahije na tri 'plemena': Draževina,
Gradac i Štitari, ali je to bila samo administrativna podjela. Dokaz da je to tako jeste i to
što je ta podjela kasnije napuštena, dok se u drugim djelovima stare Crne Gore i dalje vrlo
brižljivo vodilo računa o narodnoj podjeli na plemena.
U kalendaru
"Orliću" za 1865 i 1866.godinu se kaže:" Sve se nahije dijele na
plemena osim Lješanske, koja se dijeli na gornju i donju nahiju", i
dalje svuda navodi starješine:"od donje nahije" i "od gornje
nahije".
U narodu se pamti da su se nekad u Lješanskoj Nahiji razlikovala tri "Komuna":
Gornji, Srednji i Donji.
U Gornji Komun su
spadala naselja: Orasi, Štitari, Ćepetići, Releza i
Progonovići;
u Srednji: Buronje, Stanisaljići i Gradac sa Župom
Gradačkom;
a u Donji Komun: Draževina, Gornji Kokoti (s Lekićima),
Beri i Kruse.
Prema toj podjeli je vladika Petar I ustanovio i tri parohije u Lješanskoj
Nahiji, svaka na po jedan "komun". - To je dakle bila
podjela po zajednicama u gori i paši. Prema tome je svaki od ova tri
"komuna" imao taj jedan elemenat plemenskog života. Ali osim njega
nije imao nijednog drugog takvog elementa. A kako je ubrzo, već u
početku 19.vijeka, počelo nestajati komunskih zajednica, i ova se
podjela na "Komune" dosta rano izgubila.
U novijim događajima,
poglavito od kraja 17.vijeka, narod Lješanske Nahije se je u borbi
za svoje oslobođenje od Turaka svagda javljao kao jedinstvena
cjelina. Ujedno vidimo, da se kako u narodu same Lješanske Nahije,
tako i po ostaloj Crnoj Gori svi stanovnici Lješanske Nahije
smatraju pod svojim opštim imenom "Lješnjani", kao posebna grupa u
sastavu Crne Gore. A da je ta narodna grupa imala donekle i
plemenski karakter, vidi se osim po onome, što smo već kazali o vrlo
tijesnom geografskom jedinstvu njene oblasti, još osobito i po tome,
što je gotovo uvijek cijela Lješanska Nahija imala i svojega zajedničkog
starješinu: vojvodu ili kneza. Zato ćemo i mi smatrati
ciielu Lješansku Nahiju kao jednu veliku oblasnu i narodnu cjelinu
sa nepotpunim plemenskim karakterom.
Držaćemo se one narodne
podjele na veća i manja naselja (sa manjim
djelovima:"selima" i "seocima") i na dva "plemena",
Gradac i Draževinu. A pošto ova dva "plemena", kao što smo
kazali,
nijesu prava plemena, mi ćemo redovno, kada o njima govorimo, izraz
"pleme" stavljati pod znake navoda.
Cijeli sjeverozapadni ugao
Lješanske Nahije ispunjava veliko naselje Orasi. Južno od njega su Štitari a
istočno Ćepetići. Još dalje je na istoku veliko naselje
Progonovići, a na jugozapadu od njih malo
naselje Releza. Istočno su od
Progonovića
dva manja naselja: Buronje (sjevernije) i
Stanisaljići (južnije), a dalje na
jugoistoku "pleme" Gradac. Istočno od
Buronja, Stanisaljića i Graca je "pleme" Draževina. Sjeveroistočno od njega je selo
Kruse a dalje su na sjeveroistoku Beri. Južno od Beri a više Sitnice su Šteke
(ili Šteci), još dalje na jugu Farmaci (ili Varmaci), pa zatim Gornji Kokoti sa Lekićima.
Orasi
imaju četiri glavna
naselja,
a osim toga ovdje-ondje još po koju zasebnu kuću, koja je u novije
vrijeme podignuta na imanju. Glavno je "selo" Orasi, čije su kuće poglavito po ivicama i
stranama velikoga "meteha" Dolova. Istočno od glavnog
"sela" a niže
njega je "seoce" Radomilj, blizu
crkve. Više "sela" Oraha na sjeveru je "seoce" Lipe a na sjeverozapadu Jasikovi Do. Po tim naseljima su izmiješane
porodice od tri bratstva, koja su inače jednog porijekla: od
Pejovića (23 kuće),
Đurovica (23 kuće) i
Stojanovića (14
kuća).
