Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l     Reagovanja, pisma... |  Traže se l Kontakt

   Australija je najljepša u monografijama i dok potpuno ne ovladate jezikom. Kada stignete, obasuti ste svakojakom pažnjom pa namah ostajete ošamućeni gostoprimstvom, ljubaznošću, organizovanošću i svim onim što vam je nedostajalo u bivšoj domovini. Ljudi se ne tiskaju na šalterima, ne guraju se, strpljivo čekaju u redu da uđu u autobus. Telefonski imenici ostaju nepocijepani i teško je naći govornicu koja ne funkcioniše. Ulazi stambenih zgrada su svi do jednog čisti i stalno se održavaju. Isto se može reći i za javne toalete. Poštanska sandučad se ne razvaljuju, a tuđu poštu niko ne otvara! U šoping-centrima nema čega nema, ponešto se nađe za svačiji džep. Personal je izuzetno ljubazan prema strankama, pa iako ste svjesni da je sve to "vještački" - godi vam takav odnos.
   Australija je ponosna na svoj multikulturalizam i demokratski sistem. Ljudi su miroljubivi i gledaju na sve moguće načine da izbjegnu konfliktne situacije. Nemaju onu crtu agresivnosti i sile koju možete naći kod našeg naroda. Sve prepuštaju institucijama sistema, a sistem je taj koji sve reguliše i sve izjednačava prema australijskim standardima. Nema izuzetaka: nemojte se začuditi kada u nekom Džonu, Elizabeti, Jasmin, Reju, Džordžu ili Dominiku prepoznate Kineza ili nekog od naših. Ovdje je sve tako lijepo upakovano da ima mjesta tvrdnji koju sam čuo od mnogih starih doseljenika, a koji nijesu našega porijekla - "Da, to je tako, ali mi se možemo nositi sa time."
   Australija se ubrzano amerikanizira i sve se sa Amerikom poredi. Specifičan je i način na koji Australija otvoreno provodi svoju politiku asimilovanja pridošlica. Nakon dobijanja državljanstva, ne pitajući vas, u pasošku rubriku vam unesu australijsku nacionalnost i kad god ispunjavate kakav dokument traže da se izjasnite po nacionalnom pitanju "onako kako je zapisano u pasošu"!
   Iseljenicima su dali veliku "slobodu" organizovanja u etničke zajednice koje na neki način predstavljaju izolovane skupine kojima se pridaje mali značaj, uglavnom, prigodom raznih praznika. Prosto rečeno - ćušnuti su u svoje nacionalne kazane! S vremena na vrijeme, obrati im se neki od političara i naglasi značaj multikulturalizma, napravi po koji snimak na kome se vide pripadnici raznih rasa, kao potvrdu modernom australijskom stremljenju.
  Iseljenici sa neengleskog govornog područja čine znatnu manjinu, pa je i gledanost TV kanala i slušanost etničkih radio-emisija minorna u odnosu na onih par vodećih privatnih i pokriva samo nekoliko procenata. Televizija je ovdje, za razliku od evropske - očajna, prvo veliko razočarenje.
   Nemogućnost da se uspije u australijskom društvu naši (i ne samo naši) iseljenici nadomještavaju punim angažovanjem u svojim zajednicama. Prije raspada Jugoslavije to polje je bilo veoma široko pa su i vidovi saradnje bili brojniji. Postojala su mnoga udruženja, jedni drugima su išli na zabave i u tim se prilikama znalo sakupiti i nešto dobrovoljnog priloga.
  Nakon ovih ratnih strahota nastalo je veliko rasulo i prestrojavanje. Svi su formirali svoje zajednice, jedino su se Crnogorci izgubili i u vremenu i u prostoru. Poklopljeni ušima i ubijeni, a nesposobni i nedovoljno hrabri da se suprotstave najezdi izvornog primitivizma, ostajali su u tom kolu svjesno igrajući igru lažne ljubavi. U takvom ambijentu, gdje je žarila i palila SBS radio-stanica na srpskom jeziku, sa nacionalo isfrustriranim urednicima, rođena je Crnogorska etnička zajednica Australije.
   Bila je to težnja da ukažemo na istorijsku činjenicu o našoj nacionalnoj samosvijesti. Pokušaj da dignemo glas protiv žestokog procesa asimilacije i nipodaštavanja svega crnogorskog. Glas protiv unižavanja Crne Gore. Upornim angažovanjem doprinijeli smo da stanica SBS izgubi prepoznatljivi agresivni nacionalistički zvuk i primorali ih da ime Crne Gore izgovaraju s respektom. Nastojanjima da se minimizira značaj naše zajednice i načinu na koji to čine dajući reklamu podobnim "Crnogorcima", mi smo se suprotstavili našim web-sajtom www.montenegro.org.au. 
