Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l     Reagovanja, pisma... |  Traže se l Kontakt

Bilo je to sredinom jula prošle godine. Na sajtu Fondacije "Gusinje - Plav" u Njujorku, osvanuo je po malo neobičan apel - Hajka Mučić iz Podgorice, majka 29-godišnje podgoričke slikarke Majde Mučić, koja je, uprkos hendikepu (ograničenost sluha i govora), izrasla u jednu od najtalentovanijih i najperspektivnijih akademskih slikarki glavnog grada Crne Gore, iskreno je, onako toplo i ljudski - iz srca, kako to umiju samo naše majke, zamolila naše ljude u dijaspori da joj - pomognu.

"Htjela bih da svom djetetu priuštim ono za čim žudi, a to su - putovanja" - piše Hajka. "Od svoje penzije ja to ne mogu. Čak se i za njen slikarski pribor jedva snalazimo. Ja bih i radila, samo da joj priuštim mjesec - dva boravka u inostranstvu. Pozivam ljude iz naše dijaspore da mi se jave i pomognu da ostvarim ovu Majdinu želju..."

I, kao što to uvijek biva - apel Majdine majke je ganuo mnoge naše zemljake. Najbrže su, ipak, zakucala srca naših ljudi u Crnogorskoj etničkoj zajednici Australije - Mihaila Mandića, Vaska i Vesne Špadijer, Jasmine Radončić - Decević, Jelene Špadijer, Alme i Dina Decevića, dr Ljubice Mandić i mnogih drugih. Održali su vanrednu sjednicu i donijeli odluku da pomognu mladoj umjetnici i njenoj majci. I ubrzo je na adresu Fondacije "Gusinje - Plav" stigao odgovor iz Sidneja - vrata Crnogorske etničke zajednice Australije biće širom otvorena za Majdu Mučić i njenu majku Hajku.

I - tri mjeseca su brzo prošla. Nedavno su se Majda i njena majka vratile iz Australije. Bio je to povod za još jednu posjetu ekipe "Pobjede nedjeljom" njenom malom ateljeu, u podgoričkom naselju Ibričevina.

-Zaista je bilo kao u snu, priča Majdina majka. -Majda je svoje ushiđenje i oduševljenje Australijom odmah prenijela na slikarska platna, pa je svaka njena slika, nastala za vrijeme ovog boravka, bila svojevrsna promocija Crne Gore, njenih ljudi, ljepota i obala. Kako na nezaboravnoj crnogorskoj večeri, tako i za vrijeme Majdinih izložba u Sidneju.

Gospođa Mučić je posebno oduševljena gostoprimstvom naših ljudi u Australiji.

-Oni su prosto živjeli za nas, kaže i nabraja: majka Biserka, supruga Roza, djeca Denis i Adrian, Jasmina Decević i njena djeca... Moju Majdu je boravak u Sidneju gotovo preporodio. Kupili smo dva skupa slušna aparata, koji će joj ubuduće biti od velike pomoći (nadam se da će nam Fond zdravstva Crne Gore refundirati troškove), upoznala je mnoge poznate austrijalijske slikare i sada su njeni omiljeni motivi, pored crnogorskih i podgoričkih, motivi iz Australije.

"Slikarstvo Majde Mučić nosi u sebi nevinu, skoro dječju radoznalost", zapisala je jednom o njenom stvaralaštvu Milica Radulović, istoričar umjetnosti. I da su mostovi u njenom slikarstvu ona fina spona, neophodna nit, kojom se želi nadomjestiti jedan dio njenog svijeta u kojem živi tišina, odnosno da Majdini mostovi stalno žude za obalama. Tako je i dalje, kaže Majda, nakon ostvarenog australijskog sna.