Štitari
su samo
jedno "selo" u dosta prostranom a dubokom ulegnuću, prema kome se sa
svih strana spuštaju planina Stavor i okolna visoka brda (Soko,
Vardišta i dr.). Kuće su po donjim stranama tih uzvišenja i po
ivicama nekolikih dolova i manjih ulegnuća, na koje se dijeli to
veliko ulegnuće. U Štitarima žive tri bratstva, koja su porijeklom
od istoga pretka: Vujovići (20 kuća),
Perišići ili Čičari
(15 kuća) i Čelebići (40 kuća). Osim toga ima
još samo jedna kuća zasebnog
bratstva Vujovića (kovač).
Releza
je takođe samo jedno "selo" sa
nešto malo odvojenim jednim svojim dijelom, koji se zove Kućiška Gomila. Osim toga su crkva i škola na
zasebnom mjestu, Jardanu, sjeveroistočno od "sela". - U Relezi ima
samo jedno bratstvo, Đujovići, s užim prezimenima:
Dumovići,
Đurovići, Markovići i Kojovići (ukupno 20 kuća).
Ćepetići
(vrlo rijetko:
Šćepetići) su,
isto onako kao Štitari, u podubokoj (samo manje dubokoj) kotlini,
koja je okružena sa svih strana visokim brdima. Kuće su po ivicama i
po stranama te kotline i čine samo jedno "selo". - Oba bratstva,
Vukićevići (9 kuća) i
Vuksanovići (12 kuća), su porijeklom "od
jednoga" pretka.
Progonovići
su veliko, ali dosta
grupisano "selo" sa kućama po raznim položajima jedne velike grupe
ulegnuća, koja su među sobom u vezi. - U njima žive tri razna
bratstva: Radunovići (60 kuća),
Radonjići (4 kuće) i
Roganovići (2 kuće).
Buronje
se dijele
na glavno "selo" Buronje i na manje
"selo" Markoviće ili Markovićsko Selo,
koje je istočno od glavnog "sela" a zove se po svome glavnom
bratstvu. I jedno i drugo "selo" su oko povelikog broja dolova i
"baština", što su pod "korijenom" Busovnika. - Bratstva su, svako
zasebnog porijekla: Radusini (34 kuće),
Markovići (18 kuća) i
Kunice
(13 kuća).
Stanisaljići
su "selo" u plitkoj,
prostranoj vali, koja se blago spušta od jugozapada ka
sjeveroistoku. Kuće su u strani te vale. - U selu su bratstva
Popovići (6 "dima") i
Bogojevići (20 kuća) istog porijekla, a
zasebna su bratstva: Kneževići (9 kuća) i
Davidovići (3
kćce).
"Pleme" Gradac
se
sastoji iz tri glavna dijela: jedno je "selo" Gradac, drugo je "selo" Parci i treće: veliki naseljeni predio,
Župa
Gradačka.
"Selo"
Gradac
je najsjevernije od tih naselja. Ono je
kolijevka sviju bratstava, koja su naseljena po oblasti ovoga
"plemena". Kuće su mu po ivicama jednog ovećeg ulegnuća i po
prisojnim stranama, koje se spuštaju od planine Velje Gore. U ovom
"selu" žive bratstva: Kažije (Kažići; 10 kuća),
Kovači (8
kuća), Radovići (3 kuće),
Marovići (2 kuće) i
Rajičkovići (4 kuće). Ostali
"Gračani", tj. seljani "plemena" Graca izvan samog "sela" Graca zovu
u govoru one u samom Gracu (Gračane u užem smislu)
Seljanima.
"Selo" Gradac je za njih pravo i staro "Selo" njihovo, a ostala
naselja, koja su iz njega postala, to su njegova "raselja".
Parci
(stanovnik: "Parčanin"; pridjev
"parački"), drugo "selo" "plemena" Graca, razmješteni su po stranama
i dočićima ispod planine Velje Gore s njene južne strane. Tu
žive 20 kuća Đurišića i 12 kuća
Rajičkovića.
Župa
Gradačka
je treći naseljeni predio "plemena" Graca.
Ona je zaista župan predio, a prostire se velikom dužinom od visa
Grobovlja na sjeverozapadu (granica prema "selu" Gracu) pa sve do
obala Gornjeg Blata. U njoj ima poveliki broj "sela" i "selaca". Počevši od sjeverozapada, od
Grobovlja, najprije dolazi "selo" Pribojevići. Južno je od njega "seoce"
Rasnik a još južnije, više glavnog puta,
"seoce" Crni Brijeg. Na samom glavnom
putu je mjesto Krinjička Kamenica (neki
izgovaraju: Krnjička Kamenica) sa tri hana. Dalje je na jugoistoku
"seoce" Potkrši, a još dalje u tome
pravcu "seoce" Grubani. S druge (južne)
strane Otskoga Ždrijela nastaje "selo" Briđe (stanovnici: "Briđaši", pridjev:
"briđaški"), koje se prostire dalje do Gornjeg Blata. U njemu je
glavno "selo" Briđe, kod crkve, u povelikom dolu ispod
Otskog
Ždrijela, a na istoku je od njega "seoce" Oblun na prisoju uzvišenja istog imena.