  Svakodnevno povećanje posjećenosti sajta najbolji nam je pokazatelj da smo na dobrom putu. Na njemu je predstavljeno kompletno izdanje Gorskog vijenca i to na latinici i ćirilici, predgovor Gorskom vijencu na temu odnosa srpstva i crnogorstva u ovom djelu i izbor najpoznatijih stihova; knjige Podsjetnik o Crnoj Gori, Običaji u Crnoj Gori i Etnogeneza Crnogoraca; kompletan registar prezimena u CG i niz drugih zanimljivosti, posebno onih vezanih za Australiju, sa odabranim linkovima onima koji namjeravaju više saznati o mogućnostima useljenja u ovu zemlju.
   Nekoliko sajtova za pretraživanje u Australiji od nas je tražilo odobrenje da nas stave među svoje linkove, a nedavno smo od Centralne biblioteke Australije dobili molbu da naš sajt uvrste u njihovu datoteku! Svakodnevna pisma i organizovanje raznih akcija plod su naše uspješne saradnje i sa iseljenicima iz cijelog svijeta.
  A što se tiče života i rada naših iseljenika, on se nimalo ne razlikuje od života svih ostalih. Uglavnom rade teške fizičke poslove na građevinama i razne noćne poslove (čišćenja, krečenja, taksiranja, obezbjeđenja i dežurstva). Da bi se održavao stečeni standard radi se i cijelih sedam dana, pa se od umora nema mnogo vremena za druženje.
   Za Australiju se može reći i da je zemlja bivših! Nigdje nećete naći na jednom mjestu toliko bivših doktora, inženjera, profesora, učitelja, pravnika, ekonomista, ministara, konzula i vicekonzula, direktora i šefova, slikara, vajara i raznih drugih umjetnika, pjesnika, pisaca i novinara, muževa i žena! I nigdje se nije lakše osloboditi supružnikovih recidiva iz prethodnih brakova nego što je to ovdje.
   Svi se oni, uglavnom, bave nečim sasvim različitim od svoga poziva. Najčešće je to biznis, a do bolje pozicije i mogućnosti ostanka u Australiji ne biraju se sredstva. Gazi se i preko rođačkih, prijateljskih, kumovskih i inih odnosa, samo da bi se ostvario san o dobijanju stalne vize. Najčešći izgovor za ovakav odnos je budućnost djece. A djeca su i najčešći izgovor za ostanak ili odlazak. Većina doseljenika se ovdje još nije čestito ni smjestila, a već počinju sa pakovanjem kofera za povratak. Malo je onih koji taj korak učine na vrijeme. Kasnije, kad djeca uhvate korijene u novom okruženju i pođu u školu, sve postaje besmisleno.
   Crnogorskih iseljenika ima oko desetak hiljada i teško ih je organizovati zbog velike udaljenosti između gradova, ali i zato što nas diplomatski predstavnici novostvorene državne zajednice ignorišu. Vijest da je mjesto generalnog konzula pripalo Crnoj Gori donijela je malo olakšanja, pa s nestrpljenjem očekujemo njegov dolazak u nadi da će se i u tom pogledu nešto promijeniti.
   S obzirom na okolnosti u kojima egzistira - Crnogorska zajednica je organizovana na specifičan način. Aktivnosti i projekte odrađujemo Internet vezom. Tako se možemo pohvaliti da je tokom ove godine jedna visoka delegacija Univerziteta "^arls Sturt" iz Batursta, zajedno sa našim sekretarom Hazbom Skokom posjetila niz zvaničnih institucija u Crnoj Gori. Oni su ovom posjetom bili više nego zadovoljni i spremni su za nastavak bilo kakvog vida saradnje, pa od novog rektora Ljubiše Stankovića očekujemo da podrži sve ono što je tom prilikom dogovoreno. Isto tako, imali smo čast da ugostimo jednog našeg magistra - Jovicu Lubardu - koji je dobio specijalizaciju u Sidneju i koji nas je kontaktirao putem našeg web sajta.
   Upravo radimo na realizaciji akcije pomoći - slanja računara za jednu od siromašnih škola ili nekom boljem učeniku u Crnoj Gori. Nadamo se da ćemo ovu ideju realizovati zajedno sa Centrom za iseljenike Crne Gore, sa kojim imamo izuzetno uspješnu saradnju. Sve ovo, kao i niz drugih aktivnosti, ovdje ostaje neprimijećeno.
   Zaboravite li na činjenicu da morate biti obazrivi prema raznim vrstama otrovnih paukova (trava se redovno šiša i parkovi su uvijek sređeni, prozori su opremljeni mrežicama), da je kupanje preporučljivo jedino između zastavica koje na svakoj plaži nadgledaju čuvari, s obzirom na to da ne prođe sezona a da neko ne završi u čeljustima krokodila ili ajkule i da se najopasnije vrste zmija nalaze se na ovom kontinentu - ovdje se mnogo lakše živi nego u domovini.
   U Australiji se, jednostavno rečeno, živi drugačije! Zemlja puna kontrasta u koju se rado dolazi, iz nje radije odlazi i još radije joj se vraćate.