Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

Kada je neko spreman da govori protivu Crne Gore i niječe Crnogorce ka narod i naciju odmah mu se, u okviru srpske zajednice, posveti sva moguća medijska pažnja. Najsvježiji primjer je gostovanje popa Nikčevića, ‘junaka godine’, jerbo je odbranio Vlašku crkvu od nasrtaja Crnogoraca!? Čim je sletio na sidnejski aerodrom prostrli su mu crveni tepih. Utrkivali su se Srpski Svetski Glas, Novosti, Vesti, a da o srpskom radio programu na SBS kanalu i ne govorimo. Srbi i Crnogorci svakojake fele, su, konačno, bili pripremljeni i na  TV promociju “junaka godine” i 11.marta Nikčević se pojavio na srpskom kanalu TV 31.

Uz snishodljivog voditelja, Nikčević je iskoristio svoju sansu da opravda troškove uložene u njegove putešestvije. Teško je zloupotrijebio mogućnost koja mu se ukazala, jer umjesto da govori o crkvenim pitanjima i propovijedima - on se bavio agitacijom u duhu dnevno-političkih prilika.

Započeo je sa temeljnim objašnjenjima kako je Crnu Goru stvorila SPC! Prije Nemanjića niđe ništa nije postojalo na prostoru današnje Crne Gore! Samo pusta ledina. Onda je sa svih strana došlo nešto Srba, Nemanja osnovao SPC, a ova napravila SRPSKU Crnu Goru! I sve je bilo pod kontrolom dok se ne pojaviše Komunisti, pa su se sada o jadu zabavili da ubijede Crnogorce kako su usnuli ružan san.

Nipodaštavao je Akademiju DANU koju vodi jedan najobicniji frizer ( što je ponovio dva puta – da se slučajno ne zaboravi) i ukazivao na težak položaj CANU. Pričao je o nekakvim čipovima  koji se usađuju narodu Crne Gore kako bi se stvorio nekakav novi - crnogorski, a što sve ima potporu od separatista! Na djelu je opšta borba i nasilje protivu SPC, jerbo samo ona ima SVA dokumenta iz kojih se vidi prava istina… u njihovim crkvama SVE piše, ama baš SVE, a ovi izmišljeni Crnogorci se boje istine ! E, u toj Crnoj Gori u kojoj je SPC izložena neviđenim mukama i napadima svakojake vrste, u toj i takvoj Crnoj Gori đe se SPC bori za goli opstanak, zbog česa je mora Nikčević da se vine preko sedam mora i sedam okeana i da ostavi crkvu u kojoj je čamio ginisovih 13 dana kako bi po svijetu objašnjavao kako NEMA Crnogoraca, u toj i takvoj Crnoj Gori đe vlada sila i bezakonje - Srpska pravoslavna crkva ima NAJRAZVIJENU izdavačku djelatnost u vascijelom pravoslavlju!!! Tako veli Radomir Nikčević, glavni i odgovorni urednik svega i svačesa što se štampa u cilju odbrane pravoslavlja = srpstva. Imaju i svoje novine Svetigoru, pa onda je i to bilo malo no im je ta i takva Crna Gora dozvolila da svoju ‘istinu’ šire putem svojega radija Svetigore…pa i film snimaju (koji nije ništa gori od onih američkih). Još jedino nemaju svoju televiziju, a i to će im, valjda ova Vlast obezbijediti kako bi ih stavili na još veće muke! To samo može kod NJIH – što im više daš to su ONI na veće muke! A kad su na mukama onda se zatvore u crkvu i izlažu najstrožijem postu i najstrožijim molitvama kako biše  razagnali zle duhove iz Crne Gore…ONI se , inače, ne bore protiv ljudi no protiv zlih duhova....  