Sjeverno i malo sjeverozapadno od Otskog Ždrijela pa dalje i za
priličan komad preko glavnog puta pruža se "selo" Brežine, koje se dijeli na četiri "seoca":
najdalje je na jugu Na dno Brežina, a nešto sjevernije od njega
Prokos, zatim
dalje naviše, ka zapadu, Kažijin Brijeg,
a od njega sjeveroistočno Sijačevina.
U Župi Gradačkoj su bratstva:
Bojanići (30 kuća),
Kažije (13 kuća),
Brnovići (21 kuća),
Kovači (9 kuća),
Vukčevići (3 kuće, od velikog bratstva
Vukčevića u "plemenu" Draževini) i kovač
Krstović (1
kuća).
"Pleme" Draževina
(čuje se, ali
rjeđe,
i to poglavito od starijih ljudi, i oblik:"Dražovina" i
"Dražovljani") čini najveću grupu naselja u Lješanskoj Nahiji, a u
njemu je i najveće bratstvo te nahije, Vukčevići.
Draževina se
pruža
od Busovnika na sjeveru pa sve do Gornjeg Blata na jugu.
U
predjelu ovoga "plemena" ima osam "sela": Gornja
Draževina, Popratnica
(Papratnica), Kornet, Bigor, Podstrano
(Pod Stranom), Liješnje, Goljemadi i Begova
Glavica. - Najdalje je na sjeveru, pod samim Busovnikom,
"selo" Gornja Draževina, najstarije
sjedište četiri bratstva lješanska: Vukčevića, Uskokovića, Burzana i
Globara. Odatle su se ona raširila po cijeloj Draževini i još po
drugim mjestima.
"Selo" Gornja Draževina
je po stranama i po docima pod samim
najvišim vrhom Busovnika. Dijeli se na dva glavna dijela, koji se po međusobnom
položaju zovu Gornje Selo i
Donje Selo. Osim toga na zapadu od
glavnog "sela" ima seoce "Stoci", a još dalje na zapadu, blizu
granice prema Buronjama, Naplatnice sa svega jednom
kućom. - U
Gornjoj Draževini ima 17 kuća Vukčevića, 3 kuće
Uskokovića, 4 kuće
Globara i 6 kuća Burzana.
Popratnica
(rijetko: Papratnica) je
"selo" na jugoistoku od Gornje Draževine. Dijelom je po stranama (po
najnižim nagibima od velikih brda Spasa i Velje Strane) a dijelom po
ravnici niže njih. Po tome se i dijeli na Gornju i Donju Popratnicu. - U Popratnici ima samo
Vukčevića
(8 kuća).
Kornet
je na jugu
od Popratnice i gotovo u sredini "plemena" Draževine. Zato je u
Kornetu "saborna crkva sve Draževine". A kako je on ujedno i u
sredini najvećeg i najšireg dijela Lješanske Nahije, postao je i
njenim upravnim središtem. Glavni je dio ovoga "sela" po ivicama i
stranama ovećeg dola, koji se zove Doline Kornetske. - U Kornetu su:
7 kuća Vukčevića, 6 kuća
Uskokovića i 2 kuće
Burzana.
Bigor
(2.p. jedn. Bigra, 3.p.j. Bigru
itd, ali se čuje i: Bigora, Bigoru itd; stanovnici:"Bigoraši";
pridjev "bigoraški"). Ovo je "selo" na jugozapadu od Korneta. Kuće
su mu po nekolikim omanjim dolovima, koji su sve jedan do drugoga i
u međusobnoj vezi. Sjeverniji od tih dolova su viši nego južniji,
te se po tome "selo" dijeli na Gornji i
Donji Bigor. - U Bigru su sve
Vukčevići
(26 kuća).
Podstrano ili
Pod Stranom
Prvi je oblik imena
promjenljiv (2.p.jed. Podstranog itd), a drugi je oblik
nepromjenljiv i kad se hoće njime da izrazi kakav odnos, pred njega
uvijek dolazi rijec "selo", koja se tada meće u potrebni padež.
Podstrano je na istoku od Korneta, i kao što mu i samo ime kaže,
kuće su u pod stranom (i po njenim nižim nagibima) velikoga brda,
koje se i zove Velja Strana (sjeverno od sela). - U Podstranom ima
15 kuća sve Vukčevića (Vojinovića).
