Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Dugo zanemarivani, gotovo zaboravljeni na različitim stranama svijeta i svim kontinentima, crnogorski iseljenici bili su bitni matičnoj državi za vrijeme referenduma. Poslije toga se, kako tvrde čelnici dijela dijaspore, nastavila stara priča.
Daleko od kuće, sami u bijelom svijetu, Crnogorci u Australiji obilježili su juče Dan državnosti matične zemlje. Tako se, prvi put u Australiji zvanično zalepršala crnogorska zastava, na jarbolu ispred zgrade sidnejske opštine Rockdale.

Ipak, kako kaže za “Vijesti” predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije Mihailo Mandić, država Crna Gora nije uradila ništa za oko hiljadu Crnogoraca i oko pet hiljada crnogorskih iseljenika u Australiji.
“Svojim ignorantskim odnosom nanijela nam je samo štetu i napravila ogroman jaz koji će biti veoma teško premostiti... Ta politika ličnih, rodbinskih, kumovskih, rođačkih, školskih i poslovnih veza, da se šalju osobe nepripremljene za jedan tako odgovoran posao kakav zahtijeva diplomatija, nanijele su i nanose ogromnu štetu svima”, ističe Mandić u razgovoru za “Vijesti”.
“Svaki pojedinac, klubovi i zajednice, gdje god da se nalaze u svijetu, važni su svim uređenim državama”, kaže Mandić i dodaje da takvim odnosom zemlja čuva svoj međunarodni ugled i dostojanstvo.

Iako hiljadama kilometara daleko, Crnogorce u Srbiji i Australiji spaja problem koji su napravili oni emigranti koji su radili protiv crnogorske nezavisnosti.
“Zbog toga je nastalo nepovjerenje između dijaspore i matice. Ali, ono se mora izgubiti”, kaže predsjednik Crnogorske partije (CP) u Srbiji Nenad Stevović.
“Siguran sam da je Crna Gora otvorena za saradnju i podršku dijaspori. Pitanje je samo pravilne koordinacije institucija i prevazilaženja fizičke distance koja nas razdvaja”, ocjenjuje Stevović.
Mandić je prigovorio Centru za iseljenike da su pokušali da im “prilijepe” one koji su se krili iza crnogorskog imena čekajući u zaleđini ishod rješenja državnog pitanja Crne Gore. On istakao da se tim iseljenicima, koje naziva humanitarci, “i danas dizanjem crnogorske zastave diže i utrobica”.
“Izgleda da je problem što i mnogi u sistemu vlasti, pa tako i u samom MIP-u imaju slične tegobe inače bi odnos prema nama bio drugačiji”, kazao je Mandić.

Da nije vlast za sve kriva, pokazuje i činjenica da crnogorska dijaspora nije globalno organizovana.
“To stagnira već nekoliko godina, više zbog naših subjektivnih problema, nego zbog državnog nemara”, smatra predsjednik Evropske dijaspore Crne Gore Vanja Popović.
“Zakon o državljanstvu prilično je nepovoljan za dijasporu. Treba ga dopuniti kako bi se omogućilo pripadnicima dijaspore koji 10 ili više godina borave u nekoj stranoj državi da pored stranog imaju i crnogorski pasoš”, smatra Popović.
Stevović kaže da Crnogorac mora biti podjednako važan Crnoj Gori, bilo da je u Argentini, Lovćencu, Australiji, Virpazaru, Bijelom Polju ili Kanadi.
Iako Mandić misli da su neki članovi dijaspore u povoljnijem položaju jer su geografski bliže Crnoj Gori pa češće mogu doći i riješiti mnoge lične probleme, Popović to opovrgava.
“Nijesu rijetki slučajevi da kad naši ljudi iz inostranstva dođu u Crnu Goru na zasluženi odmor, umjesto odmora ulaze u ‘rat’ sa birokratijom. Neke stvari su riješene zahvaljujući našim pojedinačnim intervencijama, ali neophodna su sistemska rješenja”, kazao je Popović.

U Centru za iseljenike kažu da se svakodnevno sreću sa zahtjevima za rješenje problema vezano za carinu, penzijska primanja iz inostranstva, kupovinu nekretnina, mogućnosti investiranja, organizovanje pošiljki humanitarne pomoći iseljenika Crnoj Gori, državljanstvo, putne isprave, izvode iz matičnih knjiga…
“U komunikaciji sa iseljeničkim klubovima i asocijacijama pružamo pomoć u organizaciji susreta iseljenika u iseljeničkim sredinama ili matici, povezivanju sa državnim organima, prezentaciji kulturnih vrijednosti i turističkih potencijala Crne Gore... Pomažemo organizovanje susreta i saradnje iseljenika sa istaknutim predstavnicima zemalja u kojima žive i u matici”, napominje direktor Centra za iseljenike prof. dr Milan Vukčević.

On je dodao da se Centar brine i obezbjeđuje prisustvo predstavnika crnogorske države i njenog javnog života na tradicionalnim manifestacijama iseljenika kako bi se ojačale sve veze dijaspore s maticom, uključujući kulturne i jezičke.
“Crna Gora je u fazi usvajanja Strategije za unapređenje odnosa sa svojom dijasporom što predstavlja prvi korak u prihvatanju i sprovođenju nove politike prema iseljeništvu”, najavljuje Vukčević.
Centar trenutno ima nekoliko projekata za iseljenike.
“Ljetnja škola namijenjena djeci crnogorskih iseljenika koja se održava treću godinu zaredom, kao i izrada priručnika za dopunsku nastavu u inostranstvu”, kazao je Vukčević.
On kaže da je upravo završen projekat dodjeljivanja finansijske pomoći za kulturne u obrazovne projekte iseljeničkih klubova i da se radi i na bibliografiji iseljeništva.


