Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

(Dostavljeno sjednici Centra za strateške medjunarodne studije održane u Washingtonu, 5 februara 2001 na temu "Državno pravni status Crne Gore")

Ovih dana je u više uglednih svjetskih novina pisano o statusu Crne Gore i odnosima u takozvanoj jugoslovenskoj federcaiji. Smatram da u tim raspravama treba uzeti slijedeće neosporne činjenice:

1.Poslije kolapsa komunizma u Evropi sve federalne republike iz sastava kumunističkih zemalja (SSSR, CSSR, SFRJ) kojih je ukupno bilo 23, postale su nezavisne države i clanice Ujedinjenih nacija izuzev male Crne Gore, kojoj se jedinoj osporava pravo na nezavisnost. Teško je dati pravi odgovor zašto se Crnoj Gori osporava to pravo.

2. Mnogi uticajni političari tvrde da Crna Gora nije iskoristila priliku i prihvatila da postane nezavisna država prilikom raspada Jugoslavije 1991/92. To nije tačno. U uslovima potpune potlačenosti od strane nacionalističkih Miloševićevih snaga, Crna Gora učinila je sve što je mogla da sačuva svoji državnost. Crnogoski parlamenat je 23 decembra 1991 u odgovoru na pet pitanja Evropske unije izglasao stav da Crna Gora postaje nezavisna i suverena država onoga momenta kada Jugoslavija prestane da postoji. Taj stav parlamenta bio je tada dostavljen gospodinu Van den Brook-u predsjedavajucem savjeta EU. Od tada su prestale da postoje čak dvije Jugoslavije, ona kumunistička i ova Miloševićeva, a Crnoj Gori se i dalje osporava pravo na nezavisnost.

3. Crna Gora pod teškim pritiskom Miloševića i njegovih snaga ušla je u dvojnu federaciju sa Srbijom pod nazivom SRJ koja nikada nije ni pravno ni faktički funkcionisala. Srbija koja je po broju stavnovnika skoro 18 puta veća od Crne Gore nije nikada donijela ustav federalne jedinice nego i danas ima ustav nezavisne države. Savezni ustav Jugoslavije (za obje federalne jedinice) nije nikada stupio na snagu. U posljednje tri godine Crna Gora preuzela je u svoju nadležnost sve funkcije savezne države tako da Srbija i takozvana Jugoslavija nemaju više nikakve vlasti u Crnoj Gori . To znači da Crna Gora postoji "de facto' i djeluje kako nezavisna država, pa se sada zalaže da dobije i međunarodno priznanje -"de Iure" svoje nezavisnosti. Iznesene činjenice takođe potvrđuju da Savezna Republika Jugoslavija ne postoji ni pravno ni faktički. Priznanje Jugoslavije od strane UN nije dokaz da ta država postoji, ako sve stvarne i pravne činjenice na terenu pokazuju da ta država ne postoji. To je samo dokaz velikog promašaja UN i nepoštovanja vlastite Povelje. Istina, profesor Koštunica ima samo jedan dokaz u nastojanjima da dokaže da postoji država kojoj je navodno on Predsjednik. On često puta izjavljuje: "Ujedinjene Nacije su nas priznale, a one nas ne bi priznale da nijesmo država"

4. Nedavno su predstavnici EU i Klintonove administacije sugerirali Crnoj Gori da se vrati u okvire neke nove Jugoslovenske federacije. Pri tome zaboravljaju da je tu dvočlanu, neprirodnu i nakaradnu federaciju stvorio ratni zločinac Slobodan Milošević. Sada kada je Milošević zbačen, nove srpske demokrate hoće po svaku cijenu da sačuvaju Miloševićevo djelo - nepostojeću državu Jugoslavuju, da u nju uguraju Crnu Goru i da tako počnu stvaranje nove Velike Srbije. Naziv Jugoslavija, znači država južnih Slovena. Može li i smije li nositi takav naziv država u kojoj žive manje od 20 % južnih Slovena i samo dva od sedam južnoslovenskih naroda.