Liješnje
(stanovnici:"Liješnjani";
pridjev "liješanjski") je na jugu od Korneta. Jedan je dio "sela" na
Površu od Liješnja ("Površe od Liješnja"), tj na prostranoj zaravni,
koja se proteže velikom dužinom sjeverno od glavnoga puta, a drugi je
dio opet u ravni niže od prvoga, u "Sredini od Liješnja". - U Liješnju ima 11
kuća Vukčevića i 2 kuće
Uskokovića.
Goljemadi
su na jugu od Liješnja. Jedan
je dio "sela" po velikom, plodnom polju, koje se takođe zove Goljemadi; drugi je dio po
Uskočkim Dolinama na zapadu od prvog, a
treći je po starom selištu Šakularu, koji je po prisoju od brda i po
dnu toga prisoja, a sjeverno od prva dva. - U "selu" Goljemadima žive 40
kuća, sve Vukčevića. - Osim toga na komunskom zemljištu,
koje je na istoku od "sela" Goljemada a zajedničko je Goljemadima i
zetskim selima Grbavcima i Vukovcima, naseljene su još 3 kuće
Vukčevića.
Begova Glavica
je
najjužnije selo "plemena" Draževine. Zahvata veći dio zemljišta, a
imenom Sinjac se zove cijeli predio što je na sjeveru i na
sjeverozapadu od Gornjeg Blata u Lješanskoj Nahiji. "Selo" Begova
Glavica je pod glavicom istoga imena i po njenim najnižim stranama.
- U njemu ima 12 kuća sve bratstva Globara.
Gornji Kokoti sa Lekićima
čine jedan naseljeni predio zapadno od rijeke
Sitnice i od Morače niže Sitničina ušća. Glavno su "selo" u tome
predjelu Gornji Kokoti, a manje "selo"
čine Lekići. Gornji Kokoti su oko velikog
brda Bogomolje (na kome je crkva Sv. Nikola) i po njegovim donjim
stranama, a Lekići su pod Lekićskom Stranom u ravnini kraj
Morače. U
oba sela sjedi jedno bratstvo, Kukavčevići, koje se dijeli na
četiri
ogranka: tri ogranka (Novakovići, 7 kuća;
Pejovići, 13
kuća; Stojanovići, 7 kuća) su u
Gornjim Kokotima, a jedan (Lakovići, 6
kuća) je u Lekićima.
Farmaci ili Varmaci
su "selo" u ravnici, koja je
zapadno od rijeke Sitnice. Kuće su po ivici te ravnice, a niže njih
su "zemlje" (za rad) i vinogradi. - U Farmacima žive 13 kuća
Vukčevića, 3 kuće
Radunovića, 3 kuće
Krlagana, 1
kuća Rajičkovića
(od onih na Gracu) i 1 kuća Borosana (čuje se i "Borosan" i
"Borozan").
Šteke
ili Šteci
su selo visoko iznad
Sitničine doline na ivici valovite visoravni, koja se prostire dalje
na zapadu. Kuće su po nekolikim docima i po stranama iznad njih. - U
Štekama su sve Vukčevići (14 "ognjišta").
Kruse
su "selo" pod Busovnikom. I
stanovnici su "Kruse"; pridjev "kruski". Jedan dio "sela" je po
samim donjim stranama (po "korijenu") te planine. To su Gornje
Kruse. A drugi je dio "sela" po valovitoj zaravni oko glavičice
(Kruske Glavice ili Gomile Kruske) na kojoj je crkva (Sv.
Paraskeva). Za taj drugi dio "sela" obično se kaže: "Selo" ili
"Kruse" (rijetko: " Donje Kruse"). Glavno stanovništvo Krusa čini
jedno bratstvo, koje sad nema zajedničkog prezimena - osim opšteg
imena po selu: "Kruse" - nego mu se pojedini ogranci zovu zasebnim
imenima: Ćetkovići (5 kuća),
Bojanovići (7 kuća),
Rajićevići (5 kuća),
Perovići (3 kuće) i
Rackovići (2 kuće). Osim ovog ima još
samo jedno zasebno, malo bratstvo, Miškovići (ranije:
Bjelogrlovići,
3 kuće).
Beri
su "selo" po stranama iznad
rijeke Sitnice. Samo je mali dio u njenoj ravnici, kod crkve (Sv.
Đurđa). I stanovnici se označavaju imenom "Beri". - U "selu" ima
42 kuće od onog istog bratstva, čije smo ogranke imenovali u Krusama
(Ćetkovići,
Perovići, Rajičevici, Bojanovići i
Rackovići).
 Odštampaj stranicu
|
|