Dijaspora jaka samo sa jakom državom

Predsjednik Crnogorske partije u Srbiji Nenad Stevović kaže da su Crnogorci u Srbiji jači što je jača država Crna Gora.
“Naš položaj kao Crnogoraca u emigraciji, biće onoliko jak koliko je zdrava država Crna Gora iznutra i koliko su prosvećeni i ekonomski slobodni njeni građani i državljani”, ističe Stevović i dodaje da je potrebno da se običan građanin osnaži i da se uspostavi vjera u običnog čovjeka i njegovu moć, umjesto moći partija i ekonomskih lobija.
On je kazao da je povratak nezavisnosti i državnosti Crne Gore najveći doprinos statusu i ravnopravnosti Crnogoraca u inostranstvu. Tri godine nakon referenduma, tvrdi Stevović, ima prostora za dalje unapređenje saradnje.
“Jasno je da odnos Crne Gore prema emigraciji može biti i snažniji i jači i dublji, ali srećom, vidimo da je svijest o tome vrlo prisutna u našem narodu”, kazao je predsjednik CP.

Nevolje počele sa konzulom Miloradom Obradovićem

Mandić tvrdi da su nesuglasice sa Ministarstvom inostranih poslova (MIP) počele sa slanjem konzula Milorada Obradovića.
“Pred referendum tražili smo konzula iz Crne Gore i neko je poslao svog prijatelja da malo upozna Australiju. Radovali smo se njegovom dolasku, jer smo mislili da konačno dolazi neko ko će da stane u našu zaštitu”, kazao je Mandić. A konzul je, dodaje on, došao pun sebe okrenuvši se negatorima Crne Gore i “javno nas prozivajući po najgorim velikosrpskim nacionalističkim novinama”.
Nezadovoljni njegovim radom Crnogorci u Australiji su zatražili njegov opoziv.
“Kao nagradu, konzul dobio službovanje u bečkoj ambasadi, a mi nijesmo udostojeni ni najobičnijeg odgovora”, istakao je Mandić.
On je dodao da su se nakon proglašenja nezavisnosti u nekoliko navrata službeno obraćali MIP-u i tražili da se riješi diplomatska zaštita iseljenika, ali dugo vremena nije bilo nikakvog odgovora.
“Onda smo sasvim slučajno saznali da je ponovo neko u MIP-u namjerio da imenuje svog prijatelja za počasnog konzula u Australiji. Kockice su se i same složile. Kratka reportaža o jednom našem ‘uglednom’ iseljeniku, najava iz MIP-a da počasni konzul može biti samo neko ko nije iz Sidneja (već upravo iz mjesta iz kojeg je i taj iseljenik), činjenica da je supruga tog iseljenika školska drugarica jednog od važnih funkcionera MIP-a digla nas je sve na uzbunu”, rekao je Mandić. Odmah nakon toga uslijedila je peticija kojim je traženo da se za počasnog konzula imenuje Mandić. Osam mjeseci je čekao odgovor, ali nije dobio saglasnost MIP-a.
Mandić je istakao da su Crnogorcima vrata državnog i federalnog australijskog parlamenta otvorena u svako vrijeme.

Hrvatska za Crnogorce daje više od matične države

Predsjednik Evropske dijaspore Crne Gore Vanja Popović ističe da se nastoji promijeniti ukorijenjena svijest o dijaspori kao gastarbajterima, koji dolaze dva puta godišnje i na primitivan način se razmeću novcem stečenim radeći najteže fizičke poslove. To je, tvrdi on, postepeno počelo da se mijenja.
“U šali često ističem da je dijaspora najvažnija grana crnogorske privrede, jača i od turizma i građevinarstva, i da spoljnotrgovinski deficit iz godine u godinu biva ‘peglan’ prilivom iz dijaspore”, kazao je Popović.
On je kazao da dijaspora godišnje donese u Crnu Goru minimum pola milijarde eura.
“Ako se zvanično tvrdi da van Crne Gore živi bar još jedna Crna Gora, tu cifru smanjimo na 500,000, pa ponizimo tu istu dijasporu tvrdeći da svaki njen pripadnik prosječno direktno ili putem slanja u Crnu Goru unese mjesečno samo 80-ak eura, dolazimo do cifre od hiljadu eura po iseljeniku godišnje”, objasnio je Popović i istakao da je u stvarnosti to mnogo više.
Za ovakav ekonomski doprinos, ističe on, protivteža je budžet Centra za iseljenike od stotinjak hiljada eura.
“Nije na odmet napomenuti da susjedna Hrvatska za rad crnogorskih udruženja u toj državi izdvaja godišnje oko 200 hiljada, na jedva pet hiljada registrovanih Crnogoraca u toj državi”, naglašava j predsjednik Evropske dijaspore Crne Gore.
Kad se svede računica, ispada da za hiljadu puta manje Crnogoraca strana država izdvaja dva puta više nego matična.
 

PS
Pogrešno je navedeno ime konzula Milorada Obradovića. Radi se naime o Božidaru Obradoviću.