Onda se okrenuo svetom Savi i kad je počeo da nabraja kako je njegov duh duboko usađen u svijest Crnogoraca – zafalilo je vremena. Krenuo je, jelte od Savinog kuka, pa Savine vode…pa manastira Savine pa Savin potok…pa Savin – nije se moga više prisjetiti, ali sve je u Crnoj Gori Savino!
Moze Nikčević da priča onima koji ‘uče’ istoriju slušajući televiziju da je najveći svetac u Crnoj Gori Sv.Sava, ali je istina sasvim drugačija. U Crnoj Gori je najveći svetac Sv Petar Cetinjski i trebalo bi biti znano i Nikčeviću da je Petar I Petrović izabran za crnogorsku ličnost Milenijuma, a ne Rastko Nemanjić! Poznato je da SPC ne pominje mnogo Sv Petra iz prostog razloga što se u njegovo vrijeme nije mnogo pominja ni Sv Sava niti srpstvo, a sto je vidljivo iz Poslanica Sv Petra.

Kada je sve potanko objasnio kakvome su mučenju izloženi u Crnoj Gori preša je na Kosovo i ono zbog česa je, od druge, i doša. Od prve je doša da poništi Crnogorce, a od druge da promoviše svoja ‘književna dijela’ i sakupi nešto dolara. Čim se zapucalo tamo ON je odma otiša sa ekipom na lice mjesta da sve ZABILJEŽI. Crnogorske vladike i popovi su u borbama predvodili Crnogorce sa puškom u ruci, a ON je otiša da sve zabilježi! I bio je, veli, istinski svjedok događaja. Đe se gođ nešto desilo – ON je vidio i zapisao. Tako je i napravio 4 knjige sa preko 1000 fotografija i SVI se pozivaju da dolaze na promocije koje će se održavati u gradovima koje ce Nikčević pohoditi. Za tu namjenu ostavio je cipan cijeli mjesec dana. (Dako mu u međuvremenu Crnogorci ne preotmu ‘njegovu’ crkvu!?) Naravno da je svaka novčana pomoć i te kako dobrodošla (u ovom teškom trenutku po SPC u Crnoj Gori – dodaje voditelj i umalo da ne ispusti suzu). O tome šta je sve vidio na Kosovu ON NEĆE pa NEĆE da priča, da ne bi pokvario dan pojedinim gledaocima. Ali, dosljedan sebi, ON će, ipak, reći kako je LIČNO vidio silovane starice (od 75 godina), žene i đecu, zaklane i unakažene …svašta je vidio svojim očima i sve je odma bilježio. I Nikčević dobro zna e je greota manipulisati sa žrtvama, ali će njemu, valjda, Bog oprostiti.

Na kraju TV emisije Nikčevic se dosjetio da na sebi ima popovsku mantiju pa je uputio i nekakvu crkvenu poruku slušaocima kako ne biše, u ovom izobilju, zaboravili na svoju pravoslavnu vjeru. Nije zaboravio da napomene da su  ONI štampali i udžbenike o pravoslavlju za sve uzraste – i to opet u onoj i onakvoj Crnoj Gori! Uto isteče i vrijeme emisije i naiđoše neke vedrije teme.

Na ovom mjestu i vazda ubuduće treba napominjati ono o čemu SPC ne priča ili kada to čini onda ga predstavlja u iskrivljenom svijetlu.

 Tako ni ovoga puta nije bilo ni pomena o Ilirima, Rimljanima, Naronskom konventu, rimskoj provinciji Prevalitani, kneževini Duklji i arhontu Petru iz XI vijeka koji je bio jedan od vazala vizantijskog cara Vasilija I, knezu Vladimiru i Stefanu Vojislavu, koji nakon pobjede nad vizantijskom vojskom na Tuđemilu postaje samostalni gospodar Zete. Ne bješe pomena ni o knezu/kralju Mihailu (kraljevske insignije uputio mu je papa Grgur VII) koji vlada Dukljom/Zetom od 1046-1081, niti se pominje kralj Bodin, sin kralja Mihaila; za čije vladavine Duklja dostiže najveće prostranstvo i svoj suverenitet uspostavlja nad Raškom, Bosnom, Travunijom i Zahumljem, djelovima Makedonije, Hrvatske i sjeverne Albanije.

