O Sporazumu...

Povodom potpisanog Sporazuma imao sam potrebu da se javno oglasim što sam i učinio sledecim pismom (navodim ga u cjelini ispod ovoga teksta) na adrese naših iseljenika sa kojima sam do sada imao bilo kakve kontakte.
Reagovao sam na sasvim iskren način sa namjerom da doprinesem smirivanju strasti i opstanku nekakvog zajedničkog crnogorskog bloka (ako ga je ikada i bilo?), jer je to jedini pozitivni predznak ostvarivanju ideje međunarodno priznate Crne Gore.
Potpisani Sporazum niti ja niti bilo ko u ime naše Asocijacije nije podržao. Jedino sam iznio lično mišljenje da se radi o najboljem PRELAZNOM rješenju – UKOLIKO CRNOGORSKI BLOK NE DOPUSTI PREVAGU SRPSKIM STRANKAMA! Dakle, jasno i glasno ponavljam, još jedanput, a i sada sam istoga mišljenja, da se radi o najboljem PRELAZNOM rješenju – ukoliko stranke koje se zalažu za samostalnost Crne Gore (ako se uopšte i zalažu) ostanu da djeluju zajednički!
Na osnovi mojega pisma je i g.Sredanović odaslao poruku, mada o tome nijesam bio obaviješten (vjerovatno je u pitanju bila žurba), a u kojoj ne vidim ništa loše pa i nijesam reagovao. Sredanovićevu poruku su mnogi razumjeli kao podršku Sporazumu, a ja sam je doživio na način da kada već Crna Gora nije spremna da se izbori za svoju nezavisnost u ovome času (vidjeli smo koliko je građana izašlo da protestvuje protiv Sporazuma!) onda je bolje ne izgubiti i ovo do sada stečeno i sačuvati ovo nezavisnosti što smo do sada ‘osvojili’. Možda i griješim, ali nijesmo valjda zaboravili kako se kod nas do države teško dolazi bez krvi.
Ponavljam da ne tvrdim kako sam u pravu, ali mi niko ne može poreći pravo da moje viđenje rješavanja pitanja međunarodnog priznanja Crne Gore ne može biti drugačije od dežurnih kritičara.

………………………………………………………………………………….


RE: Povod je najnoviji Sporazum i odgađanje Referenduma.

Ravnih deset godina sanjam međunarodno priznatu Crnu Goru, Crnu Goru izvan srpske sjene i daj Bože da dočekam njegovo ostvarenje. Ja sam zbog velikosrpske politike izgubio i posao i kuću i prijatelje. Morao sam da se skrivam po Crnoj Gori kako me crnogorska policija ne bi privela na oltar Karadžiću, obzirom da sam živio i radio u BiH. Sve se to događalo kada su na vlasti u CG bili ‘mladi i lijepi’. Dakle, najviše neprilika u životu doživio sam od Vlade na čijem je čelu bio sadašnji predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović. U svojim poznim godinama našao sam se na kraju svijeta, bez riješenog statusnog pitanja i bilo kakve sigurnosti za staračke dane! Ovo sam naveo u kratkim crtama jedino iz razloga da ukažem da se meni ponajmanje može ukazivati poltronstvo prema sadašnjim nosiocima vlasti! Ovo mi, zapravo, daje i moralno pravo da vas sve zamolim za jedno racionalno smirivanje duhova i strasti i sagledamo najbolji put za ostvarenje cilja kojemu zajednički težimo.

Crnogorske stranke i udruženja moraju biti na jednoj generalnoj liniji kako se ne bi dalo prostora vječnim velikosrpskim aspiracijama koji sukobe u crnogorskom bloku svakodnevno priželjkuju.
Ovo rješenje nije ono koje smo željeli i koje smo očekivali, ali budite uvjereni da je srpska strana još manje njime oduševljena! Njime nijesu zadovoljni ni njihovi poslušnici u Crnoj Gori samo što to neće javno da iskažu!

Ostavimo emocije po strani i pokušajmo realnosti pogledati u oči, a one su sasvim jednostavne. Sva Evropa i Amerika bili su decidno protiv održavanja Referenduma! To je iskazano u svim susretima, a prijetnje su se počele iskazivati i otvorenim bojkotovanjem i najavom obustavljanja svih finansijskih vidova pomoći. Jasno je rečeno da Crna Gora neće dobiti međunarodno priznanje. Lično bih bio u stanju da sve ovo prenebregnem i smjelo se upustim u ostvarivanje volje mojega naroda, ali … da li smo bili sigurni da bi ono za šta se zalažemo prošlo na organizovanom Referendumu!? U slučaju negativnog rezultata Crna Gora bi bila pokopana za SVA vremena (uslovno rečeno) i sva priča o međunarodno priznatoj Crnoj Gori izgubila bi svoju svrhu! Da li se može zanemariti činjenica da i u samom DPS-u postoji jaka struja koja oponira bilo kakvu vrstu nezavisnosti i o kojem to sigurnom procentu zagovornika međunarodno priznate Crne Gore možemo sa sigurnošću tvrditi? Toga su bili svjesni i u EU i USA pa smatram da je ovo najbolje prelazno rješenje - ukoliko crnogrski blok ne dopusti prevagu srpskim strankama u CG. Nemojte zaboraviti na činjenicu da je to nakaradni Savez, dvije monete, carine, diplomatija i trgovinska predstavništva, mirno razdvajanje vojske ….ime Crne Gore će ipak biti prisutno u svim zvaničnim nazivima, što se ne može zanemariti. Dakle, na neki način je očuvana stečena pozicija, a iskreno sam se uplašio da ćemo i ovo dostignuto izgubiti. U narednom periodu treba upregnuti sve snage i raditi na povećanju pristalica nezavisnosti, a to nećemo i ne možemo postići međusobnim dijeljenjem na patriote i izdajnike. Ne moramo se slagati u metodama rada, ali ne smijemo uticati i generalno doprinositi razbijanju i onako još uvijek nedovoljno jakom savezu crnogorsko orjentisanih stranaka.

Još jednom apelujem na sve naše iseljenike da ovom pitanju priđemo sa realne tačke gledišta i utičemo na sve moguće načine da crnogorski orjentisane stranke ostanu zajedno sve dok ima i najmanje nade za ostvarivanje našeg konačnog cilja – međunarodno priznate Crne Gore!

Iskreno i u najboljoj namjeri

Mihailo Mandić  

(oktobar 2005.)

Vrati se na početak
www.montenegro.org.au