-Moji mostovi i dalje žude obalama. Najteže mi je, ipak, palo buđenje iz mog sna, iskrena je ona, kao i saznanje da nadležni i dalje ne otkupljuju moje slike posvećene staroj Podgorici, Morači i njenim mostovima, prekrasnom podgorikom nebu... Ovdje, na Ibričevini, me je opet dočekao moj mali i skučeni atelje, u kojem se ni dvoje ne mogu okrenuti, činjenica da sam i dalje nezaposlena, da nemam nikakvih primanja, da živim bez oca, a da zlo bude mjoš veće - hendikepirana sam. A ne želim mnogo - samo jedan mali atelje, gdje bih radila svoje slike. Dok radim, često uhvatim sebe kako mi misli prestižu jedna drugu, pa se stalno pitam - zar poslije 13 samostalnih i 22 kolektivne izložbe, od kojih su mnoge bile u inostranstvu, ne mogu imati svoj slikarski kutak? I zašto nadležni ne razmišljaju o tome da otkupe moje slike sa motivima Podgorice, kojima se stalno vraćam, i da mi tako pomognu da nastavim karijeru.

Sudeći po sadašnjoj situaciji, mlada podgorička slikarka će odgovore na ova pitanja još čekati. Zato ćemo one koji bi trebali da ih daju potsjetiti da je Majda Mučić svoje slikarsko umijeće stekla na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti, kod profesora Smaila Karaila, da je izlagala na Cetinju, u Beogradu, Podgorici, Skadru, Plavu, Igalu, Sidneju, da je imala svega 16 godina kad je zadivila podgoričku publiku...

Dobri ljudi dobro čine

Tromjesečni boravak Majde i Hajke Mučić u Australiji, osim Crnogorske etničke zajednice i dobrih ljudi iz dijaspore, pomogli su i brojni pojedinci i institucije iz Podgorice i Crne Gore.

-Nemam dovoljno pravih riječi kojima im se mogu zahvaliti, kaže Hajka Mučić. -Od Marka Špadijera, generalnog sekretara Matice crnogorske, preko Elvire Bekteši iz Centra za iseljenike, do Rifata Rastodera, potpredsjednika Skupštine Crne Gore, ili Jusufa Kalamperovića i Fuada Nimanija, ministara u Vladi Crne Gore. Tu su još Dušan Perović iz Ministarstva finansija, dobri ljudi iz Opštine Podgorica, iz Republičkog fonda zdravstva, na čelu sa Ramom Bralićem, iz ProMontea, Agencije za radio difuziju, na čelu sa Belim Džafićem, Agencije za razvoj i izgradnju Podgorice, na čelu sa Vladanom Vučelićem, iz ZOIL-a Lovćen, na čelu sa Radenkom Purićem i mnogi drugi. Riječ je zaista o dobrim i humanim ljudima, kaže Hajka Mučić.

A naš narod dobro veli - samo dobri ljudi dobro čine. I dobro im se dobrim vraćalo...

Progovorila uz slike...

Slike Majde Mučić su stvarni i izmišljeni svijet, napisao je neko povodom njene izlože u Perjaničkom domu u Podgorici, pretprošle godine. Tako će vam i ona odgovoriti, ako je upitate otkud joj dar za stalno traganje za svijetom mašte...

A maštu je naslijedila od đeda Ibrahima - Biša Mučića, znamenitog podgoričkog terzije, čije su crnogorske narodne nošnje, njegovih ruku djelo, stizale do - kraljice Elizabete, Josipa Broza Tita, Jovanke Broz i drugih znamenitih ličnosti onoga doba. Interesantno je da je i đed njene majke Hajke - Medo Lekić, takođe bio poznati podgorički terzija, i da je sa Ibrahimom Mučićem bio nerazdvojni prijatelj i pobratim. Na drugoj strani, i majka Hajka u trenucima odmora zna uzeti pinjelo u ruke, pa se može reći da je ona najbolji Majdin kritičar i savjetnik. Kritičar na kojeg se Majda nikada ne ljuti, kaže majka Hajka u šali, i podsjeća kako je dane i dane provodila sa svojom kćerkom, učeći je pravilnom izgovoru(njen hendikep je posljedica zemljotersa). Majda bi slikala, a majka izgovarala imena i motive sa njenih slika. Tako je, zahvaljujući slikama, Majda počela da govori i da joj se vraća sluh, kaže brižna majka. Danas su tu i novi skupi slušni aparati iz Australije...

J. Stamatović