Istina je da je raški veliki župan Stefan Nemanja 1183 – 1186. godine uz dio domaće vlastele, koja je izdala interes zemlje, pokorio Duklju/Zetu, razurio gradove u Primorju (osim Kotora) i uništio sve što se uništiti dalo! (Najnovija istraživanja prof Rajka Vujičića ukazuju da su Nemanjići, zarad kulta SV Save izmjestili mošti Svetoga Vladimira Dukljanskoga, koga slave sve tri vjere u Crnoj Gori!) Istina je i da se 1360. godine Zeta izdvaja iz Srpskog Carstva kao samostalna zemlja i da nastavlja svoju državnu tradiciju (dukljansku) i tada na čelu zemlje dolazi nova dinastija Balšića pa potom Crnojevići.
 
Treba reći da je Crna Gora bila pod Nemanjićima vijek i po, a Srbija pod Turcima punih pet vjekova pa ih niko ne ugoni u Turke!

Drugi dio priče o kojemu se nerado zbori ili se pominje bezočno i cinično kao volja crnogorskoga naroda odnosi se na 1918. godinu, kada je novembra mjeseca (24.-29.) u Podgorici održana izdajnička tzv Podgorička skupština kojom je Crna Gora anektirana Srbiji, a dinastija Petrović-Njegoš detronizirana. Tada je pofermana srpska okupacija Crne Gore (dobro su poznate riječi vojvode Mišića upućene komandantu srpskih trupa u Crnoj Gori: "Nastavite najenergičnije i svim sredstvima da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala uguši svaka agitacija, pa ma od koga ona dolazila. Za to vam stoje na raspolaganju sva sredstva koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja".) I SVA moguća sredstva su upotrijebljena. Srpska štampa u Beogradu je zabilježila da to što čini srpska žandarmerija po Crnoj Gori nije činjeno ni za turskog vakta! Karakteristične su i riječi potpredsjednika te tzv Skupštine, Sava Fatića: "Ja ve molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na onu do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi." (zapisnik 14/27. 11. 1918)

Ne pominje se nigđe da je odmah potom u krvi ugušena crnogorska nacionalna revolucija (Božicni ustanak) protiv srpskih okupacionih trupa; moto ustanka je bio ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE!
Ustanak je u krvi ugušen najviše zahvaljujući savezničkogm oružju, ali je komitovanje – odmetništvo nastavljeno do 1926. Pobunjenici, njihove familije i pristalice "stavljeni su van zakona". Nad njima se vršio "krvavi bijeli teror"…Dakle, o godinama izmedju 1918 – 26, kada vlada mračno doba krvavoga "bijelog terora" tj. Zvaničnoga (državnog) zuluma srpsko-karađorđevićkoga režima, čiji je cilj bio genocidno uništavanje Crnogoraca u svim oblastima života i kulture – nigđe se ne zbori! Valjda se u tim knjigama za koje Nikčević veli da čuvaju istinu o Crnoj Gori i u kojima SVE piše mogu naći i podaci o spaljenim kućama i ubijenim Crnogoracima. Tada se Crnogorci hapse i stavljaju na muke. Niču vješala po Crnoj Gori. Rodoljubi se bacaju u jame; siluje se i pljačka; pominju se 14 vrsta zločina koje su fašisti činjeli u drugom svjetskom ratu! (Dokumenta iz Cetinjskog arhiva koje je objelodanio LSCG !).

Sa ukinutom crnogorskom državom nastaju ponižavanja, najgore vrste, zasluga crnogorske vojske i crnogorske slavne istorije. Nastaje sprdačina sa crnogorskim barjacima i ratničkim podvizima Crnogoraca. Svi crnogorski simboli i oznake postaju predmet zabrane, a kažnjava se nošenje crnogorske kape sa pravim oznakama. Tada se na nju utiskuje onaj žig sa četiri ocila kao znak posrbljavanja Crnogoraca. Organizuju se ‘sahrane’ crnogorskih svetinja i po improvizovanim kovčezima naših svetinja mokre okupatorski žandari! Ima li snage SPC da progovori o tim dogadjajima?

Vrši se svekoliki kulturni genocid nad Crnogorcima. Falsifikuje se crnogorska istorija i kultura. Dekretom regenta Aleksandra Kara|or|evica ukida se autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva i osniva Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Crnogorski svještenici se degradiraju i dovode na "prosjački štap". Ime Crne Gore se briše i više ne postoji ni kao geografski pojam. Umjesto njega se, mnogo poznije, daje ime Zetska banovina…..