Može li se zamisliti kako bi to bilo da je poslije poraza Hitlera sačuvan Treci Reich i da su saveznici prisilili tada tek oslobođenu Austriju da ponovo uđe u sastav Njemačke i to Njemacke koja bi po sadašnjim standardima Srbije trebala da štiti ratne zločince. Danas se pod sličnim, čak težim uslovima, traži od tek oslobođene Crne Gore da ponovo uđe u sastav države koju je stvorio zbačeni ratni zločinac.

6. Žrtvovanje malih zemalja od strane velikih sila, da bi se time zadovoljio i primirio agresor ili/i imperijalna sila, nikada nije dalo rezultate nego je sasvim obratno uvijek bez uzuzetka takvo "darovanje" ohrabrivalo agresora da izazove nove sukobe i nove ratove. To potpuno potvrđuju primjeri kao što su aneksija Bosne i Hercegovine 1908, Anschluz Austrije i komadanje Čehoslovačke 1938, koji su najprije izazvali nemire i ratove na Balkanu, a zatim dali ohrabrenje agresorima da počnu prvi i drugi svjetski rat. Zatvaranje oči 1988/89 pred pučevima zvanim antibirokratska revolucija Slobodana Miloševića u Vojvodini, Kosovu i Crnoj Gori, ohrabrili su ga da počne krvavi rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i napokon opet na Kosovu. Nema nikakve sumnje da bi žrtvovanje Crne Gore i njeno ponovno uvlačenje u okvire federativne, a zatim unitarne države sa Srbijom, bila polazna tačka novih pohoda za stvaranje Velike Srbije i teških ratova i sukoba na Balkanu.

7. Nažalost, mala Crna Gora zna što znači biti žrtvovan i zna kako da preživi učinjenu joj nepravdu. Godine 1918 , međunarodno priznata Kraljevina Crna Gora ugašena je i prestala je da postoji iako je bila saveznica Ujedinjenog Kraljestva, Sjedinjenih Država i Francuske u ratu sa Njemačkom i Austrougarskom, i imala u tom ratu najveći broj poginulih u odnosu na broj stanovništva. Na političkoj karti Evrope kao rezultat ratne pobjede demokratskih zemalja pojavilo se osam novih nezavisnih država, samo je stara država Crna Gora sa više vjekovnom drzavnošću, nestala. Odluka takozvane Podgoričke Skupštine o ukidanju Crne Gore i njenom pripajanju Srbiji, bio je skup samozvanaca i srbijanskih plaćenika koje niko nije izabrao ni ovlastio na takav postupak. U istorijskoj nauci, u istoriji država i naroda, u pravnoj nauci, ostala je praznina - nema odgovora niti objašnjenja zašto je tada tako postupljeno sa Crnom Gorom. Nema odgovora ni objašnjenja u istoriji diplomatije Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih država , Francuske, Rusije i Italije, zašto su 1920 prekinule diplomatske odnose sa Kraljevinom Crnom Gorom. Divne rezidencije ambasada pomenitih velesila, izuzev SAD, još i danas stoje u crnogorskoj prijestolnici Cetinju kao nijemi svjedoci velike nepravde prema Kraljevini Crnoj Gori i njenom narodu.

