Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Još se nije slegla prašina povodom katastrofalnog učinka g.Božidara  Obradovića u svojstvu generalnog konzula nekadašnje privremene državne zajednice Srbije i Crne Gore, a iz Crne Gore nam dolaze nevjerovatne vijesti o njegovom daljnjem unapredjenju!

Da li je moguće da se nakon brojnih sidnejskih skandala Obradoviću širom otvaraju bečka vrata gdje bi trebalo, kako smu obaviješteni, da obavlja ulogu Ministra savjetnika!?
Čovjek ni kriv ni dužan, a ponajmanje zaslužan.

Šta ga je to moglo preporučiti za nastavak diplomatske karijere nakon Sidneja?
Možda činjenica da je:
- naivno uletio u klopku velikosrpskih nacionalista i umjesto da se postavi sa mudrošću i neutralno dok ne sagleda sveukupne odnose medju našim iseljenicima u samom početku odbacio naše iseljenike, a priklonio se onima koji su se žestoko borili protiv crnogorske nezavisnosti, a to i dan danas čine

- da je ignorisao Crnogorsku zajednicu i sve naše pokušaje da prevazidjemo njegovo nesnalaženje u ovoj turbulentnoj iseljeničkoj sredini

- svojim činjenjem unio i razdor medju članove naše zajednice
- da se nije potrudio za svo vrijeme boravka u Australiji da uspostavi dobre odnose sa Crnogorskom etničkom zajednicom, ignorišući svaki naš pokušaj da uspostavimo makar i zvaničan oblik saradnje

- da mu se u Australiji sva saradnja svodila na prisne odnose sa velikosrpskom elitom, popovima SPC i šačicom tzv crnogorskih trokapića čime su mu bila širom otvorena vrata anticrnogorskih frankfukarskih Vesti preko kojih je Obradović dijelio javne šamare i meni lično, a i zajednici

I pored svih nesporazuma, o g. Obradoviću sam imao sliku dobrog, mirnog i povučenog, starog kova, službenika uz to i poštenog i naivnog. Nažalost, jedna po jedna od ovih osobina počele su lagano da se tope. U Sidneju je ispao naivan (?), jer su mu nabacili šajkaču i navukli opanke pa je tako svo vrijeme bio u njihovoj stalnoj postavi. Može biti i da su mu ovi rekviziti dio ličnog obilježja vješto prošvercovanih do konzulske funkcije, jer postaviti ovakvu osobu na tako važno mjesto uoči Referenduma o samostalnosti Crne Gore bilo je ravno sabotaži!
I ovo poštenje je doveo pod znakom pitanja pokušavajući da se opere od svoje australske sramote montirajući po crnogorskim institucijama neistine, da ne kažem lažno prikazujući razloge naše nesaradnje.
Da vidimo kako se to g.Obradović branio, a kako čujemo i odbranio, obzirom da mu je vlada aminovala bečki odmor u diplomatskoj zaledjini.
Obradović je, kako kažu naši pouzdani izvori, pričao kako je po dolasku u Sidnej napravio samo jedan mali koktel za uski krug ljudi na kojeg je pozvao ispred Crnogorske zajednice samo moju malenkost i da sam ja bio revoltiran što nije pozvana cijela zajednica! Gospodin me 'ubjedjivao' da je to nemoguće u tako mali prostor smjestiti sve goste, ali ja sam, kao tvrda osoba prekinuo svu dalju komunikaciju. On skroman i fin, a Mandić osoran i tvrdoglav – težak i osvetoljubiv!

Istina je sasvim drugačija:

