Odlazak ......
Tokom prošle neđelje održano je više druženja i zabava povodom odlaska porodica Nenezić i Đuranović za Crnu Goru i njihove odluke da tamo i ostanu.
Dilema otići ili ostati bila je prisutna i kod Veska i kod Žarka svih ovih 6 godina boravka u Australiji. Želja za povratkom se pojalavala utoliko više kako su đeca odrastala. Znajući da je povratak manje bolan sa mlađom đecom - njihova odluka da razriješe dilemu punim kontejnerom i kartama u jednom pravcu je sasvim razumljiva.
I Đuranović i
Nenezić su učestvovali u formiranju MEAA i bili aktivni članovi
Uprave od samog osnivanja.
Njihova podrška borbi za očuvanje crnogorskih nacionalnih vrijednosti
značajnija je tim više imajući u vidu strukturu naše emigracije u
Australiji i organizovanost australskog društva. Naime, koliko god se
pričalo o multikulturalizmu i izmiješanosti naroda - slika ima i svoje
naličje. Društvo samo površno daje takav izgled i u principu izgleda
vrlo harmonično. Iznutra je društvo duboko podijeljeno na etničke
zajednice i uglavnom pripadnici istih grupacija ostvaruju međusobne
poslovne kontakte…trguju, žene se, jedni drugima idu na žalost i veselje….jedni
druge ogovaraju i jedni bez drugih ne mogu. Obzirom na istorijska
zbivanja i isprepletenost rođačkih veza - tijesna povezanost srpske i
crnogorske emigracije je nešto sasvim normalno, ali je izuzetno teško
ostati u tom okrilju vjeran
Crnoj Gori i privržen njenim kulturnim, jezičkim i vjerskim
vrijednostima.
Nenezić i Đuranović, mada okruženi poznanicima, rođacima, prijateljima, kumovima i poslovnim prijateljima – nijesu skrivali sebe. Bili su predvodnici naše ideje zdravih i prijateljskih odnosa sa pripadnicima svih naroda bivse YU. Stoga nije nikakvo čudo što su im ispraćaj priredili i naši i njihovi i što smo se, bez obzira na naša politička 'neslaganja' – izuzetno lijepo družili. I što je bilo još važnije – u tome se vidjela obostrana iskrenost! Možda nam se učinjelo e su počeli malo da mekšaju…makar neki od njih!?
Izuzetno smo se lijepo proveli na večeri koju je organizovao Ranko Vuković na njegovom imanju u Lalor Parku gdje se ostalo do ranih jutarnjih sati. Bili su tu prisutni sa raznih strana Sidneja…..i braća Medojevići: Pavle i Rade i Aco Dubak i Papić Milovan i Gojko Mrvaljević i Petar Popović....i mnogi drugi gosti – većinom mladji naraštaj. Ranko je bio i dobar domaćin……..a nije mu smetalo da izigrava i domaćicu (valjda dok se ne oženi?)….
Nakon nekoliko dana održana je zabava i u našem Udruženju đe su se skupili, pored naših članova, prijatelji i Žarkovi i Veskovi. Uz pečenje za koje se pobrinuo iskusni stručnjak za takve rabote Ratko Rakita i kolače njegove supruge Ankice u ime članova Udruženja predsjednik M.Mandić je Neneziću i Đuranoviću uručio Enciklopediju Australije 2000 i održao kraći govor. Govorom su ih ispratili i Nikola Samardžić i Ranko Vuković, a uzvratili su i Nenezić i Đuranović.
Igralo se i Oro i Šota
i Makedonski Oro i Šumadijsko kolo..., a pjevale pjesme koje smo vazda
pjevali…
Dan prije odlaska zabavu je organizovao u svojoj kući i Aco
Dubak, ali je glavni teret ponijela njegova majka. Teško je
nabrojati šta je sve bilo na trpezi…..jeo se čak i kačamak! Uz muziku i
piće nije bilo teško ostvariti i lijepo raspoloženje pa se i ovom
prilikom ostalo do kasnih ura.
Poslije burnih dana zabava došla je i subota veče (25.08.2001.) kada smo
sa sidnejskog aerodroma u velikom broju ispratili obje familije i
zaželjeli im sretan i ugodan let….kišilo je, a i poneka suza nije se
mogla sakriti....