8. Kada se u savezničkim zemljama raspravlja o državnom statusu Crne Gore treba pomenuti veličanstveni doprinos crnogorskog naroda pobjedi saveznika u oba svjetska rata. Svaki peti stanovnik Crne Gore, njih 45 hiljada, poginuo je u prvom Svjetskom ratu boreći se na strani Saveznika. Svaki za pušku sposobni Crnogorac koji se nalazio na radu u Americi, prijavio se kao dobrovoljac u Americku vojsku 1917 kada su Sjedinjene Države stupile u rat na strani Saveznika i time riješile ishod I svjetskog rata. Herojska epopeja jugosloveskih naroda u borbi protiv fašizma tokom drugoog svjetskog rata ima duboki korijen u Crnoj Gori. Neosporna je istoriska činjenica da su u Armiji maršala Tita, 75% rukovodilaca na svim nivoima od komandira četa do komandanata brigada, divizija i korpusa bili Crnogorci i to u svim republikama bez izuzetka od Slovenije do Makedonije. Od devet članova Vrhovnog štaba NOV i POJ četiri su bili Crnogorci, plus načelnik i njegov zamjenik bili su takođe Crnogorci. Pokret otpora u sjevernoj Grčkoj (Egejska Makedonija) i u cijeloj Albaniji vodili su Crnogorci. U svijetu je opšte poznat herojski i viteški doprinos naroda Jugoslavije pobjedi saveznika i time smanjenju broja poginulih američkih i britanskih vojnika, ali je malo poznato da bez crnogorskih brigada i crnogorskih kadrova to ne bi ni približno bilo tako.

9. Danas kada predstavnici velikih država svijeta preporučuju Crnoj Gori da se vrati u okvir federacije sa Srbijom i odrekne se svoje nezavisne države, crnogorski narod osjeća zao duh nepravdi koje su mu učinjene 1918 godine. Crnogorski narod i pored svega duboko vjeruje da će njegovi vjekovni saveznici, prije svega Sjedinjene države i Ujedinjeno Kraljevstvo uvidjeti značaj Crne Gore i njene države za stabilnost i mir na Balkanu i da će u tom smislu podržati priznavanje "de iure" nezavisnosti već "de facto" postojeće crnogorske države. Crnogorskom narodu su poznate "14 tačaka" predsjednika Wilsona od kojih je jedna od njih (11) posvećena direktno Crnoj Gori. "14 tačaka" koje je američki kongres usvojio 8 januara 1918 bile su Povelja slobodnog i demokratskog svijeta u borbi protiv tada narastajućeg komunizma i fašizma. (Ljenjinovi dekreti Sovjeta bili su doneseni tačno dva mjeseca prije "14 tačaka). Danas poslije 83 godine, Sjedinjene Države mogu sa ponosom da konstatuju da se svaka odredba iz "14 tačaka" ostvarila izuzev one koja se odnosi na Crnu Goru. Takođe je neosporna istorjska uloga predsjednika Bush-a, starijeg u rušenju komunizma bez krvi u Evropi i srednjoj Aziji i dobijanja nezavisnosti za 22 države i oslobođenju njihovih naroda. Jedino je i ovoga puta Crna Gora, jedina od bivših federalnih komunističkih republika ostala bez svoje "de iure" priznate nezavisnosti i članstva u UN. Administracija predsjednika Bush-a starijeg bila je uporna u stavu da poslije raspada socijalističke Jugoslavije, nema više nikakve Jugoslavije, pa time ni one Miloševićeve, koju je američka administracija nazivala "Srbija i Crna Gora" (Serbia and Montenegro.). Takvim stavom, administracija predsjednika Bush-a starijeg, priznavala je pravo Crnoj Gori da može postati nezavisna država.

Nadajmo se da će predsjednik George W. Bush nastaviti i završiti velika djela predsjednika Wilsona i predsjednika Bush-a, starijeg, te da neće ometati Crnu Goru na njenom putu ka punoj državnoj nezavisnosti.

Captain (Ship's Master) Nikola J. Samardžić

Autor ovih redova je bivši ministar inostranih poslova Crne Gore u vladi Mila Đukanovića, od 16 februara 1991 do 31 jula 1992. Bio je u stalnom, javnom sukobu sa politikom Slobodana Miloševića od osamdesetih godina do danas i nije miljenik ni predstavnik aktuelne vlasti u Crnoj Gori.

Odštampaj stranicu