Na kraju da se osvrnemo na riječi kralja Nikole.

Kralj Nikola, koji je sam postao žrtva zvanične (zavjereničke) politike Srbije, u proglasu Crnogorcima na Badnji dan 1918. g. iz izgonstva poručuje: "Vama je poznato da zvanična Srbija već odavno u Crnoj Gori nije gledala brata i drugara, na zajedničkomu poslu, nego protivnika, koga je po nekomu čudnomu shvatanju trebalo trsiti, tobož, u interesu Srbije. Naoružani neobješnjivom mržnjom prema Crnoj Gori i njezinijem predstavnicima i lišeni solidne moralne osnove, izvjesni političari iz Biograda, postavili su se u politici prema Crnoj Gori na načelo: cilj opravdava svako sredstvo…Vođena je protiv nas jedna najodvratnija kampanja kojoj je bio cilj: omalovažiti ulogu Crne Gore u ovomu ratu i srušiti njezin visoki ugled među saveznicima… Meni u izgnanstvu ostao je mučan i ničijem nezaslužen zadatak da branim čast i ugled Crne Gore…Pored svijeh kleveta, Vlada Srbije nije uspjela da diplomatski uništi Crnu Goru, okupirala ju je, u ime vlade Srbije, njezina vojska. Ona je ušla ne s grančicom mira i bracke ljubavi, nego s namjerom da sruši najveće dobro svakoga naroda i države – suverenitet njezin i da uništi njezino državno biće. Da bi se pred svijetom kao Pilat mogla od svoga bogomrskoga i u istoriji nezapamćenoga zločina pravdati i preturati ga na narod crnogorski, ona je falsifikovala volju naroda. Skupila je tzv. Veliku narodnu skupštinu na jedan nasilnički način, čije odluke nemaju nikakve važnosti…Crna je Gora Crnogoraca! To je bilo i to će biti!…Sami Crnogorci i niko više odlučiće slobodno zakonskijem putem o budućnosti Crne Gore…  

Mnogo je i premnogo sličnosti sa današnjim zbivanjima. I danas nas guraju u srpske regione dok srpske stranke u CG vode sanjari Dušanovog carstva (to izjavi g.Šoć, a da i ne trepnu) uz podršku plemenskih poglavica koji se dovikuju crnogorskim nedođijama i tumaraju sa isukanim mačevima na bruku i sramotu vascijele Crne Gore. Umjesto da se okrenu svojoj domovini i prosperitetu svih njenih građana – siju mržnju, strah i netrpeljivost. Prijete i ucjenjuju jadno, prostački i primitivno. Ušute jedino pred silom i jedino im je sila mjera demokratije.
Zar nedavno ne ostadoše bez glasa kada promijeniše Ustav tzv Jugoslavije, zar su zaboravili kako su organizovali glasanje za njihovoga Vođu, zar su zaboravili način kako je Crna Gora bila unižena uz njihov muk!? Nije im trebalo mnogo vremena da evoluiraju u svojim stavovima no se zaogrnuše, preko noći, novim Vođom, a izdadoše dojučerašnjeg! Zar očekuju da je narod Crne Gore malouman i da će im i ovoga puta povjerovati!?

Crnogorci su izvukli pouku iz naših ‘bratskih’ odnosa – za sva vremena. Zajednice možemo praviti samo kao nezavisne i međunarodno priznate države, za dobro i Crne Gore i Srbije i cijelog regiona.

Stoga poručujemo crnogorskim građanima da svoj glas daju onim partijama koje se bore za nezavisnu i međunarodno priznatu državu Crnu Goru, za modernu državu u kojoj ce prava nacionalnih manjina biti riješena po najvećim međunarodnim standardima, za državu u kojoj će vjeroispovijest biti lična stvar svakoga pojedinca, za državu u kojoj će kult ličnosti biti zamijenjen kultom rada, za pravnu državu u kojoj vlada red i državu u kojoj se postuje Zakon!

U ime Crnogorske etničke zajednice Australije
Mihailo Mandić, predsjednik  

(5 februara 2001)

Odstampaj stranicu