Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

JUGOSLAVENSKO PROSVJETNO DRUŠTVO ‘’SLOGA’’

Koncem aprila sam se vratio u Inisfail i odmarao se kod Smagina skoro dva mjeseca. Tu sam za jednu funtu mjesečno dobijao hranu i spavanje. Taj simpatični, stariji drug, rodom iz Irkutska, za mene je bio Rus, a njegova vlastita žena, Ruskinja, često mu je dobacivala, kako je on "više Mongol nego Rus". Oboje su uglavnom bili veoma napredni, medjusobno su stalno razgovarali ruski, pa mi je kod njih uvijek bilo drago odsjesti, a bili smo i dobri prijatelji. Rusiju se napustili još prije prvog svjetskog rata. Bili su u stalnoj vezi s rodjacima u Sovjetskom Savezu i, kad god je cenzura omogućivala, redovno su dobijali literaturu direktno iz Moskve.

Tu sam se našao sa drugovima i ponovo smo poveli razgovor o našem organizovanju iseljenika u tom dalekom kutu svijeta. Održali smo jedan proširen sastanak kome su prisustvovali drugovi iz Jugoslavenskog pjevačkog društva, koje sam ja predložio, a iz Hrvatskog prosvjetnog društva oni koje je predložio drug Jozo Katavić. Sastanku su, naravno, prisustvovaqli i drugovi Alfirev, Miljak i Franković. Glavnu riječ je imao Alfirev, jer on je bio politički najbolje potkovan, a i najsposobniji. Alfirov je pošao od pretpostavke da nas ionako nema ni puna hiljada Jugoslavena u cijeloj toj okolini, pa da bi stoga bilo najpametnije da se sve tri političke struje koje postoje medju našim iseljenicima nekako zbliže, jer svi smo iseljenici i tište nas isti problemi, pa da se ujedinimo u jednu zajedničku organizaciju koja bi bar nešto predstavljala, kako za nas same, tako i u očima domaćeg naroda. Pošto otpora kod prisutnih nije bilo nikakvog, Alfirev je predložio da ja u tom pravcu radim u Pjevačkom društvu, a drug Katavić u Hrvatsko-prosvjetnom.

Kad je došlo vrijeme za godišnju skupštinu Pjevačkog društva "Jadran", za sekretara je odmah predložena Marica Drvenica, ali je drug Stanković predložio i mene. Interesantno, dobili smo jednak broj glasova, pa se je ponovo glasalo. Kad se je i drugi put isto dogodilo, na osnovu pravila, odluku treba da donese predsjednik. Drug Ante Polić koji je predsjedavao, glasao je za mene. Sad je nastala nevidjena gužva. Marica se donekle začudila što se ja kao njen dobar prijatelj, koji do tada nijesam ispoljavao nikakve naklonosti za prihvatanje tog položaja, nijesam povukao, a ja joj naravno nikad nijesam rekao zašto to nijesam učinio.

Medjutim, ona se ni najmanje nije bunila što nije izabrana. Od Drvenica se je bunio samo solunac Franjo. Najviše me je iznenadilo držanje starog Drvenice. Ne samo što se nije bunio nego je rekao:’"Pa, Luka će biti dobar kao tajnik, neka ga što je on izabran, meni je drago". Njegov sin, Mato mladji, otvoreno me je podržao, čak je i glasao za mene, i podržavao me cijelo vrijeme u svakoj našoj akciji.

Pokušao sam da čitav posao oko preuzimanja dužnosti ide postepeno, da elastičnim putem izvršimo reorganizaciju, ali u tome nam se pokušao suprotstaviti solunac Frane Drvenica. Blagajnik je do tada bio Leopold Sedevčić (Slovenac). Kod njega je bila ne samo blagajnička knjiga nego i svi drugi važniji spisi. Tako sam bar bio izviješten kad sam trebao preuzeti arhivu i dužnost. No, kad smo došli k Sedevčiću, on nam je rekao, da je Frane Drvenica prethodnog dana odnio sve sa sobom i da je čvrsto odlučio da to sve ostane u rukama "njegove grupe". A što sad!  Sazvao sam sjednicu članstva, bez obzira kojoj grupi pripadali.  Došlo ih je dosta i onih koji su glasali protiv mene. Osim toga, tu večer su došli i neki farmeri koji ranije nijesu bili članovi, pa su, izazvani tim drskim aktom, izrazili želju da se i oni učlane. Nastala je diskusija oko načina kako da dodjemo do arhive. Miljak i Franković su predlagali da  mu se silom otme. Medjutim, njihov prijedlog nije niko  podržao. Ne samo zbog toga što su oni tek novo upisani članovi nego iz prostog razloga što smo smatrali da to ne bi bilo podesno. Jedino nam preostaje sudski postupak, pa smo se na to i odlučili. Odmah  je sakupljeno dovoljno novca za sudske troškove. Pronašli smo advokata koji će nas zaista iskreno zastupati i odlučili smo da idemo, ako bude potrebno, sve do Vrhovnog suda.

Bilo je tu, svakako, nekoliko i onih koji su jedva dočekali da ujutro rano odu Drvenici i podnesu mu izvještaj o našoj odluci. Istodobno je i advokat pozvao Drvenicu i rekao mu koliko će ga, otprilike, parnica koštati, a usput mu je naglasio da je nikako ne može dobiti. Kad sam za nekoliko dana posjetio advokata da vidim šta je učinio, on se je nasmijao i rekao mi da odem Sedevčiću, jer je Drvenica sve u redu vratio.

Preuzeli smo arhivu. Hrvatsko-prosvjetno je većinom glasova odlučilo da nam se priključi, premda je nekoliko članova odbilo da budu članovi nove organizacije. Održali smo zajedničku sjednicu članstva svih triju dosadašnjih organizacija. Učlanili su se neki farmeri, a i radnici koji do tada nijesu pripadali nijednoj od njih. Trojica Drvenica takodjer su ostali u našem društvu, tj. stari i mladji Mato i Vlado. Novu organizaciju smo nazvali Jugoslovensko prosvjetno društvo "Sloga". Drug Alfirov je izabran za predsjednika, ja za sekretara, a Katavić je postao blagajnik. Konačno je došlo do jedinstva medju našim iseljenicima u tom kraju. I to pod simboličnim nazivom "Sloga".