G.Obradović je krenuo na izletničko diplomatsko putovanje sa svim potrebnim priborom kako se ide na godisnje odmore, ali nije ponio niti jedan telefon ili adresu na kojoj bi mogao potražiti nekoga iz Crnogorske zajednice. Da ne kažemo kako bi bilo najnormalnije za očekivati da je gospodin Obradović obradio sve informacije postavljene na naš web sajt i tako upozna bar jednu od iseljeničkih zajednica sa prostora tadašnje zajednice Srbije i Crne Gore, ali za tako nešto je potrebno elementarno poznavanje Interneta.
Obradović je sa arogancijom odbio i sve naše pokušaje da ga prije dolaska upoznamo sa stanjem u iseljeničkoj zajednici u Australiji! Gospodin Obradović je sletio na sidnejski aerodrom gdje su mu crveni tepih prostrli svi oni koji su do juče sipali drvlje i kamenje po Crnoj Gori i po predsjedniku vlade CG koji ga je na to mjesto uputio! Vodali su ga dva mjeseca kljukajući ga svojim informacijama dok jednog dana nije slučajno (preko naših poznanika) došao i do broja mog mobilnog telefona. Tako mi je nakon više od dva mjeseca zazvonio telefon kada mi je zatražio adresu na koju će mi može poslati pozivnicu povodom festivala srpskog filma u Australiji. Malo mi se 'pravdao' kako medju njima ima i jedan naš film (čini mi se neka Perovićka?) i da ćemo imati prilike da se dobro ispričamo. Bilo mi je drago i obećao sam da ćemo se potruditi da ostvarimo dobru saradnju. Nakon što sam dobio zvaničnu pozivnicu ja sam, kao što to obično činim, na stranicama našeg web sajta dao kraći osvrt i naveo:
 ''obzirom da su poslednji put neki od 'naših' demonstrativno napustili prijem u znak protesta što su bili prisutni i ''oni koji se zalažu za nezavisnost Crne Gore'' biće interesantno vidjeti, ukoliko se zaista i pojave, njihovo poklonjenje pred predstavnikom vlasti koja se zvanično zalaže za medjunarodnu samostalnost Crne Gore''!
To je bilo dovoljno da mu ti isti poltrončići zakukaju i zaprijete da mu niko na prijem neće doći od popova i njihovih potčinjenih ukoliko medju zvanicama vide i moju malenkost. Poturili su mu anticrnogorske Vesti i Obradović je održao javnu lekciju te mi istom prilikom isto tako javno uskratio već uručeni poziv demagoškim zaključkom kako sam se svojim pisanjem (kojega ON nije ni vidio ni pročitao!) ja sam lično isključio iz spiska dobrodošlih!

Naravno da mi nije padalo napamet da se pojavim medju tom gomilom, ali sam tražio od konzula da ubuduće imamo isti tretman kao i ostala srpska zajednica. Gospodin Obradović nas je ignorisao i nastavio da obavještava samo i jedino srpsku zajednicu putem anticrnogorskih velikosrpskih medija.

Dakle, priča kako je sav problem bio u meni, jer sam insistirao da bude pozvana cijela zajednica je najobičnija laž.

Može da se Obradović održava na nivou zahvaljujući rodbinskim, kumovskim ili prijateljskim vezama. To u Crnoj Gori nije nikakva novost i mnogi se i danas nalaze na položajima koje ne zaslužuju šteteći tako i ugledu Crne Gore, ali je nepošteno kada se ka tom cilju koristi neistinama urušavajući kredibilitet drugoga.
Ili je mislio da je Australija sada daleko pa se za ova podmetanja i izgovore neće čuti!?
U godini prelomnih dogadjanja u Crnoj Gori i crnogorskoj dijaspori po pitanju opredjeljenja gradjana o njenoj državnosti, djelovanje g.Obradovića u svojstvu gheneralnog konzula u Australiji je bilo van svakih tokova kojega su predstavnici vlasti tada javno zagovarale. Sa naše strane smo upućivali brojna negodovanja tadašnjem MIP-u pa smo na kraju čak tražili i njegov opoziv, ali na sve naše pokušaje MIP se nije ni jednom oglasio.

Pitamo se kako je moguće da Obradović može nekoga da savjetuje, kada nije bio u stanju sam sebi da udijeli savjet!? Ili je savjetničko mjesto dobar izbor da se nekome osigura egzistencija bez ikakve odgovornosti.
Živimo u nadi da će u Crnoj Gori stasati jedna nova generacija koja  će se znati služiti Internetom, koristiti faksom, telefonima i e-mail adresama i obavljati profesionalno svoj posao na čast i ponos Crne Gore.
Za ovu je važno da iza Bokija ili Mića stane Fića!

Uostalom, ako misli drugačije, neka me gospodin Obradović javno demantuje.

Mihailo Mandić

Sydney, 30. oktobar 2007.